Najvažnija stvar brodovlasniku je da mu brod donosi profit, ako nema zarade svi su nervozni, što je i normalno. A kada brod ne zarađuje? Kada nema tereta ili kada ga ne može ukrcati. Kada nema tereta onda su obično izgovori tipa, recesija, niske vozarine, poor market…itd, no međutim kad brod ne može ukrcati teret zato što nije spreman iz ovoga ili onoga razloga, tada je uzrok poznat točno u milimeter. Kriva je posada! Ili nedaj Bože da se šta teretu dogodi dok je na brodu, pokvari, smoći, promiša se sa drugim teretom, uzmanjka ga u luci iskrcaja, opet, ko je kriv? Posada!
A da ne govorimo kad se nafta izlije u more, ne triba niti pogadjati, odma sve televizije znaju najbolje kako se ta nafta izlila u more, zovu se tone eksperata i vračeva opće prakse da objasne narodu kako je Master budala.
IMO je službeno obznanio svekolikoj neukoj javnosti da više od 90% svih incidenata vezanih za izljevanje nafte u more se dogodilo zbog ljudske pogreške (human error)! Kad to prevedemo na jezik nas pomoraca to znači “Kriva je posada!”.
Pa kako se to dogodilo da su pomorci uvijek krivi? Triba bit pošten i reći da stvarno dio krivnje moramo i mi snositi, ali baš uvijek ili za više od 90% slučajeva kriviti nas, zaista to nije pravedno. Dakle, sve skupa se to dogodilo onoga momenta kada je firma je mogla poslat brzojav Masteru na brod i obrnuto. Tako je sve to počelo. Nemojte me krivo razumit, komunikacija je divna stvar i svaki pomorac voli vidit familiju priko interneta, pročitat novine, slat mailove, poruke.. itd. To je jedan neminovan proces i razumljivo je da sa napredkom tehnologije sve se mjenja. Ali komunikacija je glavni razlog što nam se sve manje viruje, a kada se nekome neviruje onda je on nepouzdan, a kad je nepouzdan onda inplicira da može pravit greške, a kad pravi greške onda kriv. Recimo, zašto “Oil Majors” ne viruju Masteru da brod pod njegovom komandom može ukrcat naftu, nego šalje vetting da vidi jeli stvarno nominirani brod može ukrcat naftu. Onda to ispada da je Master tukac koji ne zna da li njegov brod može ili ne može ukrcat naftu. A kad je Master tukac, kakvi je tek noštromo, a o mornaru ne triba ni govorit. Normalno, stvari nisu tako jednostavne, puno je igrača i interesa u igri. Samo, jedino pomorci se tretiraju ko’ igrači iz treće lige.
E, sad kada se dogodi kakva nesrića, triba napisat “investigation report”, ondosno triba nekoga optužit, (čitaj naguzit). Pa tako, Klasa napiše da nisu oni krivi, Flag State napiše isto, Firma napiše da oni imaju sve procedure i certifikate na mistu i da su oni radili po propisima, a jadan Master napiše točno kako je bilo, a bilo je tako da je posada kriva. Cili sistem je tako napravljen da je UVIK posada kriva, od Solasa do ISM do shipboard main manuala, check lista, procedura, zakona i podzakona. Sistem sam po sebi je okrenut protiv nas, zapravo mi smo u stalnom presingu sa svih strana i gotovo ponekad u bezizlaznim situacijam i onoga momenta kad pokleknemo greške se događaju. Opet triba ponovit, ima i medju nama svega i svačega, nismo ni mi med i mliko, ali kako je to ispalo da se takvi provuku među nas, to je druga priča.
Ja mislim da je riječ “safety” danas najzastupljenija riječ sto se tiće pomorstva uopće, a provalći se kroz apsolutno sve na brodu, od kuvala do turbo puvala. Pune su je check liste, manuali, procedure, standards…itd. ali tragično je to sto “safety” tu počinje i završava. Kad se dogodi nesrića, što je najvažnije, spasit živote, okoliš, more, ribe, dupine, kornjače, alge…, a sve to košta, firma ima velike troškove, država di se šteta dogodila ima još veće, dakle velika je lova u pitanju. Da bi se dobila lova od osiguranja mora se dokazat osiguravajućem društvu da je “safety system” pouzdan i da je sve rađeno po propisima. A kako dokazati nego kroz puste manuale, procedure i check liste, dakle sve u skladu sa ISM-om. A kakav je ISM? Sam po sebi je dobro zamišljen, ali u praksi skroz druga prića. Tako da se razvio u jednu birokratsku papirologiju bez kraja i početka. Tako da nevodi računa o esenci pomorstva kao takvoga, nego više o posljedicama svoje nedorecenosti. Sistem koji je trebao unaprijediti svekoliko pomorstvo, prometnuo se u glavni alat zaglupljivanja pomoraca i srozavanja sveukupnih standarda.
Kako naprid? Jednom mi je veliki brodovlasnik rekao, ja ne trebam Kapetana koji sve zna, ja trebam Kapetana koji ima sriće. I to je istina, ali kvaliteta se uvijek prepozna, savjestan i pošten rad uvijek kad tad bude primjećen. Trebamo tu nesritnju komunikaciju okrenuti u našu korist. Trebamo izbjeći da uopće ne dođe do toga da se pita “ko je kriv?”. Mi moramo gurat stvari sa naše strane, mi moramo okrenit ISM u našu korist, proganjat operatore, inspektore, i sve ostale u lancu odlučivanja da nam učinu stvari na brodu kako Bog zapovida, ali za sve to treba znanje, iskustvo, praksa, volja, neprospavane noći i kap sriće.
Mirno Vam more ma gdje bili!
