Oni su mladi, pametni, znaju jezike, obrazovani, završili su fakultet, informatički su obučeni, ali u Rijeci nemaju posla, osjećaju besperspektivnost i pribojavaju se budućnosti koja nosi neizvjesnost i depresiju. Apsurdna je situacija da su u pomorski orijentiranoj Rijeci završili upravo Pomorski fakultet, ali ne mogu naći posao u struci. Upravo zato žele iskoristiti priliku koja im se pružila. Spremni su je objeručke prigrliti, odricati se, riskirati, sve učiniti da uspiju. Zbog potencijalnog posla odlučili su napustiti Rijeku i Hrvatsku. Situacija u kojoj su se našli u klišeu bi se nazvala odljevom mladih mozgova. Ali, to je doista tako. Njih 13 je nakon cijelodnevnog putovanja sletjelo u Nigeriju, u grad Port Harcourt. Radi se o gradu od oko 4,5 milijuna stanovnika u kojem se nalazi luka Onne Port, jedna od četiri kojima, pored ostalih koncesionara, upravlja kompanija Intels Nigeria Limited u vlasništvu talijanskog poduzetnika Gabrielea Volpija. Istodobno sretni zbog prilike koja im se pružila, ali i preplašeni zbog putovanja u nepoznato, u afričku zemlju koja je najveći izvoznik nafte s tog kontinenta, a četvrti u svijetu, 13 Riječana svoju će poslovnu sreću i priliku sljedećih godinu dana pokušati realizirati u luci Onne Port.
Ključni ljudi
Dobili su privilegiju da se u kompaniji Intels Nigeria Ltd. mogu usavršavati u poslu za koji su se školovali. Maja Grgić i Maja Vujević, dvije 26-godišnjakinje iz Rijeke, magistrice logistike i menadžmenta u pomorstvu, Darko Majstorović, Igor Palmić, Dino Golojka, Sanjin Juričević Ivin, Marko Paulić, Nenad Šarlija, Frane Šokota, Dražen Hajdin, Aleksandar Popović, Sanjin Rakić i Igor Škerl u Volpijevoj kompaniji koja je s Pomorskim fakultetom u Rijeci sklopila ugovor o suradnji, do sljedećeg će ljeta proći sve odjele u kojima će naučiti kako se upravlja lučkim terminalima i poslovima vezanim za logistiku. Kompanija čiji je najveći pojedinačni vlasnik obitelj Gabrielea Volpija, iznimno bogatog i uspješnog talijanskog poduzetnika, inače prvog čovjeka europskog vaterpolskog prvaka Pro Recca, koncesionar je u četiri nigerijske luke: Warri, Lagos, Calabar i Onne Port. Volpijevi ključni suradnici u Nigeriji su Riječani Damir Mišković i Predrag Sloboda koji su osim svog osnovnog posla, preuzeli i vlasničku, financijsku te organizacijsku brigu o riječkom sportu. Konkretno, Damir Mišković je preko Fondacije Social Sport ušao u nogometni klub Rijeka, a Predrag Sloboda već je nekoliko godina u vaterpolskom klubu Primorje. Intels Nigeria Limited je kompanija koja upravlja terminalima u četiri nigerijske luke preko kojih opskrbljuje i pruža svu potrebnu logistiku stotinama platformi za vađenje nafte i plina na nigerijskom području. Volpi, Mišković i Sloboda u tom poslu usko surađuju s najvećim svjetskim naftnim kompanijama koje dnevno crpe 2,2 milijuna barela nafte.
Apartmani u Aba Roadu
Namjera Volpija, Miškovića i Slobode je da Riječani godinu dana uče o naftnom biznisu, prolazeći trening na svim operativnim razinama Intelsa. Onima koji zadovolje, ponudit će se profesionalni ugovori. Kroz tu godinu u kojoj će zbog sigurnosnih i praktičnih razloga biti smješteni u zatvorenom i za normalan život potpuno opremljenom i čuvanom kampu Aba Road, od njih se očekuje da se u potpunosti fokusiraju na posao. Svatko od njih u kampu je već prvog dana dobio dvosobni, potpuno opremljeni apartman s plaćenim svim troškovima i uslugma, što će ih potpuno rasteretiti od svih vrsta obveza, kako bi što bolje svladali zadaće koje su im postavljene. Osim toga, mladi Riječani uz sasvim solidnu financijsku mjesečnu naknadu, svaka 52 dana imaju pravo na trotjedni plaćeni boravak u Rijeci koji uključuje i besplatne avionske karte. U Intelsu su nam potvrdili kako je sve podređeno cilju da im se omogući profesionalno usavršavanje te da ni o čemu drugom ne moraju voditi brigu. Intels, naime, u naftnom biznisu u kojem se u Nigeriji u godinu dana izvuče nafta u vrijednosti od gotovo 80 milijardi dolara, obavlja vrlo složen i značajan posao. Davanje podrške platformama podrazumijeva 24-satnu opskrbu najjačih naftnih kompanija opremom svih vrsta: od skladištenja njihove opreme na Intelsovim lučkim terminalima, do transporta te opreme na brojne platforme; od cateringa i pripreme hrane za tisuće zaposlenika platformi i luke do osiguranja smještaja za zaposlenike platformi u Intelsovim kampovima sa svim sadržajima, kao da je riječ o malim gradovima.
