Don Ćibarić: To su dragi ljudi, jako su mladi, među njima ima i djece od 14 godina, a gotovo svi govore engleski. Srce vas zaboli kad ih pogledate.Pregledali smo osmero ljudi. Nije ništa posebno. Alergijska reakcija na sunce i more, odmah smo im dali terapiju, te grčevi u trbuhu, proljev i povraćanje – istaknula je doktorica dubrovačke Hitne pomoći Lana Knežević nakon što je danas ujutro pregledala emigrante koji su smješteni u skladištu Caritasa Dubrovačke biskupije. Dodala je da je preksinoć jedan od njih zbog astme bio prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik.
Pred zgradu u kojoj je Caritasovo skladište cijelo su jutro dolazila policijska vozila s emigrantima.
– Thak you, Croaita! I’m good! – tiho je okupljenim novinarima poručio jedan od njih dok su ga policajci pratili na informativni razgovor u prostorije PU dubrovačko-neretvanske. Donose im se i lijekovi, Voltaren za bolove, tablete za iscrpljenost te kreme za alergije.
Voditelj Caritasa Dubrovačke biskupije don Robert Ćibarić zadovoljan je što su mogli pomoći nesretnim Egipćanima, Afganistancima, Somalcima i Sirijcima nakon što su danima plutali morem na jedrilici koja je ostala bez pogona. Ističe da je upravo zbog ovakvih situacija dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić ovu godinu proglasio Godinom Caritasa.
– Imamo sve uvjete da ih smjestimo u našem skladištu. To je prije bila teretana pa imamo dva zahoda i dva tuša. Vode i hrane im ne nedostaje, a jutros smo im poslužili mliječni doručak. Poslijepodne očekujemo da i preostale prebace u naše skladište s obzirom na to da ono lučko nema uvjete za njihov smještaj. Ma, to su dragi ljudi. Jako su mladi, među njima ima i djece od 14 godina, a gotovo svi govore engleski. Srce vas zaboli kad ih pogledate. To su jako ponosni ljudi i unatoč svemu što su proživjeli drže se dostojanstveno. Pomogli smo im u okviru naših mogućnosti, dali im odjeću i vodu. Jako su žedni, a ima i onih koji su dehidrirali – pojašnjava don Robert, dodajući da Dubrovčani samoinicijatvno donose hranu i druge potrepštine u Caritas za emigrante koji se najviše razvesele cigaretama.
Tako im je jedna dubrovačka novinarka poslala cijelu šteku, a oni su joj u znak zahvalnosti mahnuli s prozora Cartisa točno iznad dubrovačkog autobusnog kolodvora. Iako su zahvalni na pomoći i sretni što su nakon tako dugo vremena bez vode i hrane na moru uopće živi, ne mogu sakriti zabrinutost s obzirom na to da se još ne zna koja je njihova sudbina. Sve će za njih, osim povratka u domovinu, biti sretan završetak te opasne pustolovine.
Goran Violić, zapovjednik dubrovačke ispostave Državne uprave za zaštitu i spašavanje, također je pun dojmova nakon susreta sa 66 emigranata koji su jučer poslijepodne nakon dugo vremena provedenog na moru u dubrovačkoj luci Gruž prvi put dodirnuli tlo.
– Ma to je stvarno potresno. Kada su se iskrcali u luku, kleknuli su i ljubili zemlju. Jadni su to ljudi i jako mi je drago što smo im uspjeli pomoći. Iako su gladni, žedni i iscrpljeni od dugog boravka na moru, na njima se vidi da su zdravi mladi ljudi, od kojih najstariji nemaju više od tridesetak godina.
Čini mi se da su sasvim u redu, da među njima nema sumnjivih osoba, no ipak treba pričekati policijsku provjeru – iznosi svoja zapažanja Goran Violić, čija je služba zajedno s gradskim i županijskim stožerima za zaštitu i spašavanje te u suradnji s Caritasom, Zavodom za javno zdravstvo i Općom bolnicom Dubrovnik odradila odličan posao u zbrinjavanju 66 emigranata iz Afganistana, Somalije, Egipta i Pakistana.
Dubrovački se pomorci čude kako je tako puno ljudi uopće preživjelo na jedrilici dugačkoj petnaestak metara koja je namijenjena za najviše desetak ljudi. Svi se slažu da su imali ludu sreću jer da more nije bilo mirno, jedrilica bez pogona sigurno bi se prevrnula s tolikim teretom i s obzirom na to da očito nitko od njih nije iskusan pomorac.
To se, kažu pomorci, vidi i po tome što, nakon što im se pokvario motor, nisu podigli prvo jedro kojim bi polako nastavili ploviti.
Sudbina 66 emigranata još nije poznata. Budući da nisu samoinicijativno iz međunarodnih uplovili u hrvatske teritorijalne vode, nisu počinili kazneno djelo ilegalnog prijelaza granice. Hoće li ih se vratiti u njihove rodne zemlje ili možda u Grčku, pod čijom je navodno zastavom jedrilica Maria Drink, odnosno hoće li ih prevesti u Centar za azilante u Ježevu, još se ne zna.
dubrovnikportal.com
