Nakon 266 piratskih napada i oružanih pljački brodova te 270 pokušaja takvih napada tijekom 2011. godine, Vlada je odlučila i domaćim brodarima dati zakonsku mogućnost da na svoje brodove ukrcaju oružanu pratnju. Predviđeno je to izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka, koje će i domaćim zaštitarskim tvrtkama dati priliku da konkuriraju za unosne poslove zaštite brodova što plove pod hrvatskom zastavom.
– Zakon o sigurnosnoj zaštiti pomorskih brodova i luka što ga je hrvatski Sabor donio 2. listopada 2009. godine, predstavlja pravni temelj za suradnju između državnih tijela, lučkih uprava, brodara i drugih fizičkih i pravnih osoba odgovornih za sigurnosnu zaštitu, radi otkrivanja ugrožavanja i poduzimanja preventivnih mjera sigurnosne zaštite brodova hrvatske državne pripadnosti u međunarodnoj plovidbi i luka u Republici Hrvatskoj otvorenih za međunarodni promet, stoji u procjeni zbog koje se krenulo u zakonske izmjene.
Prema dostupnim podacima, nijedan brod s ukrcanom naoružanom pratnjom još nije otet.
– Slijedom informacija o sve učestalijim napadima pirata na trgovačke brodove u pojedinim područjima kao što su Arapsko more, Adenski zaljev, sjeverni i zapadni dijelovi Indijskog oceana, te o efikasnosti ukrcaja naoružane pratnje na brodove kao sredstva za odvraćanje, razmatrana je mogućnost ukrcaja naoružane pratnje na brodove hrvatske državne pripadnosti, pri čemu su uz predstavnike brodara i pomoraca konzultirani i eminentni pravni stručnjaci iz područja međunarodnog prava. Zaključeno je da, temeljem prava na samoobranu, brodarima, odnosno kompanijama, treba dopustiti da na svoj trošak ukrcaju naoružanu pratnju na brod kako bi se zaštitilo prvenstveno posadu, ali i brod i teret od piratskih napada ili oružane pljačke u područjima gdje je rizik od takvih napada ili pljačke povećan. Kako mogućnost ukrcaja naoružane pratnje nije bila predviđena hrvatskim zakonodavstvom, trebalo je razmotriti usvajanje odgovarajućih izmjena u zakonodavstvu u skladu sa smjernicama i preporukama Međunarodne pomorske organizacije (IMO), objašnjavaju predlagači izmjena zakona.
Pomorci žele zaštitare
Dio hrvatskih brodara, doduše, već koristi usluge naoružanih čuvara na svojim brodovima u prolasku opasnim područjem Indijskog oceana i Crvenog mora. Na brodovima Tankerske plovidbe koji često prolaze ugroženom zonom to je, pojašnjava direktor pravnog sektora i osiguranja Petar Kragić, postala uobičajena praksa.
– Svatko ima pravo na samoobranu. Pomorci su se snalazili na kojekakve načina, branili se bodljikavom žicom, vodenim topovima, zatvaranjem u nadgrađe, međutim i pirati su s vremenom razvijali sve učinkovitije metode napada i otmica brodova. Organizirana je i plovidba u konvojima, pod zaštitom ratnih brodova međunarodnih snaga, kao u Drugom svjetskom ratu, ali ni to nije pomoglo jer ratnih brodova je bilo premalo, a pirati su u međuvremenu proširili zonu napada na golemo područje Indijskog oceana. Oružana pratnja pokazala se, zasad, najučinkovitijim načinom zaštite pomoraca i brodova jer, koliko je poznato, niti jedan brod na kojemu su bili naoružani čuvari do sada nije otet, objašnjava Kragić. Čuvari na brodovima Tankerske u pravilu su bivši pripadnici specijalnih vojnih postrojbi, prema njegovim riječima najčešće britanskog SAS-a koji rade za specijalizirane zaštitarske tvrtke, a cijeli je postupak njihova angažmana vrlo dobro uhodan.
– Oni se ukrcavaju na moru, sa svojih brodova, a isto tako ih, po završetku plovidbe ugroženim područjem, dočeka brod njihove tvrtke. Već samo njihovo prisustvo na brodu najčešće je dovoljno da odbije napadače. Prema svjedočenjima pomoraca, borbe između napadača i čuvara prava su rijetkost. U praksi, nakon što čuvari ispale nekoliko hitaca upozorenja, pirati odustaju od napada. Reakcije naših pomoraca na naoružana čuvare bile su vrlo pozitivne jer nisu više prepušteni sami sebi u borbi protiv otmičara. Uostalom, i anketa Ministarstva mora pokazala je da velika većina pomoraca želi naoružane čuvare na brodovima u opasnim područjima, kazao je Kragić.
