Prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić ne drži previše do razgovora s novinarima. Kaže da je svakog dana u Ministarstvu gospodarstva toliko odluka, sastanaka, događaja, predstavnika velikih tvrtki iz Rusije, Kine, Njemačke, Italije, SAD-a, itd., da bi trebao svakih sat vremena sazivati konferenciju za novinare ako bi želio javnost o svemu podrobno izvještavati. A za to nema vremena. I ne mari previše za to što je uvjerljivo najnepopularniji političar u Hrvatskoj.
– Želim što više napraviti, a ne prikupiti što više političkih poena. Nažalost, u opisu mog radnog mjesta je da budem najnepopularniji političar u Hrvatskoj u vrijeme ekonomske krize, iako ova Vlada nije na nju utjecala niti do nje dovela, kaže Čačić.
Priznaje da se ponekad malo zaleti u komunikaciji, kao i da bi mogao biti mrvicu blaži, ali ne previše. Radni dan mu počinje oko 7 ujutro i traje do 21 ili 22 sata, ali taj ritam drži bez problema, jer mu je to dril ili navika, iako će uskoro napuniti 63 godine. Suprotno percepciji dobrog dijela javnosti, u razgovoru za naš list Čačić niti u jednom trenutku nije povisio glas. Mirno, staloženo i koncentrirano govorio je o planovima Ministarstva i Vlade i prvi put javno najavio megaprojekt vjetroelektrana na platformama u Jadranu gdje bi se ostvarila sinergija brodogradnje i energetike.
Spin Končar
– Brodogradnju smo naslijedili kao jedan sustav, gdje se naoko puno radilo, a u stvari se godinama nije događalo ništa. Najjači napor prethodna Vlada ulagala je na to da bude uvjerljiva u dojmu kako nešto radi i to je bila jedna predstava za javnost. U stvari nisu činili ništa, niti su to željeli. Samo su prema EU slali informacije koje su željeli čuti o tome da imaju plan privatizacije, partnera…
Ispada da je Danko Končar bio idealan kako bi se uvjerljivo slale poruke Europi kako se ozbiljno radi na rješavanju problema brodogradnje?
– I Končar i DIV. Mi smo nakon formiranja Vlade prvo utvrdili da s tih nekoliko ponuđača nitko godinu dana nije praktično niti komunicirao. Nadalje, ispostavilo se da država nije stvorila ni pravne pretpostavke da se nešto može napraviti, jer nije raščišćeno pitanje imovine na pomorskom dobru. O tome što smo naslijedili u brodogradnji javnost malo zna.
Govorite o razdoblju koje je prethodilo odlukama o raskidanju partnerstva s Končarom i otvaranju stečaja u Kraljevici?
– Rekao bih da je to bila igra u kojoj nitko nije želio završiti utakmicu. Dali smo ponuđačima kratak rok do početka ožujka pa smo presjekli stvari i rekli što je prihvatljivo, a što ne. Pritom želim naglasiti da nikoga tu ne potcjenjujem niti smatram nekorektnim, bio to samoborski DIV ili grupa tvrtki Danka Končara. Ali, riječ je o prevelikima odlukama o kojima ovisi puno ljudi i s tim se nitko ne može igrati. Da je odluka o brodogradnji donesena prije samo godinu dana, Hrvatska bi uštedjela dvije milijarde kuna, što je golem novac izgubljen zbog nedonošenja odluke. Sada smo postavili okvir. U privatizaciji Brodosplita podržat ćemo nove vlasnike, ali samo do granica onoga što smo ugovorili, nikako preko toga. Kraljevica ide u stečaj…
Stečajni u Kraljevici
Možete li konrektno reći tko i kada otvara stečaj u Kraljevici i ima li šanse za očuvanje brodograđevne djelatnosti?
