Oni su standard, jedinica kvalitete za dizajn u svjetskim razmjerima. Preko 25 godina bave se dizajnom jahti, a njihove usluge koriste najpoznatiji i najveći svjetski biznismeni i pripadnici jet seta. Dizajniraju i luksuzna turistička naselja, hotele, a ekskluzivno i apartmane te stanove čija se pojedinačna vrijednost mjeri u milijunima eura. Nedavno su u komunističkoj Kini sudjelovali u osmišljavanju projekta kojim se predviđa gradnja brojnih nautičkih marina. Što oni stvore dizajnom i potpišu, to ima cijenu, trajnu vrijednost. Ipak, dizajniranje jahti njihov je core business, vječna ljubav, opsesija i strast. U toj su branši krov svijeta pa im i konkurencija priznaje da su trenutačno najeminentniji studio u području navalnog dizajna. Samo u lobiju njihovog dvoetažnog dizajnerskog studija u Trevisu, u kojem se moderno prelijeva u tradicionalno, a sve je čista umjetnost, ali i praktičnost prostora kojeg s vanjske strane, radi dojma i smirenosti, okružuju plitki bazeni i gusto zelenilo, izložene su 54 naslovnice svjetski najutjecajnijih časopisa koji se bave jahtingom i nautičkim turizmom. Na te 54 naslovnice nalaze se jahte koje su oni dizajnirali. Ukupna vrijednost tih jahti debelo je u kategoriji nekoliko milijardi dolara. Prva naslovnica iz lipnja 1996. godine pripadala je talijanskoj »Nautici«. Zadnja je odnedavno, iz veljače 2012., a riječ je o ruskom časopisu »Motorboat«. Krajem prošle godine dizajnom jedne jahte osvojili su čak i naslovnicu kineskog časopisa »China boating«.
Desetak novih brodara
Godišnje iz njihovog studija, a obojica predaju architettura navale (brodsku arhitekturu) na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta u Veneciji, izađe i do desetak novih brodova na kojima oblikuju interijer, eksterijer, koncept i dekoraciju, a na onima do 30 metara dužine daju kompletna projektantsko-inženjerska rješenja.
Tko su oni? Riječ je o dizajnerskom studiju Nuvolari&Lenard, a oni su Carlo Nuvolari i Dan Lenard, talijanski dizajnerski dvojac koji svojim osmišljavanjem jahti čije dužine često nisu manje od 80, a najčešće su preko stotinu metara, aktivno sudjeluje u kreiranju svjetskih dizajnerskih trendova. Unatoč golemom uspjehu, slavi i priznanjima, činjenici da o njihovom promišljanju ovisi izgled, funkcionalnost i raskoš jahti čija je vrijednost veća od 100 milijuna dolara, kao što je bio slučaj s jahtom redatelja Stevena Spielberga, Nuvolari je s nama proveo sate u razgovoru objašnjavajući filozofiju mora, jahte, turizma i marina, dok je Lenard istodobno strastveno pregovarao s klijentom o njegovoj jahti.
Tajni posjet Rijeci
Obojica su u potpunosti nepretenciozni, isključivo fokusirani na svoju kreativnost koju će na isti način podijeliti i s novinarom iz Hrvatske i sa šeikom iz Arabije spremnim u ovo doba krize i recesije potrošiti goleme novce za jahtu s njihovim potpisom.
Carlo Nuvolari, koji sa svojom obitelji u tek desetmetarskoj jedrilici godinama u potpunoj anonimnosti obožava jedriti po hrvatskim otocima sjevernog i srednjeg Jadrana uklopljen u masu drugih nautičara bez straha da ga itko prepozna, nedavno je, a dosad je to na neki način bila tajna, boravio u Rijeci. On i Dan Lenard posjetili su Rijeku, ustvari Kraljevicu, kao konačno odredište. Javnost to tada nije znala a odgovorni, očito pogrešno, nisu dovoljno ozbiljno shvatili u njihove ideje oko brodogradilišta Kraljevica.
– Zar je brodogradilište Kraljevica zatvoreno! Neće više raditi? Začuđen sam! Nisam mislio da će tako završiti, kazao nam je Carlo Nuvolari, s neskrivenim čuđenjem da je nešto s 283 godina tradicije propalo. Lenard i Nuvolari tijekom prošle i početkom ove godine pregovarali su, naime, s hrvatskim biznismenom Dankom Končarom, tada glavnim pretendentom za preuzimanje Brodotrogira, 3. maja i Kraljevice, oko svog uključivanja u projekt restrukturiranja brodogradilišta Kraljevica. U okviru tih razgovora posjećivali su Kraljevicu.
