O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

WARP 9

Pomorci su oduvijek bili  ” svjetski ” ljudi  koji su sa sobom donosili sve  tehnološke novitete svojim kućama . Tako je bilo nekad , a tako je i sad.  Uvijek su sve radili da bi bili što bliže svojim najmilijima ne štedeći pri tom ni vrijeme, ni novac. Počelo je sa fotoaparatima, videokamerama,  sa ” perikulom”, nastavilo se  sa sve novijm i  modernijim verzijama fotoaparata  i video kamera.  Nekoć popularne  Cigle zamijenili  smo sve manjim  i sve tanjim verzijama mobitela, a  sad imamo  tablet sustave  i  šetamo poput ekipe iz Zvjezdanih staza . Sve što se, ne tako davno, činilo  nemogućim  odjednom je postalo stvarnost.  Tehnologija grabi sve večim koracima naprijed , a pomorci idu ukorak sa njom bilo da se radi o poslu koji obavljaju ili o komunikaciji sa svijetom. Žene su ih oduvijek pratile u stopu.

Nekoć su pisma koja su pomorci slali svojim obiteljima dolazila i nakon što bi se oni vratili doma, čuvale su ih supruge ispod kušina I pamtile svaku riječ . Bila su najdragocjenije blago svakoj od njih dok su njihovi muževi  odrađivali , nama, sada nezamislivo duge  ugovore.  Nije im bilo lako. Moj naklon do poda svakoj od njih.

Kad se osvrnem 10-ak godina  unatrag  mobiteli su bili u povojima, poruke besramno skupe, a o pozivima da i ne govorim.  Tisuće kuna su odletjele u vjetar, ali nije mi  žao ni jedne, jer  mi je svaka poruka vrijedila više od zlata. Čuvala se u mobtelu kao i nekad pisma ispod kušina sve dok bi memorija dopuštala i dok je mobitel  davao znakove života.

Nedavno sam prošitala u jednim dnevnim novinama savjet da prije nego pohranimo prijateljev telefonski broj u memoriju mobitela pokušamo zapamtiti isti u svrhu zbližavanja sa istim. Pa zar je do toga došlo??? Zaista nisam ostala ravnodušna, jer svakodnevno  sa svih strana slušam kako nas sva ta silna tehnologija udaljava jedne od drugih i kako vrijeme provodimo ispred svih vrsta elektroničkih uređaja , a sve manje u druženju i razgovoru sa dragim osobama. Sa svih strana  iskaču upozorenja  i svjesna sam  da se zaista  događaju  jako ružne stvari , ali evo gledano iz našeg kuta , okom žene pomorca , internet je dragocjen.

Ne želim  se  vratiti u vrijeme poštanskih marki , sandučića I pisama ispod kušina. Sa radošću prihvačam sve čari koje  moderna tehnologija pruža. Čovjek se lako navikne na dobro i svjesno   ću zažmiriti na jedno, ali na samo jedno oko  kada  se spominju  opasnosti koje  se kriju  iza ekrana.  Sada  smo , zahvaljujući internetu, stalno povezani.  Ja ,osobno, više ne mogu zamisliti život  bez  kompjutera i video poziva . To je moj život, možda nerazumljiv ljudima koji ne žive poput mene i vas koji živite na moru i od mora ,ali mene ova nova tehnologija čini sretnom.

Spajaju li nas ili udaljavaju nevidljive spone interneta??? Odgovor pronađite negdje u sebi  jer, svatko od nas ima različita iskustva, ali nitko od nas ne moze ostati ravnodušan na sve čari  koje nam  moderna tehnologija  pruža. Neki će je pokušati pratiti u stopu i živjeti  virtualni život, neki će je pokušati  bezuspješno ignorirati i izgubiti bitku, a neki će  od nje pokušati ukrasti ono najbolje i svoj život učiniti mnogo ugodnijim.  Vrijeme se ne može vratiti  I bitno ga je provesti sa najmilijima na bilo koji način. Život se sastoji od ukradenih trenutaka sreće , a tehnologija nam omogučavamo da  iste  zarobimo u slici, riječi  ili video zapisu.
U iščekivanju teleportacije  i WARP pogona  želim Vam mirno more ..