Iako su se zaštitari pokazali najefikasnijim načinom obrane od pirata, a njihov angažman postao uobičajena i dobro uhodana praksa, s pravne strane ipak ostaje čitav niz neriješenih pitanja.
Pitanje oružja
– Ima li brod s naoružanim čuvarima pravo neškodljivog prolaza, jesu li ti ljudi članovi posade, tko odgovara za slučajeve prekoračenja nužne obrane, sva ta i brojna druga pitanja djelomično su riješena nacionalnim zakonodavstvom pojedinih zemalja, ali ne i međunarodnim propisima, što tek treba učiniti, kaže Kragić.
O tom je problemu prije nekoliko dana progovorio i Koji Sekimizu, generalni sekretar Međunarodne pomorske organizacije(IMO), na otvaranju devedesete sjednice Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a.
– Trenutno ne postoji dogovor o minimalnim standardima za korištenje naoružanih čuvara na brodovima, već je to prepušteno različitim pravnim sustavima pojedinih zemalja. Nadam se da ćemo tom pitanju posvetiti potrebnu pozornost i utvrditi kako će međunarodna zajednica na najbolji način utvrditi praktična rješenja. Nadam se da ćemo postići međunarodni konsenzus i sporazum temeljem kojega će pitanje naoružanih zaštitara biti riješeno na pravilan način, kazao je Sekimizu.
Jedna od ključnih odredbi prijedloga izmijenjenog zakona jest da zapovjednik broda neće biti odgovoran za eventualna prekoračenja nužne obrane od strane naoružanih čuvara, ali i mogućnost što se daje domaćim zaštitarskim tvrtkama da u toj oružanoj pratnji sudjeluju. Naime, Zakonom o privatnoj zaštiti hrvatski zaštitari smiju biti naoružani isključivo kratkim oružjem, dakle pištoljima uglavnom kalibra 9 milimetara, što u pratnji brodova ne bi bilo dostatno. No, ministar unutarnjih poslova ima mogućnost odobriti im nabavku opasnijeg oružja što bi se koristilo za čuvanje brodova. Riječ je o tzv. oružju kategorije A i B u koje Zakon o oružju ubraja vojne projektile s eksplozivnim punjenjem i bacače, automatsko vatreno oružje, eksplozivno oružje i njegove dijelove, poluautomatsko ili repetirajuće kratkocijevno vatreno oružje…
– Ako se otvori ta mogućnost kao tržište za naše zaštitarske usluge, spremni smo u njemu konkurirati. Brod je isto što i svaki štićeni objekt. I sada po zakonu imamo pravo uporabe oružja u samoobrani, rekao nam je Ante Perčin, direktor u tvrtki Sokol Marić Security.
Njegov kolega iz riječkog Protecta Ivan Funčić upozorava pak na problem obuke hrvatskih zaštitara za obuku automatskim i ostalim oružjem što je potrebno za zaštitu borodova.
– Naša tvrtka je koncesionar zaštite u Riječkoj luci i možemo bez problema ukrcati naše djelatnike na svaki brod koji kreće u opasna područja, dodao je Funčić.
Kap. Vlašimsky: Somalijski pirati koštaju i vas
Iako podržava korištenje oružane pratnje zbog zaštite života ljudi na moru, kapetan Andrej Vlašimsky, zapovjednik broda »Gallway Spirit« koji je upravo jučer u Omanu ukrcao naoružane čuvare za plovidbu oko Roga Afrike i Crvenim morem, smatra da je riječ o liječenju simptoma, a ne uzroka pošasti piratstva.
– Za iskorjenjivanje ovog problema bit će potrebno puno veće zalaganje međunarodne zajednice. Nažalost, prošle godine pirati su otmicama zaradili oko 100 milijuna dolara, a firme koje pružaju oružanu pratnju 500 milijuna dolara, a cijela priča o somalijskom piratstvu košta svjetsku ekonomiju pet do sedam milijardi dolara godišnje. Pritom je vrlo upitno postoji li pravi pristup samom problemu i volja da se on riješi. Ono što ljudi ne znaju je da, iako okreću leđa tom problemu, osjećaju njegove posljedice svaki dan kada pune rezervoar svog automobila ili kupuju nešto iz uvoza. Sav taj novac koji svjetska ekonomija plaća zbog piratstva uračunat je u cijenu proizvoda koje svakog dana kupujemo. Somalijski pirati koštaju i vas, ističe kapetan Vlašimsky.
novine.novilist.hr
