O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Vridilo je

Čini mi se kao da je bilo jučer kad smo se upoznali, a prošlo je 15 godina.Kao da je bilo jučer kad je more postalo dio našeg života. Polako se poput plime ušuljalo u nas i još uvik nas valja, još uvik nas hrani, još ovisimo o njemu. Još uvik mu se klanjamo i zahvaljujemo mu za sve dobro i blagodati koje nam pruža. Sve ono loše i ne spominjemo. Žaliti se na njega bio bi grijeh, bilo bi gađanje Boga kamenjem.Jedan pogled unatrag, ultrakratka retrospektiva vlastitog života i shvaćam da čekanje postalo je navika, nešto sasvim normalno.

Osjećam grižnju savjesti jer bojim se da otupljujem. Taj moj strah probudi se uvijek kad me nepozvani i nepitani promatrači mog života svojim čuđenjem podsjete na to da sam glavninu vremena sama baš kao i on. U dubini duše znam da nije tako, samo ne govorim o tome tako često kao prije. S godinama tuga postaje sve dublja i riječi više ne izlaze na površinu, ali to ne znači da mi nije jednako teško ili čak još i teže nego prvog dana.Polažem pravo na tišinu, istinu zakapam u sebe i živim po svom. Za sve drugo više ne marim.

Sada strahujem da se svatko na svojoj strani svijeta ne promijeni toliko da postanemo jedno drugom stranci. Sve svoje strahove dijelim sa njim, ne bojim se progovoriti o tome kao nekad.Ovo je neka nova dimenzija straha. Riječi pronalaze put ka njemu. On me sluša i njegov, nikad neizgovoren strah izgovoren je usnama mojim . Lijek za njega pronalazim u njegovom zagrljaju. Bez izgovorene riječi ja znam da on je još uvijek tu. Samo da ostane tako zauvijek i da jednog dana mogu reći da VRIDILO JE.

Mirno Vam more života

Oliver Dragojević

Vridilo je

Zagrli me tilon, pokri me blizinom
Pusti neka mrakom lete misli naše
I zatvori oči, a ja ću te slidit
Di god budeš tila, dok god mogu živit

Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi

Ostani još danas, ostani još malo,
ostani zauvik
čime da te čuvan
Da dodirom ti kažem sve to ne znam
reći
Pa kad se ugasin i prid njega stanen
Mogu mirno reći…
Da vridilo je
Da vridilo je

Čini mi se kao da je bilo jučer kad smo se upoznali, a prošlo je 15 godina.Kao da je bilo jučer kad je more postalo dio našeg života. Polako se poput plime ušuljalo u nas i još uvik nas valja, još uvik nas hrani, još ovisimo o njemu. Još uvik mu se klanjamo i zahvaljujemo mu za sve dobro i blagodati koje nam pruža. Sve ono loše i ne spominjemo. Žaliti se na njega bio bi grijeh, bilo bi gađanje Boga kamenjem.Jedan pogled unatrag, ultrakratka retrospektiva vlastitog života i shvaćam da čekanje postalo je navika, nešto sasvim normalno.

Osjećam grižnju savjesti jer bojim se da otupljujem. Taj moj strah probudi se uvijek kad me nepozvani i nepitani promatrači mog života svojim čuđenjem podsjete na to da sam glavninu vremena sama baš kao i on. U dubini duše znam da nije tako, samo ne govorim o tome tako često kao prije. S godinama tuga postaje sve dublja i riječi više ne izlaze na površinu, ali to ne znači da mi nije jednako teško ili čak još i teže nego prvog dana.Polažem pravo na tišinu, istinu zakapam u sebe i živim po svom. Za sve drugo više ne marim.

Sada strahujem da se svatko na svojoj strani svijeta ne promijeni toliko da postanemo jedno drugom stranci. Sve svoje strahove dijelim sa njim, ne bojim se progovoriti o tome kao nekad.Ovo je neka nova dimenzija straha. Riječi pronalaze put ka njemu. On me sluša i njegov, nikad neizgovoren strah izgovoren je usnama mojim . Lijek za njega pronalazim u njegovom zagrljaju. Bez izgovorene riječi ja znam da on je još uvijek tu. Samo da ostane tako zauvijek i da jednog dana mogu reći da VRIDILO JE.

Mirno Vam more života

Oliver Dragojević

Vridilo je

Zagrli me tilon, pokri me blizinom
Pusti neka mrakom lete misli naše
I zatvori oči, a ja ću te slidit
Di god budeš tila, dok god mogu živit

Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi

Ostani još danas, ostani još malo,
ostani zauvik
čime da te čuvan
Da dodirom ti kažem sve to ne znam
reći
Pa kad se ugasin i prid njega stanen
Mogu mirno reći…
Da vridilo je
Da vridilo je

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video