Proteklog je vikenda obilježena 100. godišnjica brodoloma Titanica, broda koji je unatoč najsuvremenijoj tehnologiji u to doba doživio brodolom na svome prvom putovanju iz engleskog Southamptona u New York. Nakon sudara sa santom leda, brod s 2.229 putnika potonuo je u samo tri sata, a brodolom je preživjelo tek 713 ljudi. Zahvaljujući popularnom filmu, ali i netom obilježenoj stotoj godišnjici pomorske nesreće, o Titanicu i događajima, za ovaj brod kobne večeri 14. travnja 1912. godine, uistinu se zna mnogo. Tako je, primjerice, dobro poznato da prvo putovanje ovoga broda nisu htjeli propustiti brojni bogataši tog vremena među kojima je, baš kao i danas, bilo moguće naći i onih koje je osim velikog bankovnog računa odlikovalo i još veće srce, ali i onih krajnje sebičnih.
Naime, za razliku od nedavne havarije putničkog broda Costa Concordia koju su, prema svjedočanstvima preživjelih putnika, obilježili kaos i nepoštovanje uobičajenih i zakonom propisanih procedura za krizne situacije, na Titanicu se itekako pazilo na zakonska, te posebice etička pravila. Da je tome uistinu tako, najbolje govori činjenica da je milijunaš Benjamin Guggenheim, jedan od najpoznatijih putnika prve klase, zajedno sa svojim slugom pomagao ženama i djeci da se ukrcaju na čamce za spašavanje, a potom se dvojac uputio odjenuti svoja najbolja odijela kako bi »umrli kao gospoda«. Nema sumnje da zaista i jesu umrli kao gospoda, no njihova odijela s time nemaju baš nikakve veze.
Sasvim drukčija priča je ona modne dizajnerice Lady Duff Gordon koja je među svojim klijentima imala i članove britanske kraljevske obitelji. Naime, ona i njezin suprug spasili su se s Titanica, no kasnije su bili podvrgnuti policijskoj istrazi koja je trebala odgovoriti na pitanje zašto je njihov čamac za spašavanje bio – poluprazan. Njih se optužilo da su podmitili članove posade da ne popune njihov čamac za spašavanje.
Unatoč svome utjecaju, za najbogatijeg čovjeka na svijetu tog vremena, Johna Jacoba Astora IV. nije bilo spasa. On je, naime, pomagao svojoj trudnoj supruzi Madeleine da se ukrca na čamac za spašavanje, no njemu ukrcaj nije bio dozvoljen jer je posada broda inzistirala na pravilu prema kojemu se prvo spašavaju žene i djeca. Tako se Madeleine našla među preživjelim putnicima, a John je postao dio crne statistike.
Osim brojnih putnika koji su u posljednjim trenucima svoga života pokazali uistinu veliku nesebičnost, ovaj je brod na dno oceana sa sobom odnio i brojno drugo »blago«. Evo kratkog pregleda…
PUTNICI
Najviše poginulih iz treće klase
Nema sumnje da najveću vrijednost izgubljenu u brodolomu Titanica predstavljaju ljudski životi. Ono što je više puta istaknuto, pa tako i proteklih dana u povodu obilježavanja 100. obljetnice njegova potonuća, jest da je brod prevozio 1.316
putnika, od kojih je nesreću preživjelo njih tek 498. Osim te činjenice, poznata je i ona da je na brodu bilo ukrcano 325 putnika prve klase, 285 druge klase i 706 treće klase. Što se preživjelih tiče, najviše ih je bilo iz prve klase – oko dvije trećine putnika – dok ih je najmanje bilo među putnicima najbrojnije, treće klase – tek jedna trećina. Razlog tom nesrazmjeru leži u činjenici da su nakon sudara s ledenom santom vrata kabina putnika treće klase ostala zaključana što im je onemogućilo pristup čamcima za spašavanje.
POSADA
Važna uloga glazbenika
Osim 1.316 putnika, na Titanicu je bilo i oko 900 članova posade broda. Riječ je o ljudima koji su na brodu bili odgovorni za plovidbu (zapovjednik broda i njegovi najbliži suradnici), zatim za rad brodskih motora (strojari), ali i za što ugodniji boravak putnika na brodu. Među potonjima bili su i ugostitelji i glazbenici. Iako će mnogi pomisliti da su upravo glazbenici kategorija posade broda koja se odmah po nesreći mogla priključiti putnicima u pronalaženju čamaca za spašavanje, oni su se našli među poginulima. Naime, na brodu su bila ukupno dva glazbena sastava (jedan za putnike prve i jedan za putnike druge klase), a dva su se benda nakon nesreće spojila u jedan i na palubi svirala tijekom akcije spašavanja kako bi među putnicima probudili toliko potreban optimizam. S obzirom na njihovo golemu nesebičnost, ne čudi činjenica da nitko od članova dvaju sastava nije preživio.
ČAMCI ZA SPAŠAVANJE
Razlog malog broja preživjelih
Jedan od glavnih razloga velikog broja poginulih ljudi na Titanicu, svakako je nedovoljan broj čamaca za spašavanje s obzirom na broj ljudi na brodu. Naime, Titanic je raspolagao s tek 20 čamaca koji su mogli prevesti ukupno 1.178 ljudi, odnosno tek oko polovinu ljudi ukrcanih na brod.
