Riječka podružnica ima tridesetak članova. Član može biti praktički svatko tko želi, odnosno svatko tko ima bokeljske korijene ili ga za taj dio Crne Gore vežu simpatije. Početkom veljače skupina riječkih Bokeljana ponovo je pokrenula tradiciju staru više od tisućljeća – Bokeljsku mornaricu.
Riječ je o jednoj od najstarijih bratovština na istočnoj strani Jadrana, koja se prvi put spominje 809. godine i povezuje se s donošenjem relikvija Svetog Tripuna u Kotor. Od tada postoji i njezina povezanost sa Sv. Tripunom, zaštitnikom Kotora i Kotorske biskupije, dok je Bokeljska mornarica nositelj relikvija. Kako ističu riječki Bokeljani, na ovo područje ljudi iz tog dijela bivše Jugoslavije doseljavali su se u dva vala, prvi put pedesetih i šezdesetih godina, mahom u potrazi za boljim životom i poslom pomorca, a drugi put početkom devedesetih, kao Hrvati koji su zbog rata odlazili iz Crne Gore. Članovi tog prvog vala zaslužni su za osnivanje podružnice Bokeljske mornarice Rijeka 1962. godine.
Nesuglasice devedesetih
– Okupljanje Bokelja u Rijeci na dan Sv. Tripuna, 3. veljače ove godine, simbolizira očuvanje tradicije, ali i obnovu djelovanja u Rijeci. Bokelji u Rijeci su se okupljali od 1962. godine i to u okviru podružnice Bokeljske mornarice Rijeka. Nakon Hrvatskog proljeća i problema s Maticom Hrvatskom, zakonom je ukinuta mogućnost organiziranja podružnica, pa je osnovano novo udruženje pod nazivom »Udruženje Bokeljska mornarica Rijeka«. Početkom devedesetih došlo je do smjene generacija, ali i do nesuglasica među članovima koji su, kao što je to uvijek u Bokeljskoj mornarici, bili različitih nacija i vjeroispovijesti. Nakon stanke od gotovo 20 godina, sada je bratovština ponovo zaživjela, pričaju riječki Bokeljani, predvođeni preddsjednikom društva, Božom Brajakom, rođenim u Pičnju u Boki Kotorskoj.
Nekada je mornarica zauzimala značajan segment u životu pomoraca bokeljskog kraja. Sudjelovala je u organizaciji pomorske privrede, stjecanju povlastica u mediteranskim lukama, dobivanju prava na stalno pristanište, bila je tumač običajnog prava, vršila nadzor i kontrolu plovidbe, bavila se i prijenosom pošte morskim putem. U vrijeme Mletačke republike Boka i Bokeljska mornarica doživjele su procvat. I dan danas, primjerice, u Veneciji postoji Riva Schiavoni te župa Sv. Jurja i Tripuna u kojoj se okupljaju Bokelji.
Admiral i mali admiral
– Danas Bokeljska mornarica održava tradiciju, nastupa u tradicionalnim nošnjama sa starim oružjem, izvodi kolo Bokeljske mornarice sa srednjovjekovnom simbolikom, a tradicionalno okupljanje je za dan Sv. Tripuna 3. veljače. Organizacija Bokeljske mornarice ostala je u duhu tradicije. Na čelu joj je admiral koji se bira između osoba posebnog društvenog ugleda, a osim njega, bira se i mali admiral, dječak koji prati admirala i izgovora lode, pohvale zaštitniku grada, a predstavlja simbol generacijskog kontinuiteta. Bokeljska mornarica je čuvar tradicije pomorske i bokeške, vjerovanja i duhovnosti tog kraja, pa je na neki način možda i ostala zadnji branik tradicije Bokelja, ističe Brajak.
U Hrvatskoj, Bokeljska mornarica, više ili manje aktivno, djeluje u Zagrebu, Splitu i Puli. Riječka podružnica za sada ima tridesetak članova, koji su tek na početku značajnije obnove djelatnosti. Zato pozivaju ostale riječke Bokelje, za koje kažu da ih je nekoliko stotina, da se učlane i pomognu u radu. Prema Statutu, član može biti praktički svatko tko želi, odnosno svatko tko ima bokeljske korijene ili ga za taj dio Crne Gore veže prijateljstvo, odnosno simpatije.
Danas među njima ima različitih zanimanja, pomoraca, odvjetnika, umirovljenika, pomorskih agenata… U samom su početku, za sada im manjka čak i tradicionalnih odijela, od kojih se brojnima devedesetih zagubio trag. No, planova kojima će tradiciju svojih korijena pokazati u Rijeci im, čini se, na nedostaje.
»Splendido« Bokelja Ive Visina izgrađen u Rijeci
– Naši ciljevi u Rijeci su prije svega očuvanje tradicije, igranje kola u nošnjama te njegovanje običaja putem posebnih programa i predavanja, a nadamo se i izdavačkoj djelatnosti. U Rijeci je 2007. godine održana »Bokeljska priča« za koju su, kako ističu riječki Bokelji, posebno zaslužni pokrovitelji, gradonačelnik Vojko Obersnel i tadašnji župan Zlatko Komadina.
Veze Rijeke i Boke Kotorske su inače velike, u ovom gradu je izgrađen brod »Splendido« kojim je Bokelj Ivo Visina kao prvi Hrvat koji je to učinio, oplovio svijet. Svladavši osnove pomorske vještine u Boki, Visin je položio ispit za kapetana u Trstu, a kod brodograditelja Andrije Zanona u Rijeci 1850. godine naručio je brod dug 30 metara, nosivosti 311 tona, tipa brigantina s dva jarbola i križnim jedrima, kojeg je naoružao s dva topa. Na put oko svijeta krenuo je 11. veljače 1852. iz Antwerpena, a vratio se u Trst 30. kolovoza 1859. Novine su danima donosile napise o putovanju i povratku, a kapetan Visin bio je odlikovan viteškim križem Franje Josipa i počasnom bijelom zastavom, dok ga je općina Trst proglasila počasnim građaninom, ponosno prepričavaju riječki Bokelji.
novine.novilist.hr
