Vani je snijeg, grad okovan ledom, a u kući toplo i cijela familija na okupu. Sretna sam.
Gledam u čovjeka koji leži pokraj mene. Promatram ga. Sijede su polako nakon svakog broda brojnije, pogled je nekako drugačiji i sve je isto ali ipak nije. Nisam ista ni ja.
Tisuću puta uhvatim sebe kako razmišljam o tome koliko se mijenjamo svakim danom. Vjerujem da bit čovjeka, dakle dobar ili loš, ostaje ista, ali u mnogo toga se mijenjamo.
U pogledima na situacije oko sebe, u odnosu prema bližnjima i daljnjima, u odgoju djece, pa ono mlađe odgajaš puno ležernije nego starije, u pristupu poslu koji radiš. Neke nas stvari nerviraju više nego prije i obrnuto. Mnogim situacijama pristupamo puno opreznije nego kad je godina bilo manje. Bilo bi to sazrijevanje, a nema dana da se ne spomene ona uzrečica:
„ Da mi je sadašnja pamet, a ondašnje godine.”
Gledam kako sazrijevamo moj čovjek i ja udaljeni miljama daleko i molim Boga da naš odnos ostane isti i netaknut miljama koje nas fizički razdvajaju. Molim se da sav ovaj trud i žrtva koju činimo na kraju bude blagoslovljen blagostanjem cijele obitelji, a ponajviše naše djece.
No da ne ispadne da samo mi žene ( u ovom slučaju JA) svoje najdublje misli, unutarnje dvojbe, strahove i tuge stavljamo na papir u obliku sastava i pjesama predstavljem vam djelo našeg kolege koji me još jednom podsjetio kako i naši muževi, jednako kao i mi žene, proživljavaju sve dane odvojenosti.
Želim vam mirno more i da uživate poput mene u stihovima našeg kolege.
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORU SE KLANJAM
SAMO MORE RAZUMI ,TO O ČEMU SANJAM!
DA SVE BILE GALEBE, ĆA IH NOSI U SVOM KRILU
OD SVOG BISA SAČUVA RASPROSTRE IN SVILU.
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORU SE DAJEM
SAMO MORE ČUJE ME, KAD MU TIHO KAZEM
RECI MOJOJ LJUBAVI,ZAPINI POD SKURE
DA GRE LEĆ I NE BRINE U OVE SITNE URE.
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORE ZNA REČI
KAD TIŠINU UDIŠEN KOLIKO ZNA PEĆI.
MORE NAS SPAJA , MORE NAS RAZDVAJA
AL DA MORA NIJE , NE BI BILO NI MENE.
MORE NAS SPAJA , MORE NAS RAZDVAJA
MI PLOVIMO SKUPA,KONTRA SVAKE NEVOJE
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORU SE KLANJAM
POVIST SVOJU UDIŠEM,U NJEGA ZARANJAM,
A MORE PRIČA STORIJE , ĆA SU UVIK PISALE
RUKE PUNE RUZINE , DUŠE DAVNO ZASPALE.
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORU SE DAJEM
GLEDAN SLIKE PROTKANE BISERNIM SJAJEM
I KAD MU VIDIN FRIŽI SVE,SRCE STISNE ZABOLI
NEK GA NIKAD NE VIDI ,ONAJ KO GA NE VOLI
SAMO MORU VIRUJEN,SAMO MORE ZNA REČI
KAD SAMOCU UDIŠEN KOLIKO ZNA PEĆI
MORE NAS SPAJA, MORE NAS RAZDVAJA
AL DA MORA NIJE, NE BI BILO NI MENE
MORE NAS SPAJA, MORE NAS RAZDVAJA
MI PLOVIMO SKUPA,KONTRA NASE SUDBINE
Josip , UPH