Prilikom izgradnje borda, postavljeni su nosači za ukupno 32 čamca za spašavanje (što opet ne bi bilo dovoljno za sve ljude koji su se našli na Titanicu prilikom njegove prve plovidbe), no vlasnik Titanica, White Star Line, odustao je od postavljanja maksimalnog broja čamac za spašavanje kako oni ne bi narušili izgled i imidž broda koji su najavljivali kao »gotovo nepotopiv«. Nažalost, upravo se riječ »gotovo« pokazala ključnom.
HRANA
Sladoledni slon
S obzirom na velik broj putnika i posade broda, ne čudi činjenica da je brod prevozio i nevjerojatno velike količine hrane. Naime, na Titanicu su bile 34 tone svježega mesa, ali i gotovo sedam tona ribe. Osim toga, bilo je i više od 11 tona peradi te više od tone kobasica (oko 40.000 kobasica). Između ostalog, brod je prevozio i 40 tona krumpira te sladoleda težine jednoga odrasloga slona (oko 800 kilograma).
PIĆE
Rijeke osvježenja
Sasvim je jasno da su goleme zalihe hrane značile i podjednako goleme zalihe pića. Tako je poznato da se na brodu nalazilo 15.000 boca svijetlog i tamnog piva, 1.000 boca vina te 850 boca žestokog pića. Bilo je tu i 1.200 boca sokova te aparati za limunadu i sok od naranče.
POSUĐE
Dvije tone pribora za jelo
Serviranje te silne hrane i pića zahtijevalo je i odgovarajuće posuđe. Točnije, riječ je o 57.600 komada kuhinjskog porculana, 29.000 staklenih posuda (čaša i vrčeva) te 44.000 različitog pribora za jelo. Težina samo pribora za jelo iznosila je gotovo dvije tone, što odgovora težini čak četiriju krava!
RUBLJE
36.000 ručnika
Restorani, kavane, kuhinje i spavaće sobe, odnosno putničke kabine ovoga broda zahtijevali su toliko uporabnog tekstila da je tvrtka White Star Line sagradila veliku praonicu rublja blizu pristaništa u Southamptonu. Naime, ideja je bila da svaki put kad brod pristane u luku, prljavo rublje bude odmah iskrcano s broda i preneseno u praonicu kako bi bilo spremno za sljedeće putovanje. Riječ je o oko 200.000 komada različitog rublja (ne uključujući ono koje su sa sobom ponijeli putnici), među kojim je bilo i 18.000 plahti, 6.000 stolnjaka, 36.000 ručnika te 45.000 ubrusa.
UMJETNINE
Dragocjena zbirka
Imajući na umu da su na Titanicu bili brojni milijunaši, često se zanemaruje činjenica da je brod prevozio i niz iznimno vrijednih umjetnina koje su također potonule zajedno s brodom. Među njima svakako se najviše spominjalo luksuzno izdanje »Rubaija«, slavnog perzijskog astronoma, fizičara i matematičara Omara Hajjama iz 11. stoljeća. Riječ je o zbirci od oko 1.000 pjesama ukrašenoj s čak 1.500 komada dragog kamenja. Ta je knjiga u ožujku 1912. godine na dražbi prodana jednom američkom kupcu za iznos od oko 1.900 dolara, što je tada odgovaralo iznosu od 15 godišnjih plaća mornara na Titanicu.
POŠTA
I putnički i teretni brod
Jedna od važnih zadaća povjerena ovom brodu bio je i prijevoz transatlantske pošte. Tako je na Titanicu bilo ukrcano 3.364 poštanskih vreća i između 700 i 800 različitih paketa čiji sadržaj nije poznat. Ostali teret predstavljalo je 50 sanduka sa zubnom pastom, bačva porculana namijenjena hotelu Tiffany’s, pet koncertnih klavira te 30 sanduka palica za golf i teniskih reketa za tvrtku A. G. Spalding. Ipak, suprotno raširenom vjerovanju, brod nije prevozio egipatsku mumiju koja je, prema vjerovanju mnogih, proklela ovaj brod.
ZABAVA ZA PUTNIKE
Potonule i dvije knjižnice
Potonuće Titanika značilo je gubitak najluksuznijih sadržaja koji su do tada postojali na bilo kojem putničkom brodu. Između ostalog, putnicima prve klase na uporabu je ponuđen prvi na svijetu (brodski) bazen s grijanom vodom te turska kupelj. Brod je imao i dvije knjižnice – po jednu za putnike prve i druge klase – a Titanic je imao i ostakljenu verandu sa zasađenim palmama.
Što se telekomunikacijskih uređaja tiče, brod je imao Marconi bežičnu radiostanicu za slanje i primanje telegrama i 50 telefonskih centrala. Na brodu se nalazila i, u ono vrijeme, najsuvremenije opremljena bolnica s operacijskom dvoranom u kojoj su bila zaposlena dva liječnika.
novine.novilist.hr