– Uskoro će biti imenovan ugledni stečajni upravitelj oko kojega su se svi složili. Vlada je odredila da će radnici zaposleni u Kraljevici dobiti sve plaće prije stečaja, dok otpremnine neće biti na bazi stečajnog zakona. Osobno sam predložio, a Vlada je prihvatila, da se ljudima da maksimalna otpremnina po kolektivnom ugovoru. U koordinaciji samog procesa stečaja sudjeluje i Ministarstvo, razumijem da su ljudi uplašeni, da ne vjeruju, ali su plaću dobili. Moramo u idućih desetak dana odraditi sa stečajnim upraviteljem pregovore s kupcima, jer su u škveru dvije novogradnje. Želimo jasnu sliku hoće li tražiti penale ili će platiti i preuzeti brodove. Stečaj je otvoren, a bit će pokrenut čim dobijemo odgovore kako završiti priču s tim brodovima, dakle za desetak dana.
Postoji li opasnost da se stečaj u Kraljevici otegne unedogled kao što je bio čest slučaj u mnogim drugim tvrtkama?
– To se neće ovdje dogoditi. Ovdje je vlasnik država i pratit ćemo pažljivo sve što se događa, te tražiti rješenja za pretvaranje tog prostora u neke druge namjene. Jedna od opcija o kojoj smo i razgovarali s gradonačelnikom Kraljevice, pretvaranje je prostora na pomorskom dobru u poduzetničku zonu. Riječ je o samoj uvali gdje su hale škvera. Tamo bismo locirali proizvodnju, pretpostavljam za metalnu industriju, što je dosta logično, jer su i »Lenac« i »3.maj« jako blizu. Grad u prostornom planu ima i marine predviđene na jednoj drugoj lokaciji tako da bi dio išao i u turističke sadržaje.
Možete li reći kada bi po vama trebao biti okončan stečajni postupak Brodogradilišta Kraljevica?
– Ne vidim niti jedan razlog da stečaj traje duže od godinu dana. Znamo vjerovnike, stvari se mogu i moraju brzo presjeći i završiti.
Čudna ptica »3.maj«
»3. maj« je nešto složeniji problem u paketu s Brodotrogirom?
– Nismo zasad izlazili s informacijom o pregovorima s fondovima gospodarske suradnje (FGS). »3. maj« je neobična ptica, jer, iako ima objektivno neracionalan broj zaposlenih i prozivod koji nije rentabilan, ipak ima ugovorene kapacitete do ožujka iduće godine.
To je jedan jako kratak period nesigurne zaposlenosti?
– Slažem se, ali oni barem imaju posla za razliku od Brodosplita. Ovog trenutka iz matematičko računovodstvenih formi i operacija su u plusu zbog pomorskog dobra, što daje prostora da i u ovih 45 dana budu prisutni na tržištu. Stav je da se u »3. maju« ide u restrukturiranje same djelatnosti i u tom smislu oni imaju jaču poziciju kod novih ugovaranja.
Ipak, potencijalni partneri traže dugoročnu sigurnost, a ona je nepoznata poslije 1. srpnja?
– Nema razloga za strah, oni će prije 1. srpnja 2013. biti privatizirani. Tu nema nitko razloga za sumnju. Ako je Vlada rekla da 3. maj neće završiti u stečaju, onda će tako i biti.
Postoje li i neke druge varijante?
– Razgovarali smo, Rusi su nešto nudili, Norvežani i Kinezi. Sve to predaleko je od realizacije da bi te razgovore stavili u prvi plan. Istina, imamo još 14 mjeseci, ali je naš stav da u Hrvatskoj u FGS-ovima imamo partnere s kojima možemo razgovarati. Njima je Brodotrogir dodatni poticaj kao prvorazredan objekt, jer je ipak riječ o developerskom projektu turističke namjene, bez obzira što se tamo dijelom zadržava brodograđevna djelatnost. Tamo je jedan atraktivan prostor, a s druge strane je »3. maj« kao zahtjevnija tvrtka u restrukturiranju. U cjelini je riječ o ozbiljnom izazovu za FGS-ove.
Kako ćete taj plan braniti pred Europskom komisijom ako je država vlasnički prisutna u ta tri fonda – Prosperus, Ikarus i Questus?
– Država u fondovima nije većinski vlasnik, niti odlučuje, već sve odluke donosi privatni partner i time se zadovoljavaju kriteriji EK.
Koliko ljudi bi po vama dugoročno moglo ostati raditi u »3. maju«?
