Sajmovi se smjenjuju u kontinuitetu, jedan se nastavlja na drugog, skoro pa svaki tjedan. Nakon svakog, u pravilu, ponavljamo isto – na malom prostoru imamo previše sajmova. Najprije u Splitu i Podstrani, proteklog tjedna u slovenskom Portorožu, prekosutra u Šibeniku. U međuvremenu, u istom tjednu održana su dva sajma u Crnoj gori, na udaljenosti od tridesetak kilometara. Da, neki su i tamo bili. Još jedan sajam, čuo sam proteklih dana, namjeravaju organizirati u Sloveniji, u Kopru. A, prodaja brodova u nas je nikakva, u susjedstvu malo bolja.
Slušali smo takve žalopojke i proteklog tjedna u Portorožu, gdje je održan tradicionalni sajam Internautica, 17. po redu. Godinama jedan od boljih sajmova na ovim prostorima. Kvalitetnu razinu održao je i dalje, ali opet uz ponavljanje onoga što posljednjih godina često slušamo – sajam je manji od prošlogodišnjeg. Rijetki su danas imuni na takvu boljku. Ne iskazuje se to samo nepopunjenim sajamskim prostorom. Promocije novih plovila, odnosno njihov izostanak najbolji je pokazatelj takva stanja. Pobojali smo se da u Portorožu premijernog broda nećemo vidjeti. Ipak, našli smo ih nekoliko. A svjetska premijera..? I takvu smo registrirali, pa makar to bilo malo čudno plovilo. Ali je zato privlačilo najveću pažnju sajamskih posjetitelja. Valjda se svaki ispred njega zaustavio. Zbog atraktivnih hostesa zastajali su i oni koji plovilo nisu primijetili. Za početak prije bih ga svrstao među inovacije, nego komercijalna plovila.
Atraktivna inovacija
U prvoj sajamskoj hali, odmah pokraj ulaza smješteno je bilo pomalo čudno i atraktivno plovilo – Quadrofoil. Ne znam kako ga opisati… Pomislio bi čovjek – njime su svemirci doplovili. Djeluje poput nekakvog vodenog skutera na čudnim, iskrivljenim nogama. Umjesto odgonetavanja, odgovor nudi Simon Pivec, dizajner, inovator i graditelj neobičnog plovila. Prvo iznenađenje predstavljalo je saznanje da je riječ o slovenskom proizvodu.
– Poticaj mi je dalo slovensko zakonodavstvo, želio sam napraviti plovili manje od tri metra, a ovo je dugačko 2,99, s pogonom od 5 kW. Za njega nije potrebna nikakva dozvola. Za plovidbu s krilima potrebna je minimalna dubina od jednog metra, ima elektropogon, a prilikom transporta krila se lako i jednostavno slažu. Može ploviti s krilima i bez njih. Pri brzini od deset kilometara na sat trup se diže pola metra izvan vode i glisira, a motor postiže veliko ubrzanje. Na velikoj brzini potrošnja se smanjuje za 50 posto. Maksimalna brzina je 40 kilometara na sat, tada su baterije dovoljne za 45 minuta. Brzinom od 20 kilometara može ploviti sat i pol. Može koristiti i izvanbrodski benzinski motor, ali u skladu s ekološkim trendovima prednost dajem električnom. Plovilo je teško 150 kilograma, građeno od suvremenih materijala, karbon, kevlar, epoksi i fiberglas. Nema nikakvog održavanja, ne smije se dozvoliti da krila obrastu. Za punjenje baterija mogu se koristiti i sunčeve ćelije. Maksimalno je štedljivo, za sat plovidbe potrošnja je manja od jednog eura. Isprobavali smo ga u jezeru, apsolutno je tih, ne radi valove. Ideju za krila dale su mi peraje kita grbavca.
Sve je lijepo i atraktivno, samo, kome prodati takvo plovilo?
– Nećete vjerovati, zanimanje je veliko. Traže ga tvrtke koje se bave iznajmljivanjem plovila. Izloženi komplet stoji 15.000 eura.
