Iako se za pojam brodova-pjesnika uglavnom povezuje serija putničkih brodova riječke Jadrolinije koji su izgrađeni pedesetih godina u brodogradilištu Uljanik u Puli: »Vladimir Nazor«, »Kosta Racin«, »Aleksa Šantić«, »Vuk Karadžić«, »Njegoš« i »Ivan Cankar«) gotovo je nepoznato da je u riječkome brodogradilištu izgrađeno šest od deset talijanske serije trgovačkih brodova-pjesnika.
Desetog kolovoza 1939. godine u tisku je objavljena vijest: Tri motorna broda su upravo porinuta u more u brodogradilištu Cantieri navali del Quarnaro u Rijeci. Bila su to tri broda-blizanca iz serije od čak 10 brodova – nazvanih Classe poeti (pjesnici) – koji su trebali zaploviti za trgovačku flotu Italije do 1942. godine. Radilo se o motornim brodovima koji su bili dizajnirani za prijevoz različitih vrsta tereta brzinom većom od 14 čvorova. Bili su robustne konstrukcije te dobrih i modernih nautičkih osobina – dužine 117 i širine 15,2 metra uz nosivost od 4.500 tona.
»Rat konvoja«
Kako je koji ulazio u flotu odmah je započeo prijevoz ratnog materijala i opskrbe za talijansku vojsku u sjevernoj Africi – sedam brodova ove klase sudjelovalo je u »ratu konvoja«, a sedam od 11 je izgubljeno tijekom rata. Od preostala četiri, tri su broda preuzeli Nijemci nakon kapitulacije Italije , a jedan je dovršen tek 1946. godine te je postao prvi brod koji je ušao u trgovačku flotu nove Italije. Pjesnici su bili »Alessandro Manzoni«, »Vittorio Alfieri«, »Vincenzo Monti«, »Alfredo Oriani«, »Nicolo Tommaseo«, »Gabriele d’ Annunzio«, »Giacomo Leopardi«, »Giovanni Pascoli«, »Giosue Borsi« i »Vittorio Locchi«, a posljednji je ostavio traga i u floti riječke Jugolinije. U riječkom brodogradilištu izgrađeni su »Foscolo«, »Alfieri«, »Tommaseo«, »D’Annunzio«, »Leopardi« i »Locchi«!
Za sjevernu Afriku
Prvi brod koji je izgrađen bio je »Ugo Foscolo«, a »Alfredo Oriani« je bio najuspješniji jer je obavio ukupno 11 putovanja iz Italije za sjevernu Afriku. Redom su stradavali: »Oriani« su napali kod Marsale zrakoplovi tipa Albacores iz 828. eksadrile sa sjedištem na Malti i potopili, »Foscolo« je potonuo 25 milja jugozapadno od Capo Lilibeo, »Manzoni« su potopili zrakoplovi Wellington iz 221. eskadrile RAF-a, »Alfieri« je plovio iz Messine u Napoli kada je potopljen u zračnom napadu devet milja sjeverno od Punta Licosa, »Monti« je plovio iz Napulja za Bizertu 1943. godine kada je potopljen u zračnom napadu 18 milja istočno od Bizerte, »Tommaseo« je bio na popravku u Cataniji kada ga je pogodio torpedo s britanske podmornice, a potpuno je uništen 1943. prilikom bombardiranja, »D’Annunzio« je potopljen na putu iz Tripolija za Palermo od strane britanskih razarača 60 milja južno od Lampeduse, »Leopard« je izgubljen u Egejskom moru 1944. godine u nepoznatim okolnostima. »Borsi« nije dovršen do kraja rata kada je ušao u sastav tvrtke Tirrenia.
Veličao osvajanje
No, prije toga da se podsjetimo tko je bio Vittorio Locchi – pjesnik koji je sudjelovao u prvom svjetsko ratu i koji je stradao na brodu »Minas« koji je potopljen kod rta Matapan na putu za Solun od strane savezničke podmornice. Njegovo najpoznatije djelo je Sagra di Santa Gorizia u kojem veliča osvajanje grada Gorizia od strane talijanskih trupa devetog kolovoza 1916. godine.
Nakon kapitulacije Italije, »Locchi« je zaplovio kao njemački »Kuckuck« te potopljen potkraj rata u savezničkom zračnom bombardiranju brodogradilišta gdje je i izgrađen – u riječkom (današnjem) 3. maju i to čak dva puta: prvi put petoga studenoga 1944. godine, a drugi put 24. veljače 1945. godine. Prvi puta je, prema dostupnim podacima brzo izvađen, a drugi put je potopljen je na ulazu današnje opremne luke, a u flotu Jugolinije je nakon vađenja i rekonstrukcije uvršten tek 1951. godine pod imenom »Učka«(ratni plijen).
Izrezana nakon nasukanja pred Tripolijem
»Učka« je kao što je u to vrijeme bio običaj, kada više nije zadovoljavao potrebe Jugolinije, 1968. godine postao je vlasništvo Lošinjske plovidbe iz Rijeke u čijoj je floti proveo punih deset godina prije nego što je završio u rezalištu u sv. Kaji u Splitu (stigao je 12. ožujka 1978.), nakon nasukanja pred Tripolijem (Libija) šestoga siječnja 1978. godine kada je pretrpio ozbiljna oštećenja trupa te je proglašen potpunim gubitkom i prodan kao staro željezo.
novine.novilist.hr
