Bliže se blagdani. Neki će ih provesti sa svojim najbližima, a neki će, među njima i ja, mislima biti uz svoje najdraže. Nekako se u ovo doba blagdana svi počnu brinuti za beskućnike, siromašne, napuštene, bolesne i ta euforija brige traje dok praznici ne prođu, a nakon toga tišina.
Ne mogu se načuditi u što su sve ljudi počeli pretvarati.
Ponekad imam osjećaj kao da oko mene prolaze neke prikaze, tijela bez duše, glave u kojima mozak i intelekt nisu sluge višim ciljevima za dobro svih nas, nego najnižim ljudskim nagonima. I još se uvijek volimo hvaliti da smo ljudi, a ponekad me je, kad sve pogledam, sram da sam čovjek. Naša destruktivnost je odavno izmakla kontroli na svim poljima našeg djelovanja.
Danas sam upravo razgovarala sa meni jako dragom osobom koju muči potpuno ista dilema. Zašto je spominjem? Zato, jer je to osoba koja iza sebe ima jako mnogo utakmica u nogama, dovoljno godina i jako mnogo učinjenih dobrih djela da mi može biti uzor. Spominjem je, jer ONA do dana današnjeg, nakon mnogo udaraca ispod pojasa nanesenih od fasada i prikaza, još uvijek vjeruje da je dobro činiti dobro i ne namjerava se promijeniti. Spominjem je, jer je danas rekla da je svakim danom sve više razočarana u ljude. Spominjem je, jer strah me je, i jer sam vjerovala da ću ja taj osjećaj razočaranja doživjeti u njenim godinama, a ne već sad.
Neki kažu da je to sreća kad u mladim godinama spoznaš svu surovost svijeta oko sebe jer ćeš se uspjeti obraniti od agresora svih mogućih oblika i na taj način izboriti se za opstanak. Iskreno, mene ta moja spoznaja ne čini nimalo sretnom. Poželim se vratiti par godina u natrag i šetati sa ružičastim naočalama i ne vidjeti ništa. Ako sam zato kukavica slobodno me tako zovite. Ovako se, sa relativno malo godina, u duši osjećam starom. Ne, ja ne prihvaćam objašnjenje da to tako mora biti i da je to naprosto život i da vlada zakon jačeg. Da, ja shvaćam da je život surov, ali zar mi ljudi baš moramo biti toliko zli???
Zar se niste nikad zapitali koliko bi manje život surov kada bi svatko od nas barem malo poradio na sebi i pokušao napraviti neko dobro djelo ?
Kada bi dobra djela nama postala način života, a ne iznimka za vrijeme blagdana, koliko bi bili sretniji u svojoj nutrini i koliko bi manje postajali prikaze i fasade. Zar smo doista svi počeli zaboravljati što je to istinska sreća?
Jednom sam, jednom mom prijatelju, rekla da ako me ikad prestane oduševljavati osmjeh djeteta i ako ne budem osjećala potrebu da pomognem onom kojem je pomoć potrebna neka me radije ne bude. Neka me smatraju poremećenom, ali ne mislim se mijenjati, jer nipošto ne želim postati ono čemu skoro svi teže, a to je postati fasada i prikaza u ovoj životnoj dobi.
Na žalost, moram primijetiti da je sve više fasada i prikaza među djecom, a da je sve manje one prave iskrene djece. Sve se manje ta djeca iskreno smiju i igraju, sve je više težnje ka fasadi u najranijoj dobi.
Danas sam na televiziji gledala emisiju o ljudima koji su posvojili dvoje djece i brinu se o još troje, a među njima i o teško bolesnom djetetu. Kad pogledate te ljude i tu njihovu djecu u njihovim očima možete vidjeti kako izgleda ljubav u svom izvornom obliku . Iste te ljude fasade i prikaze nazivaju luđacima i okreću im leđa, a ja se pitam gdje je nestao čovjek?
Istog tog čovjeka sa lica ove zemlje upravo je izbrisao taj isti. Nitko nas nije pokvario osim nas samih i ništa iz svojih pogrešaka nismo naučili. Majka nas priroda opominje svaki dan ali mi smo gluhi, nijemi i slijepi.
No, ja još uvijek vjerujem u dobre ljude koji vide puno dalje, jer gledaju srcem.
Još uvijek vjerujem u ljubav i to me čini sretnom.
Za kraj ove kolumne stavit ću tekst pjesme Michaela Jacksona .
Mirno vam more
Man In The Mirror lyrics
Songwriters: Ballard, Glen; Garrett, Siedah;
Gotta make a change
For once in my life
It’s gonna feel real good
Gonna make a difference
Gonna make it right
As I turned up the collar on
A favorite winter coat
This wind is blowin’ my mind
I see the kids in the street
With not enough to eat
Who am I to be blind
Pretending not to see their needs
A summer’s disregard
A broken bottle top
And a one man’s soul
They follow each other
On the wind ya’ know
‘Cause they got nowhere to go
That’s why I want you to know
I’m starting with the man in the mirror
I’m asking him to change his ways
And no message could have been any clearer
If you wanna make the world a better place
Take a look at yourself and then make a change, yey
Na na na, na na na, na na na na oh ho
I’ve been a victim of
A selfish kinda love
It’s time that I realize
There are some with no home
Not a nickel to loan
Could it be really pretending that they’re not alone
A willow deeply scarred
Somebody’s broken heart
And a washed out dream
(Washed out dream)
They follow the pattern of the wind ya’ see
‘Cause they got no place to be
That’s why I’m starting with me
I’m starting with the man in the mirror
I’m asking him to change his ways
And no message could have been any clearer
If you wanna make the world a better place
Take a look at yourself and then make a change
I’m starting with the man in the mirror
I’m asking him to change his ways
And no message could have been any clearer
If you wanna make the world a better place
Take a look at yourself and then make that change
Make that change…………………….
