O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Ima me

Napokon sunce! Proljeće stiže, sve stanice mog tijela dobivaju novi polet. Vrime je za novo VRIME. Izašao je i novi Gibonnijev album i koji me i nakon stotog preslušavanja oduševljava i čini me sretnom. Svaka riječ ima svoje misto, smisao i težinu. Riječi su to koje izlaze iz života, i koje će promijeniti svijest o mnogo toga, mnogima koji su ih upili cijelim svojim bićem, onima koji su spremni slušati, a ne samo čuti.

To je osobina velikih, posebnih, darovitih i od Boga odabranih. Glazba me ispunja, u njoj istinski uživam i u nju uranjam kao riba u more. Nakon svih ovih oluja i nevrimena napokon smo jučer djeca i ja izašli na sunce. Zrak je mirisao, more se plavilo, a nebo zrcalilo na morskoj površini.

More…….moj život……naš izvor života. More o kojem ovisimo i vi i ja i naše obitelji. Bože kako je lijepo biti tu, gledati igru i osmjehe svoje djece koja su smisao života, slika ljubavi dvoje ljudi koji su odijeljeni miljama, a mislima zajedno. Razlog postojanja. Razmišljam o budućnosti moje djece i svih budućih generacija. Ni malo mi se ne sviđa sve što se događa i ne ispunja me optimizmom.

Maleni smo ispod zvijezda, a da li smo zaista tako nemoćni ???? Da li je nemoć samo naš izbor ili odraz našeg duhovnog i intelektualnog stanja? Bog mi je dao razum da ga koristim i otkud mi pravo da ga ne upotrebim, da zatvaram oči pred očitim i dopuštam ljudima bez uma i razuma, ali sa darom za samopromociju i grabež da unište vrijednosti koje znače život od kad je Noa sagradio prvu arku.

More je izvor života, pomorci njegova snaga u ljudskom obliku. Kako da se pravim da je sve ovo što se događa hrvatskom pomorcu ispravno? Kako da dopustim, rekao bi Gibonni, da mi netko veže zvonce za vrat?? Kako da dopustim da sutra moja dva sina imaju duplo teži život nego što bi trebali ? Ako uspijem barem nešto promijeniti na bolje i mojoj djeci vratit ono što im pripada , a ono što je meni ukradeno, biti ću sretna jer znam da IMA ME ! No,ako i ne uspijem,moći ću barem reći da sam probala i neću pasti bez ispaljenog metka. Toliko dugujem sebi, njima i Bogu što razum mi je dao.

Za sve manje od toga nemam hrabrosti.

Dužna sam svojoj djeci.

Mirno vam more…….

Ivana-UPH

Napokon sunce! Proljeće stiže, sve stanice mog tijela dobivaju novi polet. Vrime je za novo VRIME. Izašao je i novi Gibonnijev album i koji me i nakon stotog preslušavanja oduševljava i čini me sretnom. Svaka riječ ima svoje misto, smisao i težinu. Riječi su to koje izlaze iz života, i koje će promijeniti svijest o mnogo toga, mnogima koji su ih upili cijelim svojim bićem, onima koji su spremni slušati, a ne samo čuti.

To je osobina velikih, posebnih, darovitih i od Boga odabranih. Glazba me ispunja, u njoj istinski uživam i u nju uranjam kao riba u more. Nakon svih ovih oluja i nevrimena napokon smo jučer djeca i ja izašli na sunce. Zrak je mirisao, more se plavilo, a nebo zrcalilo na morskoj površini.

More…….moj život……naš izvor života. More o kojem ovisimo i vi i ja i naše obitelji. Bože kako je lijepo biti tu, gledati igru i osmjehe svoje djece koja su smisao života, slika ljubavi dvoje ljudi koji su odijeljeni miljama, a mislima zajedno. Razlog postojanja. Razmišljam o budućnosti moje djece i svih budućih generacija. Ni malo mi se ne sviđa sve što se događa i ne ispunja me optimizmom.

Maleni smo ispod zvijezda, a da li smo zaista tako nemoćni ???? Da li je nemoć samo naš izbor ili odraz našeg duhovnog i intelektualnog stanja? Bog mi je dao razum da ga koristim i otkud mi pravo da ga ne upotrebim, da zatvaram oči pred očitim i dopuštam ljudima bez uma i razuma, ali sa darom za samopromociju i grabež da unište vrijednosti koje znače život od kad je Noa sagradio prvu arku.

More je izvor života, pomorci njegova snaga u ljudskom obliku. Kako da se pravim da je sve ovo što se događa hrvatskom pomorcu ispravno? Kako da dopustim, rekao bi Gibonni, da mi netko veže zvonce za vrat?? Kako da dopustim da sutra moja dva sina imaju duplo teži život nego što bi trebali ? Ako uspijem barem nešto promijeniti na bolje i mojoj djeci vratit ono što im pripada , a ono što je meni ukradeno, biti ću sretna jer znam da IMA ME ! No,ako i ne uspijem,moći ću barem reći da sam probala i neću pasti bez ispaljenog metka. Toliko dugujem sebi, njima i Bogu što razum mi je dao.

Za sve manje od toga nemam hrabrosti.

Dužna sam svojoj djeci.

Mirno vam more…….

Ivana-UPH