Sezonskom povećanju cijena trajektnog prijevoza proteklog tjedna posvećena je prilična pažnja. Cijene su povećane dvadeset posto, ali povećanje nije pogodilo otočane jer se za njih ništa nije promijenilo, moglo se pročitati i čuti u nekoliko medijskih izvještaja i po tko zna koji put potvrditi duboki jaz između kopnene i otočne logike.
Naime, u nekoliko medija tema se razmatrala isključivo s aspekta onih koji bi ovo ljeto na otok, ali eto bolje da ne idu, jer iz Zagreba, Čakovca, Osijeka, do Lošinja, Visa, Lastova, Hvara, treba potrošiti cijelo bogatstvo za tarajekt i autoput, koji je također poskupio. Stoga, kažu izvještaji bolje je avionom u Tursku ili u Tunis, jer je to jeftinije nego do naših otoka!
Krasna poruka. Uz to je začinjena i komentarom kako poskupljenje neće pogoditi otočane jer za njih trajekt nije poskupio! A to što će turisti izbjegavati otočne destinacije jer za novac koji će potrošiti za trajekt mogu boraviti dva dana duže na kopnu, nimalo ne pogađa otoke? Otočani uopće ne ovise o tome koliko će im turista stići, jer na otoku novci sami padaju s borova, smokava, crnike i palmi na rivi, pa nama turisti zapravo uopće ni ne trebaju!
A, možda bi otočane još manje pogodilo kada bi poskupljenje trajektnog prijevoza bilo još veće, da naprimjer zviznu povećanje od dvjesto posto, pa da tako odmah bez ulaganja u otočnu infrastrukturu, podizanja zvjezdica smještajnih kapaciteta, bez poboljšanja usluga i raznovrsnosti turističke ponude, postanemo elitna destinacija, budući će samo oni dubokog džepa moći na otok. Tako bismo jednim udarcem riješili više muha, a ne bi se ni gnjavili s turistima koji sve nose sa sobom, koji u restoranima naručuju salatu i vodu i koji nam ionako idu na živce jer su niš’ koristi.
U izvještajima sa splitskog područja na jednom portalu kukaju kako Splićani zbog poskupljenja trajekata ovo ljeto neće na otočna kupanja, a primjer se ilustrira podatkom ako se dvoje Splićana odluče na jednodnevno kupanje otići na Hvar, koji im je blizu, platit će za automobil 318 kuna, kartu za putnika 47, pa za njih dvoje tamo i natrag put iznosi sto eura, a da još ni kavu nisu popili. Eto oni kavu nisu ni popili, a bome ni otočni ugostitelj im je neće dobiti priliku ni skuhati ni prodati. Za razliku od ugostitelja, koji će trpjeti velike posljedice ako zbog poskupljenja trajekta turisti otok budu manje posjećivali, ljudi s kopna neće imati taj problem, jer će umjesto na otočnu plažu, otići na neku kopnenu, možda ne toliko ljepu, ali ipak će se mora dočepati, a što će otočani bez turista?
Osim što nema razumijevanja kako svako poskupljenje trajekta, pa makar se ne odnosilo direktno na njih, pogađa otočane, često se zaboravlja da otočani cijelu godinu plaćaju trajekt, a na kopno moraju mnogo češće, nego oni koji se sada smatraju jako pogođeni jer je trajekt poskupio. Ne idu otočani s otoka samo jednom godišnje, na zimovnje naprimjer, nego na kopno moraju zbog mnogo potrebitijih razloga, budući su izbori na otoku prilično ograničeni, pa se i za naizgled sitnice, treba na kopno, a plivajući je prilično nezgodno.
Dakle nisu otočani privilegirani jer imaju jeftiniju trajektnu kartu nego i dalje u odnosu na ostatak Hrvatske itekako skupo plaćuju svoju jedinu mogućnost dolaska na kopno, pa ako je Riječanima na izlet skupo doći na Cres i Lošinj, jer prijevoz trajektom vozilom za dvije osobe u jednom smjeru košta 151 kunu, vjerujte da nije ni Cresanima i Lošinjanima jeftino u dvoje autom do Rijeke jer to stoji 75 kuna u jednom smjeru, a do Rijeke se mora mnogo puta godišnje, ne na izlet nego zbog puno manje atraktivnih razloga. Stoga otočane svako povećanje trajekta skupo košta, jer je cijena trajekta ono što spaja i razdvaja otok i kopno.
novine.novilist.hr
