Na nerezinskom navozu prije nekoliko dana našli su se drveni brodovi »Nerezinac«, »Kovren«, »Otac Roko« i »Hum«. Najstariji je »Nerezinac«, godine mu se ne znaju
Sigurno će te zanimati! Imamo u škveru četiri broda, zajedno imaju 650 godina!
Riječi su ovo Kreše Lekića, direktora brodogradilišta u Nerezinama. Stari škver ima danas moderan naziv – Marina Nerezine, ali je u poslovanju ostao dosljedan iskonu, drvena brodogradnja osnovna mu je djelatnost. U tome je danas jedan od rijetkih na našoj obali i otocima, na prostoru što je nekad obilovao malim brodogradilištima u kojima su građeni, popravljani i održavani drveni brodovi. Danas ih je ostalo malo, prstima ruku mogu se pobrojiti brodogradilišta u drvu na našim kvarnerskim otocima.
Danas su druga vremena. Drvo nepovratno uzmiče pred najezdom suvremenih materijala, tehnike i tehnologije. Rijetki su danas i kalafati, stari majstori drvene brodogradnje koji su s jednostavnim i skromnim alatom radili čudesa. Stari odlaze, a mladih nema, rijetki se školuju za brodograditelje u drvu. Zato su traženi, jer još uvijek našim morem plovi mnogo drvenih brodova i brodica. Čak se izgradi i ponešto novog, a posljednjih godina dosta je drvenih brodova uvezeno.
I kad je netko, poput nerezinskog škvera, u tom poslu, mnogi ga trebaju. Za takve predaha nema, ni zimi, ni ljeti. Sezona im traje čitave godine. Dogodilo se tako da su se u Nerezinama odjednom našla četiri drvena broda. Dobro, nemaju baš 650 godina, Krešo se slikovito izrazio. Ali su svi stari, jako stari! Neki toliko da im se točne godine ne znaju, kroz stoljeće i više desetljeća plovidbe, promjene država i vlasnika, papiri su nepovratno izgubljeni.
Mnogo posla i novaca
Krešo nam referira: na nerezinskom navozu prije nekoliko dana našli su se drveni brodovi »Nerezinac«, »Kovren«, »Otac Roko« i »Hum«. Najstariji je »Nerezinac«, on je najduže u škveru i zasad je neizvjestan datum njegova isplovljavanja. O njemu smo pisali, ali vrijedi neke stvari ponoviti. Lošinjski loger izuzetno je star, procjenjuje se da je građen između 1850. i 1880. godine u Malom Lošinju. Građen je od hrasta, zato je opstao tolike godine. Dugačak je 18 metara. Prije otprilike tri godine darovan je nerezinskom škveru, želja dotadašnjeg vlasnika bila je da se obnovi i trajno sačuva. Nije to bilo lako, brod je bio u lošem stanju, propuštao. Trebalo je mnogo novaca za njegovu temeljitu obnovu, a novaca u nas Hrvata kronično nedostaje. I uvijek se nađe, pa se tako našlo i rješenje za obnovu »Nerezinca«. Procjena je da će rekonstrukcija broda stajati više od 150.000 eura.
Rješenje se ipak našlo! Registrirana je tvrtka Loger d.o.o. koja vodi posao obnove i financiranje. Osnivači su Krešo Lekić, Ferdinand Zorović i Karl Heinz Putz iz Njemačke, vlasnik hotela nerezinskog Televrin i zaljubljenik u Nerezine. Novac za obnovu broda skuplja se prodajom karata. Ne karata za igru, niti putničkih karata za kasnije putovanje brodom. Karat je ovdje kao mjera za zlato, to je originalna ideja njemačkog prijatelja: tko će ako ne Nijemac, kad je u pitanju novac i njegovo stjecanje.
Prijevoz turista
Karati su prodani, financiranje obnove uglavnom je riješeno. Od ljeta prošle godine na brodu se intenzivno radi, posla je mnogo pa je datum porinuća i prve plovidbe još daleko. Želja je bila da se brod završi do početka ovogodišnjeg ljeta, da u srpnju sudjeluje na Festivalu mora i mornara u francuskom Brestu, najvećoj svjetskoj smotri starih brodova i njihovih replika. Želja je bila velika, za ideju su se mnogi zagrijali, ali »Nerezinac« neće zaploviti prema dalekom Brestu. Trebalo je vremena dok je osiguran novac i još će ga trebati do kraja obnove. Posla je mnogo, više nego što se očekivalo, a prilikom obnove starog broda uvijek se pojavljuje nešto novo, neočekivano i neplanirano.
»Ne možemo ga završiti za ovogodišnji Brest, ali će za sljedeći biti u potpunosti spreman«, ocjenjuje Krešo Lekić, pozivajući potencijalne sponzore da se uključe u projekt obnove. Ne sumnjamo, manifestacija u Brestu održava se svake četiri godine, svake prestupne.
Za razliku od »Nerezinca«, ostala tri broda što su ovih dana pohodila nerezinski škver još su u komercijalnoj plovidbi. Registrirani su kao putnički brodovi i koriste se za prijevoz turista, kraće ili duže izlete, krstarenja. Prije sezone moraju na šminkanje. Ne samo da bi ljepše izgledali, djelovali mlađe i privlačili više gostiju, nego i zbog poštovanja naših pomorskih propisa, prvenstveno u cilju sigurnosti putnika.
Ta tri broda građena su na istočnoj obali Jadranskog mora, ali samo jedan u Hrvatskoj – u Trogiru. To je »Otac Roko« građen 1939. godine. Brod od 23 GT dugačak je 16,72 metra, a diesel motor marke Famos od 175 KS pokreće ga brzinom od sedam čvorova. Motor je, to treba reći, znatno mlađi od broda – proizveden je 1986. godine.
Izvorni trabakuli
Ostala dva broda građena su u Piranu, u Sloveniji. »Kovren« je zaplovio 1945. a »Hum« na početku prvog svjetskog rata, 1914. godine. Brzo će zaokružiti prvo stoljeće plovidbe. »Hum« ima dužinu svega 15,7 metara i 26 BRT. I njega pokreće motor Famos, od 160 KS, maksimalna mu je brzina sedam čvorova. U takvu društvu »Kovren« djeluje poput mladića, tek se približava sedamdesetoj i značajno umanjuje onu brojku od ukupno 650 godina. Kao da je više od 400 mala brojka. Intrigantno je pitanje hoće li se ikada u budućnosti na okupu naći četiri plastična broda koji zajedno imaju više od 400 godina. Dodajmo i osnovne tehničke karakteristike »Kovrena« – dužina preko svega 16,45 metara, 27 GT, motor također Famos od 125 KS iz 1976. godine, maksimalna brzina kao i ostalima, sedam čvorova.
– Ta tri broda izvorno su bili trabakuli, objašnjava Krešo Lekić. »Kovren« je to ostao do danas. Ostali su s godinama prerađeni, ali će dobar poznavatelj brodova lako uočiti njihovu izvornu formu. Imaju i jarbole, jedra mogu razviti. Najvažnije je da su sačuvani i plove, da su korisni svojim vlasnicima.
novine.novilist.hr
