U situaciji kad su bez posla i praznih knjizi narudžbi, bilo kakve najave iz Vlade o novom poslu koji se otvara za njih naravno da su dobrodošle za uši brodograditelja. U tom kontekstu dočekana je i najava prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića o tome da će domaće škverove zaposliti i spasiti gradnjom pučinskih vjetroelektrana vrijednih čak dvije milijarde eura.
Samo izgradnja čeličnih stupova za vjetroelektrane za škverove može, istina, biti dobar posao, ali tek kao dopunski. Specifičnost ovog posla je što zahtjeva relativno veliki radni prostor i jedan manji broj ljudi. Primjerice, splitsko Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) upravo gradi stupove za vjetroelektranu koju će španjolska tvrtka Acciona Windpower postaviti iznad Trogira.
»3. maj«: Ništa protiv
Riječ je o 20 stupova, dužine 77 metara i promjera 4,3 metra koje će osamdesetak radnika, od ukupno nešto manje od 200 zaposlenih u ovom škveru, uspjeti napraviti do rujna ove godine. O kojim se konkretno financijskim efektima radi za ovo malo brodogradilište nismo uspjeli saznati. Ove stupove Splićani rade u suradnji s jednom drugom hrvatskom tvrtkom, Tromont, koja je zadužena za unutarnje opremanje.
U »3. maju« nemaju ništa protiv izgradnje stupova za vjetroelektrane. Dapače, podsjećaju da su bili voljni uključiti se u još jedan sličan posao gradnje stupova (pilona) za Pelješki most. Taj posao je propao, odnosno odgođen za neka bolja vremena, no prije nekoliko godina također se iz Banskih dvora naveliko mahalo tom mogućnosti da se popune kapaciteti brodogradilišta. U priču se i tada, baš kao što ga danas navodi i Čačić, trebao uključiti i »Viktor Lenac« koji je također bio suočen s nepovoljnim prilikama na remontnom tržištu.
Trebaju strojevi
Član Uprave »3. maja« Predrag Božanić podsjeća kako su Brodosplit, »Lenac« i riječko brodogradilište zajedno radili platformu »Labin« osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa im stoga bilo da se radi o nadvodnom ili podvodnom dijelu stupova za pučinske vjetrolektrane taj posao ne bi predstavljao nikakav problem. Ovisno o količinama tih stupova jer nije isto da li se radi o 20-ak ili 150 stupova na godinu, dodaje Božanić, u pogone »3. maja« trebalo bi investirati u opremu, od sistema varenja, do novih strojeva za savijanje limova. Upravo radi posla sa Španjolcima i tih 20 stupova, zasad, BSO je kupio novi stoj, takozvanu »savijačicu« vrijednu 250 tisuća eura. Ukoliko bi se, dakle, radilo o dugoročnom poslu i velikim količinama obrade čelika za vjetroelektrane riječkom brodogradilištu trebaju ulaganja da bi u tom poslu bili isplativi i produktivni.
Pitanja puno, odgovora malo
Ako izuzmemo mali milijun pitanja na koje novi Čačićev ambiciozni plan zasad ne nudi konkretnije odgovore, činjenica je da domaća brodogradilišta u ovom trenutku barataju (samo) tehnologijom koja im u ovom poslu može osigurati ulaznicu u segmentu izrade stupova za vjetrogeneratore. Čačić, doduše, spominje i platforme, no nejasno je što pod time misli osim ako ne cilja na plutajuće vjetrolektrane gdje bi brodogradilišta mogla dobiti veći dio kolača u obradi crne metalurgije. Međutim, plutajuće vjetroelektrane u svijetu su još uvijek u fazi testiranja i svega ih je nekoliko. Doduše, kod pučinskih vjetroelektrana postoje platforme, nešto slično baržama, na koje su smješteni transformatori, od kojih se onda podvodnim kablovima električna energija od vjetrolektrane transportira prema kopnu.
novine.novilist.hr