Ugodni susreti
Još jednu atraktivnu inovaciju vidjeli smo u velikoj hali, plovilo wFoil ima nekih sličnosti, podsjeća na nekakvu kombinaciju plovila i hidroaviona. Na slovenskom sajmu inovacija nagrađeno je brončanom medaljom, a među deset najpoduzetničkijih ideja za 2012. godinu svrstao ga je časopis “Financije”.
Neplanirano puno vremena proveli smo u velikoj hali. Središnje na ulazu, na najfrekventnijoj poziciji smješten je bio Unimar, hrvatski i talijanski, dvije tvrtke istog imena iz Rijeke i Trsta. Na velikom štandu predstavljeno je više vodećih svjetskih proizvođača, a direktor Hrvoje Matutinović skreće nam pažnju na novitete iz talijanskog Besenzonija, pasarele i sjedišta za skipera. Pasarele – hrvatski se kaže brodski mostić – Young i Big Smart predstavljaju novi iskorak u velikoj paleti poznatog proizvođača. Nude se u dimenzijama od 190 do 290 centimetara, a nosivost im je od 130 do 250 kilograma. Na licu mjesta zainteresirani su mogli provjeriti njihovo funkcioniranje.
U istom prostoru, ali samo u obilasku sajma, susrećem Romana Pičuljana i Nenada Andrića, čelnike našeg vodećeg malog brodograditelja. Objašnjavaju da su smanjili sajamske nastupe, ostali samo na sva sajma – u Zagrebu i Genovi. Nižu se ugodni susreti s prijateljima i poznanicima. Dolazi Vinko Oblak, tehnički rukovodilac Marine Portorož, s njim me povezuju teme o povijesti ribarstva i tradicijske brodogradnje. Dalje – Trapula iz Marine pokraj Trogira i vrše što se sklapaju, a koje proizvodi Zdenko Jakus i nudi pod sloganom »vršom protiv recesije«. Prvi put je u Sloveniji, govori nam da ima zanimanja za njegov proizvod i jedva čeka ulazak Hrvatske u EU, pa da može slobodno trgovati. Do tada traži zastupnika u Sloveniji, žali se na papirologiju i carinske zapreke. Iz istog razloga na može prodavati svoj drugi proizvod – rakiju od ružinih latica “Rožoljo”, pa je napisao “degustacija obavezna, ne prodaja”. “Moraš napraviti malo šušura”, objašnjava Zdenko.
U njegovu susjedstvu štand ima domaća tvrtka “Skiper”. Ne bi bilo ništa čudno da u marini nemaju sjedište i prodavaonicu nautičke opreme. Marija Kljakovića Gašpića poznajem dugo, rodom je iz Solina, godinama stanovnik Portoroža, kao i partner mu Branislav Parunov, koji dolazi za Šolte. Knjiga “Priručnik i dnevnik održavanja barke” koju je napisao Marijo Kljaković, po struci kapetan duge plovidbe, razlog je njihova pojavljivanja na sajmu. Knjiga je objavljena prije mjesec dana, dobro je prihvaćena, postoji ideja da se objavi i na hrvatskom jeziku. U drugoj, manjoj hali dominirala je ponuda nautičke odjeće i obuće. U njoj prvi je na “udaru” slovenski Gramin, na štandu susrećem poznate osobe. Njihova ponuda ista je kao i u Hrvatskoj, o čemu smo pisali sa splitskog sajma.
U ukupnoj sajamskoj ponudi, kao što je red, dominirali su brodovi. Zastupljeni su bili mnogi poznati svjetski brodograditelji, kao što su Ferretti Grupa, Jeanneau, Bavaria, Cranchi, Dominator, Princess, Austin Parker, X-Yachts, a vidjeli smo i u nas manje poznate jedrilice Island Packet Yachts. Za veći dio predstavljenog možemo reći: već viđeno. Dvije jadranske premijere imao je Jeanneau, zastupljen na sajmu s velikom flotom, a kojeg u Slovenije zastupa tvrtka Euromarine. Na kopnenom dijelu bile su premijerno izložene dvije brodice Merry Fisher – 855 i 755. Veća je dugačka 8,40 metara, bez motora teška 2.900 kilograma, s maksimalnim pogonom 2 x 150 KS. Cijena joj je 47.300 eura, u što je uključen PDV. Treća premijera bila je Delphia Escape 800. Njena je duljina 8,30, teška je 2.000 kilograma, maksimalni pogon je 50 KS, a nosivost 6 osoba. Njena je cijena, s motorom od 30 KS, 71.547 eura, plus PDV.