Linić pa Schumacher
Naš list pratio je odlazak mladih Riječana u Nigeriju i njihove dojmove. Putovali smo s njima iz Zagreba do Frankfurta, a pilot aviona kojim su napuštali Hrvatsku, simbolično ili ne, zvao se Slavko Linić! Pilot aviona kojim su pak iz Europe odletjeli za Nigeriju zvao se Schumacher!
– Nadam se da ćemo svi skupa konačno uspjeti raditi ono za što smo se obrazovali i što želimo raditi. Pa kad to već ne možemo u navodno pomorsko orijentiranoj Rijeci, onda ćemo to raditi u Nigeriji. Jednom, tko zna kada, možda se i vratimo u Rijeku, kaže Maja Grgić, jedna od samo dvije ženske osobe među 13 odrabranih za jednogodišnje poslovno usavršavanje u Nigeriji. Njena kolegica Maja Vujević kaže da je svim pomorskim agencijama i otpremništvima u Rijeci i Hrvatskoj godinama slala molbe za posao. Oko 70 posto njih nije joj odgovorilo, ostatak se javio, uz zaključak – nemate radnog iskustva ili, puno češće, ne tražimo nove ljude.
– Bila sam spremna i volontirati, čak i tako sam, potpuno besplatno, nudila svoje znanje i volju da se dokažem. No, ni to nije bilo dovoljno. Kad sam bila na praksi, naučila sam stavljati pečate, nositi kave i točiti pivu bez pjene. I zato je poslovna ponuda za Nigeriju, unatoč malom strahu zbog povremenih sukoba u toj državi, nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. U Rijeci posla za nas više nema. Možda s vremenom neki pripravnički za 1.000 kuna mjesečno, i to je to, kaže Maja Vujević. Mnogi su joj rekli »ma što ćeš u tu Nigeriju, tamo će te ili oteti ili ubiti«. Ona se na to ne obazire. U Nigeriju je došla, u Nigeriji želi i ostati.
Dostavljač pića
Zvuči nevjerojatno, kao nečija šala ili laž, ali živa je istina da je 31-godišnji inženjer brodostrojarstva Sanjin Juričev Ivin u posljednjih godinu i pol dana poslao oko 3.000 molbi za posao.
– Ina, Janaf, Dina, »3. maj«, Kraljevica, »Viktor Lenac«, Uljanik, TE Krško, brojne projektantske firme, svima sam se javljao, al’ posla dobio nisam. Prethodno sam radio kao vozač, dostavljač novina i pića. Svašta sam radio, čak i u Ini kratko za jednu američku kompaniju, a honorarno sam bio angažiran na projektu energetske efikasnosti u RH. Stalni posao nisam dobio i zato sam prihvatio poziv za Nigeriju. Želim steći iskustvo i nešto naučiti raditi. Budem li dobio priliku, ostat ću u Nigeriji, kaže Juričev Ivin. Smatra da se u Rijeci minimalno 5 do 10 godina situacija neće promijeniti na bolje te zato nema razloga gubiti vrijeme u čekanju posla koji neće naći.
Desetak godina mlađi Dino Golojka dvije je godine radio na brodovima. Stručnjak je, kaže, za brodsku struju.
– Uopće ne trebam raditi u struci. Što god treba, brzo ću naučiti. Moja je prednost što brzo učim i brzo se prilagođavam. Nigerija će za mene biti veliko iskustvo, korak naprijed, a ne natrag, što bi mi se dogodilo da sam ostao u Rijeci. Ako ovo i ne upali, imat ću dobre preporuke za tražiti nešto drugo. Boljeg od ovoga za početak ni nema, kaže Golojka. Ostane li, neće mu smetati ni otmice, ni ulična razbojstva kojih ovdje, piše se, ima dosta. Neće mu smetati ni prijeteća i neugodna malarija. On se odlučio za Nigeriju, a zbog ovog posla je odbio neke ponude za odlazak na brod.
S riječkom klasikom – da nema posla u njegovoj branši, suočio se i 25-godišnji Igor Palmić. Taj magistar logistike i menadžmenta tražio je posao u Ini, pomorskim agencijama i špedicijama, ali bez uspjeha.
– Ja bih rado bio ostao u Rijeci da sam imao posao. No kad sam vidio oglas Intelsa i kad sam se informirao, unatoč početnoj sumnjičavosti, brzo sam shvatio da mi je to prilika. Iskustvo mi je sada prioritet, i tome se ovdje nadam, kaže Palmić. Marko Paulić, 24-godišnji diplomirani inženjer prometa, čim je diplomirao javio se na natječaj i sada je tu, u Nigeriji.
– ‘Ajmo vidjeti kako će nam biti! Tek smo došli, ali imam velika očekivanja. Ovo je prilika i izazov, kaže Paulić. Dvije godine stariji Nenad Šarlija iste je struke, posla u Rijeci nije našao.