– To je dobro brodogradilište. U osnovi, naravno, jer na njemu treba puno raditi. Nakon što smo ga pomno analizirali i na licu mjesta utvrdili u kakvom je stanju, zaključili smo da ga treba restrukturirati, optimizirati broj zaposlenih i dosta uložiti. Takvo brodogradilište, a već tada, u trenutku kad smo ga obilazili i valorizirali kadrovski i tehnološki sasvim solidno opremljeno, imalo bi šanse konkurirati u poslovima s jahtama. Ono, sigurno, ne bi moglo graditi jahte i megajahte kakve mi dizajniramo, barem to ne bi moglo raditi u prvim godinama. Kupac jahte, koji je za nju spreman platiti golemi novac, želi da njegova jahta bude proizvedena u najboljim i najpoznatijim svjetskim brodogradilištima specijaliziranim za gradnju megajahti. To mogu usporediti sa slučajem kad kupac želi kupiti auto od 100 tisuća eura. Onaj tko želi potrošiti taj novac, htjet će auto s oznakom Mercedesa, BMW-a ili Bentleya. Sigurno neće doći u nepoznatu tvornicu i naručiti auto za 100 tisuća eura. Tu bi Kraljevica bila u inferiornoj poziciji u odnosu na jača brodogradilišta.
Milijunski poslovi
Međutim, ono gdje je brodogradilište Kraljevica odmah bilo spremno preuzeti poslove, objašnjava Nuvolari, održavanje je takvih jahti i njihova preuređenja.
– To su vrijedni poslovi koji se učestalo ponavljaju. Naprimjer, znate li da se takve jahte svake tri godine nanovo mora farbati, a da su to poslovi u milijunima dolara. Ne smije se smetnuti s pameti da je prosječni vijek trajanja takvih jahti samo oko 20 godina, a u tom razdoblju jahta se preprodaje i kompletno preuređuje. To su golemi i iznimno vrijedni poslovi za koje je brodogradilište Kraljevica sposobno. Naravno da je za uspješno i rentabilno poslovanje tog brodogradilišta potrebna uska specijalizacija, modernizacija, kao i pitanje određivanja optimalnog broja radne snage. I zato je Kraljevica trebala proći put koji nije ni lagan ni jednostavan, ali je bio moguć i ostvariv. Ono što je najvažnije, a to je iskustvo i znanje radnika te odgovarajući prostor, Kraljevica je imala. Hale ili zastarjela oprema se kupe, promijene, to nije problem. Uz takvu vrstu poslova, za koje je Kraljevica odmah bila spremna, trebalo je razvijati proizvodni program kako bi to brodogradilište s vremenom moglo graditi i nove linije jahti. Takvo stvaranje proizvodnog programa je najskuplji i najdugotrajniji dio posla. Smatram da je to, uz odgovarajuće stručnjake i ulaganja, bilo izvedivo. Tada bi brodogradilište Kraljevica imalo dvojaku aktivnost: održavanje i refitting postojećih jahti te nakon određenog vremena proizvodnja novih linija. Kraljevica je imala šansu, barem smo je mi tako vidjeli, u uskoj specijalizaciji u takvim, specifičnim poslovima. Doista mislim da je u tom brodogradilištu bilo resursa za pokušaj pozicioniranja na sve zahtjevnijem tržištu i dalje profitabilnih poslova. Danas je, međutim, zbog velike krize, a posebno i krize ovog sektora u cijeloj Europi, teško očekivati da će netko treći preuzeti brodogradilište ili neki njegov dio i nastaviti dosadašnju brodograđevnu djelatnost, kaže Carlo Nuvolari dok smo sjedili u njihovom dizajnerskom studiju u kojem se kombiniraju stilovi i materijali, a unutrašnjost u mnogočemu podsjeća na utrobu broda, očito vječne inspiracije u ovom trenutku najkreativnijeg svjetskog dizajnerskog studija za jahte.
Upitan koncept Porto Baroša
S obzirom na to da se dizajnerski studio Nuvolari&Lenard osim dizajnom jahti, bavi i osmišljavanjem prostora i sadržaja vezanih za more, poput turističkih naselja i hotela, upitali smo Nuvolarija, nakon što smo mu ustupili neke idejne nacrte kako bi trebao izgledati riječki Porto Baroš i Delta, što misli o tome. Podsjetimo, iduće godine može se očekivati natječaj za prenamjenu Delte i Porto Baroša. Pritom je bivši vlasnik hotela Bonavija i turističke kompanije Jadranski luksuzni hoteli Goran Štrok pokazao interes da na tom prostoru izgradi zgradu s 25 katova, 2.000 luksuznih stanova, marinu s 400 vezova, od čega 70-80 za megajahte, hotel, kongresni i aqua centar.
