Iako gotovo identičan kao i Olympic i Britannic, Titanic je bio luksuznije uređen, a velika medijska prašina dovela je do toga da su brod prozvali “nepotopivim”
Govorili su da je “nepotopiv”, bio je najveći brod i među najmodernijima, no na prvom putovanju, RMS (Royal Mail Ship) Titanic završio je na dnu Atlantskog oceana i u smrt odnio 1517 ljudi. U tragičnoj nesreći u noći na 15. travnja 1912. spasilo se tek 706 ljudi.
Šef White Star Linea, J.B. Ismay i James Pirrie, šef brodogradilišta Harland and Wolff, sastali su se 1907. godine u Londonu kako bi dogovorili gradnju tri prekooceanska broda, koji su trebali biti najveći do tada, ali i pokazati sav luksuz onih koji će njima putovati. Ugovore za gradnju Olympica, Titanica i Gigantica (kasnije Britannic) potpisali su već sljedeće godine.
Gradnja Titanica počela je 1909., a brod je u more porinut 31. svibnja 1911. godine. Neviđenu atrakciju u Belfastu promatralo je više od 100 tisuća ljudi, a sljedećih deset mjeseci trajalo je opremanje broda. Luksuzni namještaj, motori i dijelovi podigli su težinu broda na 52.000 tona. Grdosija duga 269 metara i široka 28 metara imala je najnovije tehnologije u to vrijeme, a za 30 metara je bio duži od dotad najveće Lusitanije. Visina broda do vrha njegovih četiri dimnjaka bila je 56 metara. Konstrukcija Titanica i Olympica, koji su se gradili skoro paralelno, bila je golem građevinski pothvat. U brodogradilištu su uništili tri postojeća navoza i napravili dva nova, a trebali su i golemu skelu, najveću na svijetu, s dizalicama te plutajuću dizalicu koju su dopremili iz Njemačke. Brod su oklopili sa 2000 ploča, dugih oko 9,1 i visokih 1,8 metara. Kako je varenje bilo tek u začecima, više od tri milijuna željeznih i čeličnih zakovica držalo je cijelu strukturu. Promjene u dizajnu Titanica, i prekid zbog popravaka na Olympicu produljili su rok dovršetka broda.
Jedno od glavnih pitanja u gradnji Titanica bilo je koliko će nepropusnih pregrada ugraditi u brod. U brodogradilištu su se odlučili za 15, čime su dobili 16 odjeljaka, koji su se u slučaju nesreće mogli zatvoriti i spriječiti prodor vode u sljedeći. No, iako su ga nazivali nepotopivim, te pregrade nisu bile potpuno nepropusne, što se i pokazalo u noći potonuća. U nekim pregradama bila su smještena vrata, što je smanjivalo njihovu čvrstoću. Nedostatak je bio i što su se nepropusne pregrade protezale do palube E, što je dovelo do poplavljivanja daljnjih odjeljaka. Na gradnji broda Britannic to je promijenjeno te su podigli pregrade.
Iako je imao napredna tehnološka rješenja, zbog zastarjelih propisa, Titanic je imao samo 20 spasilačkih čamaca, dovoljno za 1178 ljudi, ili tek trećinu od ukupnog broja ljudi na brodu.
Kormilo broda bilo je visoko čak 24 metra i dugo 4,65 i zbog težine od više od 100 tona trebalo je vlastite motore kako bi ga pokretali. Dva parna stroja bila su zadužena za to, no samo se jedan korisitio, a drugi je bio u rezervi. Brod je bio opremljen i vlastitim vodovodom, koji je grijanu vodu slao u sve dijelove broda, a također su imali i uređaj za desalinizaciju morske vode, no taj proces nije bio baš jednostavan, a i brzo bi se začepio.
Titanic i Olympic trebali su prvotno imati 1,5 kW bežični telegraf, no kako se tehnologija brzo razvijala, oba broda dobila su snažniji 5 kW Marconijev bežični telegraf, zahvaljujući kojem je i spašeno 706 ljudi.