Pomorci su oduvijek bili  ” svjetski ” ljudi  koji su sa sobom donosili sve  tehnološke novitete svojim kućama . Tako je bilo nekad , a tako je i sad.  Uvijek su sve radili da bi bili što bliže svojim najmilijima ne štedeći pri tom ni vrijeme, ni novac. Počelo je sa fotoaparatima, videokamerama,  sa ” perikulom”, nastavilo se  sa sve novijm i  modernijim verzijama fotoaparata  i video kamera.  Nekoć popularne  Cigle zamijenili  smo sve manjim  i sve tanjim verzijama mobitela, a  sad imamo  tablet sustave  i  šetamo poput ekipe iz Zvjezdanih staza . Sve što se, ne tako davno, činilo  nemogućim  odjednom je postalo stvarnost.  Tehnologija grabi sve večim koracima naprijed , a pomorci idu ukorak sa njom bilo da se radi o poslu koji obavljaju ili o komunikaciji sa svijetom. Žene su ih oduvijek pratile u stopu.

Nekoć su pisma koja su pomorci slali svojim obiteljima dolazila i nakon što bi se oni vratili doma, čuvale su ih supruge ispod kušina I pamtile svaku riječ . Bila su najdragocjenije blago svakoj od njih dok su njihovi muževi  odrađivali , nama, sada nezamislivo duge  ugovore.  Nije im bilo lako. Moj naklon do poda svakoj od njih.

Kad se osvrnem 10-ak godina  unatrag  mobiteli su bili u povojima, poruke besramno skupe, a o pozivima da i ne govorim.  Tisuće kuna su odletjele u vjetar, ali nije mi  žao ni jedne, jer  mi je svaka poruka vrijedila više od zlata. Čuvala se u mobtelu kao i nekad pisma ispod kušina sve dok bi memorija dopuštala i dok je mobitel  davao znakove života.

Nedavno sam prošitala u jednim dnevnim novinama savjet da prije nego pohranimo prijateljev telefonski broj u memoriju mobitela pokušamo zapamtiti isti u svrhu zbližavanja sa istim. Pa zar je do toga došlo??? Zaista nisam ostala ravnodušna, jer svakodnevno  sa svih strana slušam kako nas sva ta silna tehnologija udaljava jedne od drugih i kako vrijeme provodimo ispred svih vrsta elektroničkih uređaja , a sve manje u druženju i razgovoru sa dragim osobama. Sa svih strana  iskaču upozorenja  i svjesna sam  da se zaista  događaju  jako ružne stvari , ali evo gledano iz našeg kuta , okom žene pomorca , internet je dragocjen.

Ne želim  se  vratiti u vrijeme poštanskih marki , sandučića I pisama ispod kušina. Sa radošću prihvačam sve čari koje  moderna tehnologija pruža. Čovjek se lako navikne na dobro i svjesno   ću zažmiriti na jedno, ali na samo jedno oko  kada  se spominju  opasnosti koje  se kriju  iza ekrana.  Sada  smo , zahvaljujući internetu, stalno povezani.  Ja ,osobno, više ne mogu zamisliti život  bez  kompjutera i video poziva . To je moj život, možda nerazumljiv ljudima koji ne žive poput mene i vas koji živite na moru i od mora ,ali mene ova nova tehnologija čini sretnom.

Spajaju li nas ili udaljavaju nevidljive spone interneta??? Odgovor pronađite negdje u sebi  jer, svatko od nas ima različita iskustva, ali nitko od nas ne moze ostati ravnodušan na sve čari  koje nam  moderna tehnologija  pruža. Neki će je pokušati pratiti u stopu i živjeti  virtualni život, neki će je pokušati  bezuspješno ignorirati i izgubiti bitku, a neki će  od nje pokušati ukrasti ono najbolje i svoj život učiniti mnogo ugodnijim.  Vrijeme se ne može vratiti  I bitno ga je provesti sa najmilijima na bilo koji način. Život se sastoji od ukradenih trenutaka sreće , a tehnologija nam omogučavamo da  iste  zarobimo u slici, riječi  ili video zapisu.
U iščekivanju teleportacije  i WARP pogona  želim Vam mirno more ..

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video