– Teško je odgovoriti, jer predstoji izdvajanje tvrtki izvan osnovne djelatnosti, kao što je ugosteteljstvo, TIBO i druge. Sve će ići u pokušaj privatizacije, neki će biti više, a neki manje uspješni. Ako ne bude interesa, realna je i opcija stečaja.
Agenda 20:20:20
Vidite li vi neke nove proizvode za brodogradnju. Jasno je da to više nisu tankeri, kao i da je teško doći do novih poslova u sadašnjoj recesiji. Što bi po vama škverovi sutra mogli graditi?
– Moramo potpuno promijeniti pristup. Sve je povezano, pa tako i energetika s brodogradnjom. HEP je četiri godine držao cijene, nafta je skočila 250 posto, a plin 8 posto. Imali smo oko tri milijarde kuna veće troškove za uvoz nafte, plina i struje. Sve to dovelo bi do 900 milijuna kuna minusa u sustavu HEP-a na kraju godine. HEP ima 14.000 zaposlenih što je previše. No, s druge strane, u strukturi cijene trošak zaposlenih je samo 16,8 posto, drugim riječima da nitko ne radi u HEP-u bilo bi nužno podići cijenu struje jer bi u suprotnom HEP bio u gubitku i uvoz energenata bi morali plaćati iz budžeta. Istodobno ne možemo pustiti ni jednog novog proizvođača u sustav, ni termocentrale ni hidrocentrale ni proizvođače obnovljivih izvora, jer nema potrebnog sustava prijenosa i distribucije. Jedan od razloga zašto se ništa nije napravilo na 20:20:20 agendi, koja predviđa proizvodnju 20 posto energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine, jest nedostatak navedene infrastrukture.
Počeli smo o novim proizvodima za brodogradnju, a govorite o problemima u HEP-u?
– Upravo to želim objasniti. Mi moramo ispoštovati agendu 20:20:20, jer ćemo u suprotnom platiti goleme penale. Tu nemamo izbora. U toj agendi imamo šest komponenti: 1200 megavata vjetra, 45 megavata solarne energije, 140 megavata u kogeneraciji biomase, 40 megavata komunalni otpad, 20 megavata geotermalna energija uz male hidrocentrale od 10 do 100 megavata. Kod solarne energije u sedam godina se nije napravilo ništa, odnosno samo 500 kilovata, što je investicija od milijun eura.
A Hrvatska ima sjajne uvjete za proizodnju solarne energije.
– Da, ali se nije napravilo ništa, iako su cijene i poticaji bili fenomenalni. Cijene za solar su bile devet puta veće od normalne električne energije i pitanje je možemo li mi plaćati tako velike tarife za poticanje solarne energije. Ne možemo, barem ne za velike solarne elektrane, gdje su troškovi 95 posto na materijalu, a pet posto na radovima, ali možemo platiti male solare na zgradama i kućama, gdje je omjer pola-pola investicije za materijal i radove.
Građani su razumljivo imali jako slab interes za solarnu energiju, jer je procedura bila užasno komplicirana?
– To će se promijeniti. Ovih dana na Vladu ide materijal u kojem smo regulirali ukidanje svih dosad potrebnih dozvola, a bilo ih je šezdesetak s rokom ishođenja iznad jedne godine. Umjesto njih će vam biti dovoljan jedan zahtjev nakon čega ćete dobiti od HROTE ugovor da možete postaviti na svoj krov solarne fotopanele, a u kombinaciji s termalnom energijom će biti posebno poticana. Istog trenutka možete zvati instalatera, staviti panele i početi proizvoditi energiju koja će vam se plaćati 3,16 kuna kroz 14 godina. Takvo ulaganje bi se vratilo nakon prosječno 8 godina nakon čega se 17 godina ostvaruje čisti profit. To je sjajna vrsta štednje i potaknut ćemo građane za ovu opciju. Međutim, iako je to za građane pojedinačno jako povoljno ukupna snaga je relativno mala. Najvažnije je učešće energije vjetra. Po preuzetim obvezama moramo napraviti 1200 megavata. To je investicija u iznosu oko 1,5 milijuna eura za svaki megavat vjetroelektrana, pa znamo da okvirno govorimo o dvije milijarde eura investicija i to bez da smo dotaknuli potencijal off shore projekata. Te vjetroelektrane na moru, ne na otocima, su posebno učinkovite, pa su i platforme na moru rješenje.