Titanicove peći ložilo je 176 ljudi
Maksimalna snaga broda bila je 46.000 KS, a bio je opremljen s dva četverocilindrična parna stroja (30.000 KS) i niskotlačnom turbinom (16.000 KS). Najveća brzina bila mu je 25 čvorova. Pri sudaru sa santom leda, nakon čega je potonuo, kretao se brzinom od 22 čvora. Para za motore proizvodila se u 29 bojlera, a Titanic je mogao prevesti ukupno 7700 tona ugljena. Brod je dnevno trošio oko 600 tona ugljena koji je u peći ložilo 176 radnika. Ispušna para sa dva motora išla je u turbinu, iz koje se kasnije kondenzirala i ponovno koristila. Titanic je imao i pravu elektranu, koja je mogla opskrbljivati cijeli gradić s početka stoljeća. U blizini turbine bila su četiri 400 KW generatora pogonjena parom te još dva 30 kW generatora za hitne slučajeve.
Imao je baš sve . Luksuzno opremljen, Titanic je nadmašio sva plovila do tada. Saloni i kabine u prvom razredu bili su bogato uređeni, a putnici su mogli uživati u bazenima, turskoj kupelji, knjižnici. Drugi razred bio je nešto siromašnije uređen, dok je treći razred bio najjeftiniji dio broda. Za razliku od klasičnih brodova, Titanicova unutrašnjost bila je uređena poput modernih hotela, kako putnici ne bi imali osjećaj da se nalaze na brodu. Treći razred, iako za najsiromašnije, imao je bolje uvjete od istog smještaja na brodovima tog vremena. Kabine su mogle primiti od dvoje do desetero ljudi, uz još 164 ležaja za samce. Cijeli treći razred ipak je imao samo dvije kupaonice, a putnici su sami morali prati rublje. Razlike između razreda vidjele su se i u opremi; tako je 1. razred imao mramorne sanitarije, u 2. su bile od porculana, a u 3. od željeza.
Brod je mogao ukupno prevoziti 3339 ljudi, od čega 900 članova posade.
Titanic je po ugovoru s Kraljevskom poštom trebao prevoziti poštu i teret, a za to je bilo određeno 760 kubnih metara
Olupini prijeti propast
Godinama se pretpostavljalo da je Titanic potonuo u jednom dijelu, a mnogi su planirali izvući olupinu na površinu. No pronalazak olupine na dubini od više od 3700 metara i pri visokom tlaku bio je iznimno težak. Titanic je pronađen tek 1985. godine. Krmeni i pramčani dio broda nalaze se na 600 metara udaljenosti jedan od drugog te su oko 21 kilometar dalje od koordinata koje je dao radio operater Titanica u noći potonuća. Pramac je u znatno boljem stanju od krme koja je potpuno uništena.
Kroz godine brojni istraživači, snimatelji i turisti izvukli su na tisuće predmeta s Titanica. Slučajna šteta od podmornica i ubrzani rast bakterija ubrzali su propadanje olupine. Predviđa se da bi se kroz nekoliko desetljeća olupina mogla potpuno raspasti.
Olympic završio u rezalištu, a Britannica potopila mina paralelno s Titanicom gradio se i Olympic, koji se tek u detaljima razlikovao. Bio je nešto kraći i manje luksuzan. Olympic je u dva navrata (prije porinuća Titanica i nakon nesreće) bio najveći brod, a 1913. godine pretekao ga je SS Imperator. Nakon potonuća Titanica, Olympic je prošao temeljitu preradu kako bi bio sigurniji, a tijekom I. svjetskog rata prenamijenjen je u transportni vojni brod. U službi je bio do 1935. godine, a brod je bio iznimno popularan zbog gotovo identičnog izgleda kao i Titanic. Nakon što su ga povukli iz službe, brod je rastavljen.
Treći brod, Britannic, također je trebao biti prekooceanski putnički brod, no kako je bio porinut neposredno prije početka I. svjetskog rata, mjesecima je bio u brodogradilištu, da bi u službu ušao 1915. kao brod bolnica. Kod grčkog otoka Kea, u studenom 1916. naletio je na minu i potonuo. U nesreći je poginulo 30 od ukupno 1066 ljudi na brodu. Nakon potonuća Titanica, Britannic je, dok je još bio u brodogradilištu, prošao prerade kako bi bio sigurniji. Inače taj se brod navodno prvo trebao zvati Gigantic.
24sata.hr
