Punat na otoku Krku, uz sve ono po čemu je poseban i znan ima posebnost i u prilično širokom krugu svojih dugovječnih stanovnika koji su prije koju godinu oformili i svoj klub nazvan »90+«. Spomenutom se društvu ove godine priključio još jedan član, i to ne bilo kakav. »Brodogradilište Punat«, dioničko društvo u većinskom vlasništvu Marina Punat Grupe ovih dana obilježava svoj 90. rođendan, vrijedan jubilej kojeg su čelni ljudi spomenute tvrtke u društvu brojnih uzvanika, prijatelja kompanije i poslovnih partnera jučer proslavili prigodnim skupom i druženjem upriličenom u puntarskom hotelu »Kanajt«. Dugogodišnji direktor puntarskog škvera, a današnji predsjednik Nadzornog odbora »Brodogradilišta Punat«, Petar Žic u društvu Maria Wagnera, novog direktora tvrtke-slavljenice, okupljenima su predstavili dugu i bogatu povijest puntarskog brodogradilišta ali i sve one recentnije, uspješno provedene poslovne i organizacijske poduhvate zahvaljujući kojima, naglasio je Wagner, tamošnji škver danas uspješno brodi uzburkanim brodograditeljskim vodama.
Remont jahti
– Baštineći dugu i bogatu ostavštinu generacija puntarskih brodograditelja, današnji škverani razvijaju i grade drugačije brodogradilište koje je, zbog realnosti današnjeg stanja na tržištu, uglavnom okrenuto remontnom poslu, istaknuo je Wagner od kojeg smo doznali i kako je posljednja novogradnja na navozima Brodogradilišta Punat bila multifunkcionalna protupožarna aluminijska brodica izgrađena za potrebe Marine Punat, koja je isplovila još 2006. godine. Od tada smo posvećeni uglavnom servisiranju i obavljanju svih vrsta remontnih djelatnosti na plovilima svih vrsta, ponajviše jahtama i luksuznim brodovima duljine do 50 metara. Specijalizirajući se za tu djelatnost, naravno uz praćenje svjetskih trendova, poštivanje preuzetih terminskih obveza, ali i inzistiranja na kvaliteti, stvorili smo kompaniju koja uspješno i stabilno posluje i u današnjim vremenima krize, zaključio je direktor. Pohvalio se činjenicom kako puntarski škverani tijekom posljednjeg desetljeća dobro i uspješno posluju bez ikakvih državnih dotacija. Da domaća, pa tako i puntarska brodogradnja ima budućnost, te da se i u hrvatskim okvirima može i mora profitabilno poslovati i bez za škverove tako karakterističnog »upumpavanja« novca poreznih obveznika, ustvrdio je i Petar Žic, naglasivši kako je privatizacija, odnosno stavljanje brodogradilišta »pod kapu« puntarskog nautičarskog centra (provedeno pred desetak godina) bio potez koji je Brodogradilište Punat spasio od tada već »smješećeg« stečaja i okrenuo ga putu profitabilnog poslovanja na tržišnim osnovama.
Razdvajanje i spajanje
Žic i Wagner naglasili su i kako danas u Brodogradilištu egzistenciju osigurava šezdesetak otočana, a doznali smo i kako se, nakon što je prije više godina ondje bila provedena reorganizacija i izdvajanje specijaliziranih djelatnosti u veći broj tvrtki kćeri u Brodogradilištu sad odvija upravo suprotan proces fuzioniranja tvrtki u jedno, jedinstveno poduzeće. Škver će, zaključio je Wagner, dovršetkom tog postupka postati još učinkovitijim, racionalnijim i profitabilnijim mjestom remonta i gradnje brodova u kojem će biti mjesta za još veći broj visokospecijaliziranih domaćih, mladih stručnjaka.
Na proslavi i unuk osnivača
Među sudionicima jučerašnjeg slavlja zatekli smo Riječanina Marka Orlića, unuka jednog od osnivača Brodogradilišta Punat, pokojnog Petra Orlića.
– On je 1922. zajedno s Nikolom Žorićem osnovao škver kojeg su uspješno vodili sve do nacionalizacije u poratnom razdoblju. Gubitak svega što je desetljećima uspješno radio i stvarao – otkrio nam je Orlić – mog je nona ogorčilo i shrvalo. Unatoč tome što je neko vrijeme nastavio ondje raditi, nije mogao gledati što mu rade s škverom te je malo potom prodao svu svoju imovinu na Boduliji i odselio u Rijeku gdje se zaposlio u »3. maju«. Nikad oporavljen od doživljenog šoka malo potom je i umro, a moja obitelj tek se nedavno uspjela makar simbolično obeštetiti kroz upis vlasništva nad manjim dioničkim paketom do kojeg smo doši nakon dugogodišnjeg sudovanja, zaključio je Orlić.
– Ono čega se iz pričanja svojih roditelja i djeda sjećam jest da je brodogradnja nekad bila mnogo više od puke izgradnje novih brodova. Bio je to način života i svojevrsna umjetnost kojoj su se ljudi poput moga djeda posvećivali u potpunosti, žrtvujući sve ostale aspekte svoga života, zaključio je naš sugovornik ponosan na udio svog nona u rođendanskoj priči puntarskih brodograditelja.
novine.novilist.hr
