Država je na adrese 60-ak radnika »3. maja« poslala ponude za otkup stanova u kojima ti radnici žive. Među radnicima je zavladala konsternacija jer je cijena daleko veća od one koju su očekivali. Četvorni metar stana u zgradi ili neboderu starom, primjerice, između 25 i 30 godina, država im prodaje po cijeni od oko 800 eura. Da im muka bude još teža, u pitanju su stanovi koji su nekad bili vlasništvo »3. maja«, ali su odlukom Vlade iz 2000. bili oduzeti brodogradilištu, u paketu s drugim nekretninama vrijednim više 100 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Trebalo je proći 7-8 godina da bi se država počela knjižiti na te stanove, a onda su aktom Kosoričine Vlade iz rujna 2010. ti stanovi potpali pod Odluku o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.
Zaštićeni najmoprimci
Dok su ostali škverovi svoje stanove po povoljnim uvjetima ponudili na otkup svojim radnicima koji su u njima živjeli, česte promjene uprava u »3. maju« očito su i po tom pitanju trećemajce bacile u zapećak.
Riječko brodogradilište u bivšem je socijalizmu izgradilo stotinjak stambenih zgrada. Što u njima, što drugdje, »3. maj« u svojem je vlasništvu imao oko 2.500 stanova. Danas je u pitanju njih oko 130 koji su, eto, ostali neriješeni. U nešto više od polovice tih slučajeva, njihovi stanari, trećemajci, imali su stanarsko pravo i priliku da ih početkom devedesetih otkupe po vrlo povoljnim uvjetima, ali to iz nekih svojih razloga nisu iskoristili. Danas imaju status zaštićenog najmoprimca. Pravi problem leži u preostalih šezdesetak stanova koji se sada nude na prodaju radnicima.
Jedan od tih trećemajaca je i 56-godišnji Mika Lamešić, koji je među prvima dobio ponudu za otkup »svoje« garsonijere od 31 kvadratnog metra u kojoj živi sa suprugom. Mika radi već 40 godina, od čega 34 godine u »3. maju«. Ljevač je u tvornici »Motori i dizalice« koja je praktički bez posla i, najblaže rečeno, ima krajnje neizvjesnu budućnost.Ipak, Mika mora do danas odlučiti i poslati odgovor državnoj Agenciji za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) kupuje li stan po ponuđenim uvjetima ili ne. Miki je za »svisnuti« jer ima opciju da za stan odmah »iskešira« 166.169 kuna odnosno 21.981 eura, ili će se obvezati da idućih dvadeset godina svaki mjesec plaća ratu od 156 eura što znači da bi garsonijeru, pod uvjetom da ga zdravlje dobro posluži, s navršenih 76 godina isplatio po cijeni od čak 37.377 eura.
Socijalni slučaj
– Ne znam što će biti s firmom sutra, ne znam što mi slijedi ako odbijem ponudu jer s državom nemam nikakav ugovor o najmu osim što na račun AUDIO-a svaki mjesec plaćam najamninu, kao što sam prije »3. maju«. Uz toliko neizvjesnosti s radnim mjestom, odakle da znam da ću svaki mjesec moći platiti 155 eura kad nam plaće već sada kasne? Odakle ću iz ionako male mirovine platiti tu ratu?! Možda se i ja, koji cijeli život radim, pretvorim u socijalni slučaj, jada se Mika. Ni on ni supruga nemaju nikakvu drugu nekretninu u svojem vlasništvu, ne samo na području grada Rijeke, što je jedan od uvjeta za otkup, već uopće.
– Tužno je kad u radnom vijeku, sa svojih deset prstiju i uz tolike samodoprinose koje smo izdvajali iz plaća za trećemajski fond stambene izgradnje, ne dobijem mogućnost da sebi sebi i svojoj obitelji osiguram vlastiti krov nad glavom, kazuje nam Mika.
– Borimo se već više od 15 godina, borit ćemo se i dalje za svoje pravo da budemo u ravnopravnom položaju s radnicima u ostalim brodogradilištima koji su stanove otkupili po sličnim uvjetima kao i nekadašnji nositelji stanarskog prava, najavljuje Marija Zurak koja radi u Brodogradilištu »3. maj«. Pokazuje nam gomilu papira i dopisa, sav taj trud koji je ona i ta grupa trećemajaca uložila u proteklih desetak godina pišući i upozoravajući na svoj problem.
Većinom branitelji
Izmjenili su se predsjednici država, premijeri, ministri gospodarstva i hrvatskih branitelja, mijenjale su se i nanovo ustrojavale institucije pod čiju su nadležnost dolazili, ali bez rezultata.
– Stanove smo dobili kao dugogodišnji radnici »3. maja«, godinama smo izdvajali za stambenu izgradnju, prosjek staža nam je 25 godina, većinom se radi o braniteljima, a sada smo u poziciji da nam prodaju naše, trećemajske stanove u koje smo svih ovih godina ulagali i koje, u konačnici, nismo ni mogli birati. I to još po cijeni koja je, primjerice, vrijedila za jedan POS, ističe Marija Zurak.
Sramotno mali popust
Prema riječima Marije Zurak, Dragana Zubaka, Ivice Salopeka i Mike Lamešića, jedini osobni popust koje su dobili za otkup stanova, je 15 posto za gotovinsko plaćanje. Čak i tu su, navode, u neravnopravnom položaju u odnosu na ranije nositelje stanarskog prava koji su dobijali popust od 30 i više posto za gotovinsko plaćanje. Vlado Šumonja, branitelj Domovinskog rata, nije još dobio ponudu za svoj stan, no kaže da bi bilo bolje da se Vlada s popustom od dva posto za svaku godinu provedenu u Domovinskom ratu nije ni sramotila. Ispada da branitelji »kvadrat« stana dobivaju jeftinije za kojih 30 eura u prosjeku.
novine.novilist.hr