Hrvatski predstavnici
Od slovenskih brodograditelja najmasovnije je bio zastupljen Elan, ali i on s manje brodova nego što smo ih viđali prijašnjih godina. Na okupu su bile jedrilice i brodovi, onaj dio što se gradi u Hrvatskoj. Iako ne izlažu izravno, nego preko trgovačkog zastupnika, sve skupa djelovalo je nekako skromno. Priče o Elanu, što dopiru i do nas, očito imaju odraza na cjelokupnu atmosferu. Blizu Elana vidjeli smo hibridni brod Greenline, a Brioni 44 bio je u moru i na kopnu, ovaj drugi zanimljiv zbog IPS pogona.
Hrvatski brodovi, kao i obično, nalazili su se na kraju sajamskog prostora. Adriana 36 zadarskog SAS Vektora prepoznaje se iz daleka. Do nje u moru se nalazio novi Vektor 700, pa redom Grašo 23, Betina 700, Šibenik 800, a malo dalje bila je Leidi 600. Denis Vidaković, direktor SAS Vektora, ovog puta je bio zajednički “glasnogovornik”:
– Imamo posla, ali radimo samo za izvoz. Za privatnog naručitelja u Hrvatskoj u godinu dana imali smo jednu isporuku. Proizvodnja je stabilna, čak smo zapošljavali nove ljude, imamo posao s Norvežanima, radimo im glisere.
Objasnio nam je, također, da je Vektor 700 od ranije poznata Orka 700, sada prerađena za izvanbrodski motor. Sad mi je jasno zašto djeluje poznato. Standardno opremljenoj brodici bez motora cijena je 24.800 eura.
BURA SE TRAŽI U SLOVENIJI
U kopnenom dijelu sajamskog prostora malu hrvatsku brodogradnju reprezentirali su gumenjaci Bura. Izloženo je bilo više modela, među njima i tender Bura 2.3 tamnoplave boje, neuobičajene za našeg proizvođača. Uz dokazanu kvalitetu, gumenjaci Bura prepoznatljivi su po sivoj boji, a “ovaj je rađen po želji kupca, koji ga potom nije preuzeo”. Bura je drugi put na sajmu u Portorožu, kažu nam, slovensko im je tržište zanimljivo, na njemu imaju kupaca. Iz Hrvatske štandove su još imali Yacht Pool International iz Poreča, Marina Frapa iz Rogoznice, izdavač Fabra Press iz Zagreba.
Wybac »doplovio« iz Beograda
Na kopnu, blizu ulaza, stajala je velika jahta. Pokraj nje morao je proći svaki posjetitelj. Ničime se nije izdvajala od većine jahti predstavljenih na sajmu, skoro smo je zanemarili. A onda, iznenađujuća priča… Ime broda – Wybac 53HT i brodograditelja – isto Wybac, ništa mi ne govori. Ne znam zašto, pomislio sam da dolazi iz Poljske. Dok zapisujem podatke s nevelika letka otkrivam detalj – Belgrade, Serbia. Odmah potom upoznajem i brodograditelja – Vladan Kovačev. Brod je nov, prototip, gradnja je trajala dugo, od 2007. godine, građen je u Beogradu. Prije sajma testiran je u moru. Sad treba naći kupca, a “znam da ću izgubiti dosta novaca”, govori Vladan Kovačev.
Wybac je dugačak 16,20 metara, širok 3,75, težak 15 tona, pokreću ga dva motora Cummins od 540 KS. Ima tri kabine, svaka s kupaonicom, veliki salon, kuhinju, sve sadržaje što ih takva jahta mora imati. Brodograditelj jedino nije zadovoljan brzinom što je postignuta na probnoj plovidbi, “mora brže”, tvrdi kategorički.
novine.novilist.hr