Nuvolari je rekao da mu se čini da je takav pristup posljedica zastarjelog koncepta za koji je upitno hoće li se moći uspješno realizirati.
– U idejnom nacrtu vidim, naprimjer, i velike rekreacijske zone, a čitav je prostor koncipiran za mlade ljude. To podrazumijeva da postoji značajan broj mladih ljudi s puno slobodnog vremena i puno novaca. S obzirom na krizu koja je zahvatila cijeli svijet, a potrajat će jako dugo, možda i desetljećima, nije realno očekivati da će, konkretno u Rijeci, u idućem razdoblju postojati ljudi koji će imati puno slobodnog vremena i puno novaca, a bit će zainteresirani za korištenje rekreativnih zona koje se planiraju na tom području.
Hotel bez gostiju
Svjetska iskustva govore da mladi ljudi u pravilu nemaju ni vremena, a ni pretjerano novaca, već su prisiljeni dugo i puno raditi, a nekakvu akumulaciju kapitala koji bi im omogućio mirniji život s više slobodnog vremena i višim standardom mogu očekivati s 55 ili 60 godina, kada međutim više nisu zaintresirani za ovakve zone, već za neke mirnije, udaljenije od gradova. Iz idejnog projekta, nadalje, proizlazi da je predviđena gradnja rezidencijalnih objekata sa stanovima pa se postavlja pitanje da li Rijeka i okolica zbog demografskih razloga imaju potrebe za novim smještajnim jedinicama. Iz nedavnih informacija poznato je kako je riječka regija u 10 godina izgubila značajni postotak stanovništva, uglavnom mladih, pa je pitanje tko bi uopće kupovao te stanove, kaže Nuvolari.
Iz idejnog projekta vidi se da je na području oko Porto Baroša predviđena gradnja jednog ili više hotela. Nuvolari i to dovodi u pitanje. Objašnjava, naime, kako će netko doći u neki grad te koristiti usluge hotela, ako postoji razlog zašto tu dolazi. Najvažniji je motiv, naravno, poslovne prirode pa postavlja pitanje, znajući za surovu riječku gospodarsku stvarnost, zbog kojih će poslovnih motiva ljudi dolaziti u Rijeku i koristiti usluge hotela.
– Trebalo bi ići obrnutim redom: najprije treba razviti gospodarstvo čija posljedica, nakon određenog vremena, može biti gradnja hotela. Najbolji primjer za to je Irska koja je prije dvadeset godina nedostatku gospodarskih aktivnost doskočila stvaranjem bezporeznih zona čime su privukli investitore iz ostatka Britanije i drugih dijelova svijeta. Time je stvorila potrebu za razvijem popratnih sadržaja, kao što su i hotelski. No niti takva rješenja nisu vječna, što opet pokazuje primjer Irske iz koje danas velike kompanije odlaze, ali je to možda put koji bi, barem za određeno vrijeme, aktivirao određene potencijale, kaže Nuvolari.
Kad je riječ o gradnji marine za megajahte u Poro Barošu, treba biti svjestan da megajahte nemaju jednu marinu, već se nalaze u kretanju. Takva marina ne može i neće biti mjesto gdje će određeni broj megajahti stalno boraviti.
– Isto tako, s obzirom na sadržaj i poziciju Rijeke nije realno očekivati da bi vlasnici megajahti boravili u Rijeci, već bi ta marina, s malim brojem vezova, mogla biti u funkciji za ograničeni boravak takvih plovila s posadom. Kako bi, uz konkurenciju talijanskih i francuskih marina, ova riječka imala bilo kakvog smisla, po cijeni svojih usluga morala bi biti puno jeftinija od konkurentskih, kaže Nuvolari.
Dosegnuli ste maksimum nautičara
Carlo Nuvolari, koji je odličan poznavatelj svih oblika nautičkog turizma, a pritom je pasionirani jedriličar po Jadranu, kaže da je Hrvatska u pogledu nautičkog turizma dosegnula kritičnu brojku.