Kako uloviti vjetar
Gdje biste vi gradili platforme na moru s vjetroelektranama?
– Na otvorenom moru. Možemo ih promatrati kao stotine brodova na moru u kontekstu proizvodnje u brodogradilištima. Na kopnu su to teške metalne konstrukcije.
Svejedno, teško mi je reći gdje biste locirali tako velike objekte, jer treba voditi računa o turizmu, razvedenosti otoka i obale, plovnim putevima…?
– To treba odlučiti struka. Kao što je poznato imamo niz velikih objekata kakve su naftne platforme a svi znamo da one ni na kakav način ne ometaju ni turizam ni plovne putove. Govorim o nekoliko lokacija veličine manjih umjetnih otoka, gdje ćemo locirati područja vjetroelektrana, vjerojatno negdje na otvorenom moru. Ova Vlada je sada počela raditi regulativu da se to može dogoditi, jer dosad ništa nije napravljeno. Regulativa na vjetru se mijenja tako da se na poticaje i subvenciju (1,5 puta veća cijena struje) još daje poticaj za lokalnu komponentu, jer se investicija događa kod nekog naselja, grada ili općine.
Dakle, brodogradilišta bi uz brodove sve više gradila platforme za vjetroelektrane u Jadranu?
– Da, »3. maj«, »Viktor Lenac«, Brodosplit i drugi tu apsolutno imaju otvoren prostor. Imamo situaciju kod postojećih vjetroelektrana da često ni temeljni kamen nije iz Hrvatske, već je transportiran izvana. Nema niti jednog šarafa iz Hrvatske. Sada ćemo ići na poticaj proizvodnje u Hrvatskoj.
To je golem novac. Odakle ta sredstva?
– U Ministarstvu sam zatekao sve pripremljeno za jedan veliki kriminal s vjetroelektranama, ali to je materijal za USKOK. Postojao je sustav u kojem ste imali pravo dobiti polja i lokacije, a da njih nema u prostornim planovima, kao na primjeru Splitsko-dalmatinske županije. Putem HEP-a građani Hrvatske potpisuju obvezu da će kupovati tu struju po bitno većim cijenama od standardne. Ulaganje se isplaćuje nakon 7-8 godina, a eksploatacija je zagarantirana do 25 godina. Upravo zato postoji cijeli niz zainteresiranih investitora i novac zbog visine profita nije problem. Upravo zato smo i zaustavili potencijalno financiranje velikih solarnih elektrana na kojima građani ne bi dobili ništa osim 9 puta veće cijene struje za koju su se neki lobiji u nekim medijima u Hrvatskoj zalagali.
Opet vas vraćam na brodogradilišta. Gdje su ona u toj priči?
– Kad već sve to moramo plaćati valjda je pametno učiniti sve što možemo kako bi što više naše domaće industrije bilo uključeno u proizvodnji, što će biti posebno stimulirano. To su i naša brodogradilišta, koja se također moraju pripremiti za iskorak u te proizvode, što će opet biti i dio njihova procesa restrukturiranja. Mi smo već stavili za sve investitore posebnu stimulativnu tarifu pod uvjetom da se platforme i vjetrolektrane kod nas proizvode.
Vjerujem u neovisnost mađarskog sudstva
Što ćete poduzeti nakon što uđete u Nadzorni odbor Ine?
– Niti imam vremena niti želju baviti se Inom. Posao predsjednika Nadzornog odbora obavljao bih kao i sve druge dužnosti besplatno, preuzimao golemu odgovornost i pritom stalno bio izložen prljavštini i podmetanju. Nemam takvih mazohističkih sklonosti.
Tim više što imate suđenje u Mađarskoj za prometnu nesreću?
