Organizirano radničko dioničarstvo da, ali teško da će imati smisla i polučiti imalo ozbiljniji efekt ako Vlada ne osigura uvjete kojima će se u ovom uistinu kritičnom razdoblju osigurati zaposlenost domaćih navoza. Jer, radničko dioničarstvo nije novost niti se pokazala kao spasonosna formula za »3. maj«. U riječkom brodogradilištu upravo su bivši i sadašnji radnici treći najveći pojedinačni vlasnici dionica. Zajedno drže 14,26 posto ovog brodogradilišta dok je u pulskom škveru taj je udio neznatno manji, oko 12 posto. Kada je početkom devedesetih došlo do pretvorbe »3. maja« radnici, njih 3.328, optimistično su upisali čak 42 posto dionica. No, nekoliko godina kasnije, izmjenama tadašnjeg zakona o uvjetima plaćanja dionica, kao i cjelokupnom ekonomskom situacijom u državi te nedostatkom posla na navozima taj je udio splasnuo na današnjih 14 posto. Velika je većina tih malih dioničara prestala plaćati dionice čija je tadašnja vrijednost iznosila 100 njemačkih maraka po dionici dok je danas njezina nominala vrijednost 100 kuna.
Ništa službeno
Sadašnji mali dioničar »3. maja« je i predsjednica Radničkog vijeća u tom brodogradilištu Nada Jelinić – Starčević. Premda ima pozitivan stav prema radničkom dioničarstvu, Jelinić – Starčević pita se koliko je ono primjenjivo u velikim brodogradilištima koja zbog cikličkih i velikih fluktuacija u potražnji brodova, čemu smo upravo svjedoci, trebaju velik kapital kojim bi se ti negativni utjecaji svjetskog tržišta prevladali i amortizirali.
Trećemajski sindikati ne barataju nikakvim službenim informacijama ni pojašnjenjima iz Banskih dvora ili resornog Ministarstva gospodarstva što načelno izloženi plan privatizacije Uljanika, a potom i »3. maja« konkretnije znači. Zato su iz Hrvatske udruge sindikata (HUS-a) i Sindikata metalaca Hrvatske (SMH) uputili dopis kojim traže hitan sastanak u Ministarstvu gospodarstva. Glavni povjerenik SMH-a u »3. maju« Juraj Šoljić, koji je i sam vlasnik 38 dionica 3. maja« od prije dvadeset godina, apriori smatra kako trećemajci moraju dobiti iste uvjete otkupa pod kojima će se provesti ESOP program u Uljaniku. Kakvi će biti uvjeti tog radničkog dioničarstva i što se priprema u pravcu Pule, nitko ne govori, ali kolaju glasine da se o tome u Zagrebu već naveliko pregovara.
Logičan slijed
Povjerenik Sindikata Istre i Kvarnera u Uljaniku Rajko Kutlača kaže da su najave da će se Vlada o tome, kroz odluku o privatizaciji pulskog škvera očitovati vrlo brzo, moguće već do kraja ovog mjeseca. Kutlača dodaje kako je plan da Uljanik privatizira »3. maj« logičan slijed nastojanja i stava ovog škvera da se očuva domaća brodogradnja.
– No, sva ova predstojeća vlasnička preslagivanja puste su priče koje padaju u vodu ako se brodogradilišta ne popune novim poslovima jer ih samo to može spasiti. U tom kontekstu, prilično je nezapaženo, a od iznimne je važnosti, prošla Vladina najava mogućnosti da se putem HBOR-a financijski prati gradnja novih brodova za domaće brodare, zaključio je Kutlača.
Zamjenica ministra gospodarstva Tamara Obradović-Mazal najavila je da je privatizacija »3. maja« proces koji će potrajati barem šest mjeseci. Uljanik, koji će se prvi »odraditi« zasad nije toliko kritičan s poslovima, ali riječkom škveru zvoni na uzbunu i koncem srpnja, doznajemo od sindikalca Šoljića, mogu se očekivati prvi zastoji u proizvodnom lancu, točnije u predobradi i obradi čelika. Ne ulazeći u sposobnost ili nesposobnost odgovornog menadžmenta, činjenica jest da neriješeni status brodogradilišta dodatno otežava ugovaranje novih poslova. I dan bez da se ugovori neki novi posao je previše, a kamoli još pola godine.
»Istra« još na vezu, škver bez 35 milijuna dolara
Pulski brodar, Uljanik plovidba, koji se u Banskim dvorima spominje kao jedan od bitnih faktora koji bi trebali odigrati ulogu u privatizaciji pulskog, a potom i riječkog brodogradilišta, još uvijek nije uspio preuzeti novi tanker »Istru« od 52.000 tona nosivosti koji je zgotovljen i već skoro tri mjeseca čeka privezan u bazenu »3. maja«. U pitanju je oko 35 milijuna dolara koji bi riječkom brodogradilištu trebali leći na konto, a iz čijeg bi se dijela mogla financirati gradnja dviju barži, ugovorenih s inozemnim naručiteljem. Ostaje za vjerovati da praksa i raspoložive mogućnosti neće demantirati Vladine najave za spas (i) riječkog brodogradilišta.
novine.novilist.hr