– To znači da ste dosegnuli maksimalan broj turista, odnosno nautičara, čiji se broj više ne bi smio povećavati. Sve više od toga snizuje kvalitetu i cijenu usluge, ali i još važnije – uništava resurse. U vašim zaljevima i otocima more više nije onako prozirno kako je bilo prije desetak godina. Na taj način gubite svoju dosadašnju komparativnu prednost. Strani nautičari u Hrvatsku dolaze zbog predivnih otoka i mora koje smatraju biserima te zbog starih, očuvanih istarskih i dalmatinskih gradića i mjesta koja imaju svoju povijesnu i arhitektonsku vrijednost. Ta dva bisera morate zaštititi po svaku cijenu. A to se posebno odnosi na čistoću mora koju ne smijete ugroziti nikakvim većim zahvatima u prostoru. I zato je gradnja marina osjetljivo pitanje. Ako na otocima gdje dominira prekrasna priroda i more počnete graditi marine, prijeti vam trajna devastacija obale. Pravi nautičari će vas početi zaobilaziti, jer oni time gube osnovni motiv zbog kojeg dolaze na Jadran, kaže Nuvolari. Pojašnjava kako nautička marina više nije ono što je nekada bila – izbetonirano područje s funkcijom parkirališta za jahte. Vlasnici plovila, kaže, više ne žele takve marine.
Istra idealna
– Oni žele biti dio mjesta koje posjećuju, uklopljeni u to primorsko mjesto sa svojim plovilo. Ne žele biti izdvojeni u nekakvom betonskom boksu. Takav koncept marine je zastario. Zato treba maksimalno koristiti postojeće luke, lukobrane i gatove, treba ih osposobljavati za privez, eventualno proširivati te na taj način povećavati broj vezova. Razmišljajući o gradnji novih marina, treba uzeti u obzir da nautičari svoja plovila doživljavaju kao svoj drugi dom. Takvi nautičari, a sve ih je više koji tako razmišljaju, nisu spremni svoja plovila držati u udaljenim marinama. Oni izvan sezone svaki slobodan trenutak žele boraviti na svojem plovilu. Stoga Istra, od svih područja u Hrvatskoj, ima najveći potencijal za gradnju marina. Ta je regija najbliža sjevernoj Italiji, Austriji i Njemačkoj, odakle dolazi najveći broj vlasnika plovila kojima je dostupna kroz dva sata vožnje automobilom. Sve južnije od Istre više nisu idealne lokacije za gradnju marina. Nautičar iz zapadne Europe, ako već mora potrošiti puno vremena da dođe do svog odredišta u donjem dijelu Jadrana, ili čak putovati avionom, za konačno odredište izabrat će Grčku ili Tursku, gdje mu je klima puno povoljnija.
Problem s klimom
Da pojasnim, klima je vrlo važan limitirajući faktor koji u bitnome određuje potencijalnu isplativost neke marine. Upravo klima francusku Azurnu obalu, Grčku ili Tursku čini puno prihvatljivijima za smještaj marina. Istra je u tom smislu u puno boljoj poziciji u odnosu na ostatak Jadrana jer, iako ni ona nema klimu za šetnju u kratkim rukavima osam ili devet mjeseci godišnje, kao što je to slučaj s Azurnom obalom, zbog njezine blizine Talijani sa sjevera ili Austrijanci bit će spremni prihvatiti kompromis i tamo držati svoju jahtu.
Ljepote Cresa ili Lošinja ili manjih i južnijih otoka nemjerljive su s bilo čime, ali klima i distanciranost čine ih neadekvatnima za gradnju novih marina. Takve bi marine, zbog klime i distanciranosti, mogu biti samo sezonske i upitne ekonomske isplativosti, a zbog njihovog utjecaja na ljepotu otoka, i vrlo štetne, kaže Nuvolari.
Pomoć Palmer Johnsonu
Uz dizajnerski posao, Nuvelari&Lenard više su puta u svojoj karijeri izvlačili brodogradilišta iz ralja propasti te ih usmjeravali na put njihovog oporavka iz teških situacija. Jedno od takvih, u kojem su stvorili proizvodni program i osigurali mu tržište kad je već bilo na koljenima, američko je brodogradilište Palmer Johnson, koje se danas, upravo zahvaljujući njihovoj odluci da mu povjere sofisticirani posao novogradnji, smatra možda i najuspješnijim i najboljim među onima koji se bave proizvodnjom jahti.
Akvarij odlična ideja
Unatoč kritikama projekta i sadržaja na Porto Barošu, prepoznao je i nešto jako, jako dobro, a to je predviđena gradnja velikog akvarija koji osim svoje edukativne funkcije, može biti i važan faktor za turističko posjećivanje Rijeke.
– Pozitivni su primjeri Genove, Dubaia i Bostona koji su upravo uz pomoć akvarija postali turistički atraktivni jednom sloju turista, konkretno obiteljima s djecom. Možda je to put koji Rijeka treba slijediti, kaže Nuvolari.
novine.novilist.hr