Započnimo karijeru
– Ni uz najbolju volju u Rijeci vas više nema tko u ovim poslovima zaposliti, kaže. Priliku u Nigeriji želi iskoristiti i 22-godišnji Frane Šokota, koji će fakultet dok bude u Nigeriji staviti u mirovanje. Ako se sve poklopi kako priželjkuje, ostao bi u Nigeriji. Magistar logistike, 25 godišnji Dražen Hajdin, kratko je radio na riječkom Kontejnerskom terminalu Brajdica kod novih većinskih vlasnika, no stalni posao nije dobio.
– Rekli su da će zapošljavati ljude i širiti se, no nisu se javili. I evo mene u Nigeriji. Ja sam prvi vidio oglas Intelsa. O tome sam obavijestio svoje prijatelje. Otišli smo na razgovore i izabrani smo. Ovo nam je dobra prilika da u struci započnemo s karijerom. Razočaran sam Rijekom i Hrvatskom gdje nema posla. Nije normalno da u Rijeci završiš Pomorski fakultet pa nemaš posao. Ali, to je realnost – kaže Hajdin. Aleksandar Popović ima 25 godina, inženjer je brodostrojarstva kojeg je u Nigeriju doveo izazov.
– Ako mi se ponudi ugovor nakon prve godine, razmislit ću što napraviti. Sada sam tu i prvu godinu želim dobro iskoristiti.
Igor Škerl, 24-godišnji inženjer logistike i menadžmenta u pomorstvu u Rijeci za ozbiljno i nije tražio posao. Zna, kaže, da ga ne bi našao, pa čemu onda trud i nervoza. Ambiciozan sam. Želim u Nigeriji puno toga naučiti i nešto napraviti, kaže.
Magistar Sanjin Rakić, 30-godišnji magistar, u Nigeriju je došao radi svega.
– Znanje, iskustvo, rad u struci, a onda i novac. To je nekakav redoslijed prioriteta. U Rijeci sam pokušao naći posao, ali nije bilo šanse. Cilj mi je dokazati se i ostati u Nigeriji. Kako nam je prezentirano, ovdje je sve na visokoj razini: od ozbiljnosti posla do uvjeta rada i smještaja. Za mene ovo nije avantura, već ozbiljan posao. A imam i koju godinu, kaže Rakić.
Inženjer pomorskog prometa Darko Majstorović ima 27 godina i nema radnog iskustva. Pokušao je naći posao i žao mu je što je morao otići iz Rijeke, ali kako kaže želi raditi i naučiti posao, a ako treba spreman je i ostati u Nigeriji iako je riječ o drugom kontinentu.
Nenad Šarlija ima 26 godina i inženjer je pomorske tenologije, koji nije našao posao u struci. Ovakva prilika se rijetko dobija i odmah sam je prihvatio. Želi steči znanje i iskustvo.
Gabriele Volpi
Damir Mišković i Predrag Sloboda koji su osim svog osnovnog posla, preuzeli i vlasničku, financijsku te organizacijsku brigu o riječkom sportu. Konkretno, Damir Mišković je preko Fondacije Social Sport ušao u nogometni klub Rijeka, a Predrag Sloboda već je nekoliko godina u vaterpolskom klubu Primorje. Intels Nigeria Limited je kompanija koja upravlja terminalima u četiri nigerijske luke preko kojih opskrbljuje i pruža svu potrebnu logistiku stotinama platformi za vađenje nafte i plina na nigerijskom području. Volpi, Mišković i Sloboda u tom poslu usko surađuju s najvećim svjetskim naftnim kompanijama koje dnevno crpe 2,2 milijuna barela nafte.
Odabrat ćemo najbolje
Zamjenik izvršnog direktora za Intels Nigeria Ltd Marko Mišković kaže da njihova grupacija samo u luci Onne Port u Port Harcourtu direktno zapošljava 15 tisuća ljudi, među koje sada dolazi i 13 mladih Riječana. Mišković je sudjelovao u njihovu odabiru, dok su još bili u statusu kandidata za poslovno usavršavanje u Intelsu u Nigeriji.
– Radujemo se njihovu dolasku i što im možemo pružiti priliku za veliko životno iskustvo i profesionalno usavršavanje. Nakon godinu dana odabrat ćemo najvrednije i najbolje, pružit ćemo im odlične uvjete rada i mogućnosti napredovanja. Broj ljudi koje mislimo zaposliti nije limitiran. Možemo ih zaposliti sve, naravno ukoliko se pokažu kvalitetnim na određenim pozicijama, i to od ekonomije, statistike, operative i komercijale pa do same logistike. Smatramo da mladim ljudima iz Rijeke treba pružiti priliku za nova znanja i iskustva koja će poslije možda iskoristiti i u Hrvatskoj. Pritom želim naglasiti da je Onne Port najbolja i najopremljenija luka u Africi, a nalazi se među onima koje imaju najveći potencijal za širenje. Ovo je, nema sumnje, najveća i najbrže rastuća oil and gas free zona na svijetu, kaže Mišković.
novine.novilist.hr