– Da, to su cijeli slojevi prljavštine uključujući i insinuacije za koje pokušavam vjerovati da su netočne, o političkom utjecaju i upitnoj neovisnosti mađarskog sudstva. To mi uopće ne treba. U Ini imamo jednu iščašenu i potpuno neregularnu situaciju da Mol kao tvrtka s 49 posto vlasničkog udjela ima 95 posto prava upravljanja, a Ina s udjelom od 44,75 posto ima samo 5 posto upravljačkih prava. Slavko Linić i ja ćemo kao ministar financija i potpredsjednik Vlade nedvosmisleno upozoriti na eventualne radnje protiv hrvatskih interesa u Ini i to Mol neće smjeti ignorirati.
Plomin 3 kreće krajem godine
Što je s termoelektranom na ugljen u Plominu?
– To će ići znatno brže. Pripremamo do ljeta međunarodni natječaj kako bi negdje krajem godine počeli pripremni radovi, koji koštaju oko 100 milijuna eura. Dozvole treba dati u najkraćem mogućem roku po najvišim europskim standardima uz maksimalnu zaštitu okoliša, a u suradnji s lokalnom samoupravom. To je interes Hrvatske i svako neosnovano osporavanje projekta i izostanak maksimalnog angažmana je direktan udar na hrvatske interese. Energent je ugljen. Moramo dobiti ravnotežu, jer je u zadnje 4 godine 250 posto rasla cijena nafte i plina, a ugljena samo 8 posto. Da imamo elektrane na ugljen ne bi bilo ni povećanja cijene struje, već obrnuto. Stoga već krajem 2013. godine treba započeti izgradnja centralnog objekta termoelektrane Plomin 3.
LNG na Krku do kraja mandata
Rekli ste da ste otkupili projekt LNG-a na Krku, što je izazvalo otvoreno nezadovoljstvo kod investitora u tvrtki Adria LNG?
– Dali smo im definitivnu cijenu od 10 milijuna kuna za otkup projekta, iako je cijena realno i manja. Ne znam kakav je njihov odgovor zasad, jer je rok do kraja ovog tjedna. Ako taj odgovor bude negativan, mi ćemo s tvrtkom LNG Hrvatska, obzirom da su njima kocesije istekle, ponovo tražiti dozvole. Potrajat će godinu i pol dok se sve ne obavi, a za to ćemo vrijeme obavljati razgovore s potencijalnim investitorima. Kako god bilo preuzet ćemo projekt LNG terminala od Talijana, Francuza, Austrijanaca i Slovenaca, koji ništa nisu napravili. Osobno mislim da je nevjerojatno i nedopustivo da Hrvatska nije ni na koji način sudjelovala ni štitila vlastite interese u projektu od 800 milijuna eura, a s pratećim sadržajima i gotovo 1,5 milijardi eura.
Kažete da već tražite investitora. Tko bi to mogao biti i kada biste mogli početi realizaciju LNG-a na Krku?
– Već nam se javljaju ponuđači. Itekako ima interesa. Tu su Katarci, Izraelci, Nijemci, Rusi, Amerikanci… Nije lako obnoviti projekt, ali smatram da se može dokumentacija pripremiti i početi sa izgradnjom u mandatu ove Vlade.
Podržavam ideje Hajdaš Dončića
Ministar Hajdaš Dončić najavio je spajanje ARZ-a i HAC-a, izdvajanje naplate i održavanja, povećanje cestarine i prebacivanje 60 lipa iz trošarina iz autocesta za financiranje željeznica?
– Sve su to dobre ideje. Povećanje cestarine je suptilno i vrlo osjetljivo pitanje, ali je jasno da se kroz sustav ENC-a i minimalno plaćanje od primjerice 750 kuna može zagarantirati ista razina cijena za građane Hrvatske i sve one koji koriste ENC, a da je za jednokratne korisnike u turističkoj sezoni moguće korigirati cijene. O programu monetarizacije već sam govorio i Hrvatska ima u prvorazrednim autocestama, koje su se do 2004. godine gradile upola jeftinije od svjetskih standarda, ozbiljnu financijsku rezervu za krizna vremena, a da istovremeno i kvaliteta i cijena usluge kao i vlasništvo budu zadržani. Autoceste ne trebaju biti teret nego naprotiv dobitak za Hrvatsku i u financijskom smislu.
novine.novilist.hr
