Gradnjom mega-trajekata koji će umjesto mosta spajati kopno i Pelješac Vlada će pokušati jednim udarcem ubiti dvije, a možda i tri muhe. Najvažnije bi trebalo biti povezivanje juga Hrvatske i obilazak šengenske granice u Neumu o kojem je HDZ-ova Vlada samo pričala i beskonačno dugo zavlačila hrvatsku javnost obećanjima o megalomanskom mostu, koji u stvarnosti nije bio kvalitetno projektiran niti je za njega bilo novaca. U prometnom su smislu trajekti vrlo dobro rješenje kao svojevrsna »plava« obilaznica Neuma, ali samo pod uvjetom da trajektna pristaništa doista budu izgrađena na lokaciji potpornih stupova nesuđenog Pelješkog mosta. Tada bi put trajekata od Kleka do Brijeste bio dug svega 2,5 kilometara, pa bi i cijena karte mogla biti atraktivna i prihvatljiva, a put cestom tek neznatno duži od direktnog prolaska kroz Neum.
Drugi važan problem, koji se ovom idejom rješava jest obnova flote Jadrolinije i to bez državnog jamstva. Treći jednako važan cilj jest zapošljavanje domaćih brodogradilišta. Dva plus dva trajekta nisu posao koji bi mogao izvući iz gliba niti jedan hrvatski škver, ali su svejedno važni zbog manjka posla, koji muči hrvatske navoze. I tu se otvara jedna važna nedoumica u obliku pitanja: Može li Brodogradilište »Kraljevica« graditi mega-trajekt? Upravo danas svi radnici u Kraljevici dobivaju otkaz uz obećanje da će u srijedu dobiti i otpremnine. Po tome se pitanje čini sasvim deplasirano, jer trajekt ionako više nema tko graditi. Međutim, tu treba podsjetiti da je Radimir Čačić javno kazao kako će proizvodnja u metalnoj industriji u »Kraljevici« opstati, pa će stoga upravo trajekt biti ključan za odgovor na jedno drugo važno pitanje: Hoće li stečaj značiti i likvidaciju kraljevičkog škvera? Bez ove novogradnje za Jadroliniju odgovor će se nametnuti sam po sebi i bit će jasno da Vlada nikad nije ozbiljno ni pokušala spasiti tradiciju brodograđevne industrije u Kraljevici. Na potezu je stečajni upravitelj, radnici, Grad Kraljevica i sama Vlada, koja mora pronaći način da pronađe prvi posao u stečaju, koji bi onda bio i temelj za neki novi početak škvera. Bez toga će i one velike političke priče o borbi za nova radna mjesta, industriju, proizvodnju i rast BDP-a o kojima mantraju Čačić i Milanović, ostati tek mrtvo slovo na papiru. To najbolje znaju radnici Diokija, a od danas i oni u Kraljevici.
novine.novilist.hr