Moramo biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Prema tom kriteriju, svaka bi hrvatska tvrtka mogla završiti na naslovnici jer je nekom dužna. Druga brodogradilišta ne plaćaju kooperantima i po godinu dana.Od blizu pet milijuna kuna, koliko je iznosila lanjska neto dobit, »Viktor Lenac« ovu se godinu strmoglavio u minus. Izgledno je da kvartalni gubitak od 2,3 milijuna kuna sada višestruko veći s obzirom da negativni trendovi nisu jenjavali kroz cijelo polugodište. Nedostatak posla i slabiji prihodi lančano su se odrazili i na kooperante među koje se uvukla nervoza jer im je »Lenac« počeo kasniti s plaćanjem dospjelih potraživanja. Omču oko vrata tvrtkama i obrtima koji se naslanjaju na brodogradnju dodatno steže to što u susjednom »3. maju« ima sve manje posla, a u »Kraljevici« je stavljen ključ u bravu. Predsjednik Uprave »Lenca« Robert Škifić priznaje da ih je ovaj intenzitet krize iznenadio premda su se, tvrdi, za njega pripremili. »Lenac« i njegovi radnici i u vrijeme stečajne agonije uspjeli su se »vrtjeti« oko pozitivne nule, ali se ova kriza, očito, pokazala gorom od svih neizvjesnosti i ograničenja koje sa sobom nosi stečaj, naročito na hrvatski način. Škifić se slaže, ali ističe da mjesta panici nema.
– U »Lencu« smo proteklih godina uspjeli stvoriti dovoljne rezerve da možemo preživjeti dok se tržište u našem sektoru polako ne počne oporavljati, a predviđanja su da će to biti iduće godine, kaže Škifić koji smatra da se činjenica o tome da kasne u plaćanju kooperantima previše potencira.
– Mislim da svi moramo biti svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Prema tom kriteriju, svaka bi hrvatska tvrtka mogla završiti na naslovnici novina jer je nekom nešto dužna. Druga brodogradilišta dužna su svojim kooperantima i po godinu dana, »Kraljevica« je otišla u stečaj, skupa sa svim potraživanjima dobavljača i kooperanata…
Inozemni klijenti
Pa i »Lenac« je svojedobno završio u stečaju, sa svim dugovanjima.
– Istina. Gledajte, mi nemamo problema s poslovanjem u Hrvatskoj jer smo, izuzev brodova »Tankerske plovidbe«, gotovo u cjelosti orijentirani prema inozemnim klijentima. Oni itekako prate što se ovdje zbiva. Čim se pojavila informacija, brodovlasnik »Sampsona«, koji je baš trebao uplatiti novac za obavljenu fazu posla, odmah je okrenuo telefon tražeći objašnjenje što se događa.
I, je li stigao taj novac?
– Da, ali mogli smo i bez svega toga. Prije pet dana kooperantima i dobavljačima isplatili smo oko tri milijuna eura i »Lenac« je veći dio svojih dugova time sveo na ugovorene rokove plaćanja koji se kreću od 30 do 60 dana. Shvaćam njihovu situaciju, ali mislim da i oni trebaju razumjeti nas jer se svaki dan borimo doslovno za goli život s obzirom na to kakva je situacija kod brodara. Gradimo politiku čvršćeg povezivanja s kooperantima jer smo svjesni da nam je, kao i u svim svjetskim brodogradilištima, sudbina zajednička.
Zašto ovaj nagli pad u poslovanju »Lenca«?
– Nismo očekivali ovako jak udar, premda smo znali da će ova godina biti lošija nego prošla. Najavio sam to i na zboru radnika lani, u prosincu. Kriza na tržištu brodskog prostora nastavlja se već treću godinu, pomaka nema, gorivo je ostalo skupo. Gotovo svi brodari posluju s gubitkom u posljednje dvije godine. Režu troškove, pa tako i onaj za remont brodova nastojeći od registra dobiti dozvole za njegovom odgodom. Ne treba zaboraviti i strašno velik broj novih brodova koji se pojavio, kao zakašnjeli efekt ogromne potražnje koja je vladala za novogradnjama prije nego što je nastupila kriza. Na morima je više od 1.600 novih brodova tako da oni već s 15 godina starosti danas završavaju u rezalištima. Tučemo se za svaki posao, za svaki brod. U toj borbi s konkurencijom, naročito Turcima koji su sva svoja brodogradilišta okrenuli prema remontu, prisiljeni smo spuštati naše cijene i do 40 posto u odnosu na prije. Nastojimo ipak to činiti selektivno, usmjeravajući se prema velikim kompanijama, s velikom flotom i relativno sigurnim platišama, ali i takvi u ovoj situaciji kalkuliraju. Svi kao da čekamo da nastupe neka bolja vremena.
Hoće li ta bolja vremena?
– Brodovi koji su 2008. izašli iz proizvodnje morat će na prvi remont iduće godine, a i neke druge naznake ukazuju da će 2013. biti bitno povoljnija za nas. Nabavkom trećeg doka, kojeg ovih dana stavljamo u funkciju, i mi sami ćemo biti značajno fleksiblniji prema tim naglim amplitudama na tržištu remonta.
Remont nije dovoljan
Nitko ne spori teške okolnosti krize koja ne jenjava, ali je li to jedini razlog za pomanjkanje posla? Je li se preispitao menadžment koji je zadužen za prodaju i ugovaranje novih poslova, u konačnici i vaša odgovornost?
– U posljednje dvije godine obišli smo 400 svjetskih kompanija, od Singapura, Hong Konga, Japana, Europe do Houstona u SAD-u, Kanade. Nastupamo maksimalno agresivno. Veliki problem nama predstavljaju i rute brodova jer Europa najjače osjeća posljedice krize. U Mediteranu, a Jadranu posebno, sve je manje prijevoza, transporta, sve manje nekakvog »movinga«. A mi smo toliko »pametni« da nam nije trebao ni LNG terminal, ni DružbAdria. Da je kojim slučajem ovdje izgrađen LNG ili terminal za ukrcaj nafte sada bi »Lenac« trebao još dva suezmax doka, a vrlo je vjerojatno da bi se i »3. maj« mogao komotno okrenuti i dobro živjeti od remontne djelatnosti.
Ipak, pokazuje se da remont nije dovoljan.
– Naravno da remont nije dovoljan iako ta djelatnost u posljednje dvije-tri godine čini, u prosjeku, između 50 i 60 posto naših prihoda. Naravno da pokušavamo ugovoriti posao i u konverzijama i u offshore biznisu jer tu i dalje ima novaca, a konkurencija je slabija. Imali smo i takvih poslova, posljednji je ovaj brod »Sampson« čiju smo preinaku započeli u rujnu prošle godine, a krajem ovog mjeseca bit će spreman za probnu vožnju. Jedna takva preinaka više od 15 milijuna eura godišnje nije malo, na tome je dnevno bilo angažirano između 350 i 500 ljudi. Čekamo potvrdu da idemo u preinaku za novog vlasnika »Atlantic Navigatora« koji je, čekajući da mu se odredi namjena, već par godina na vezu u našem brodogradilištu. Zajedno s našim partnerom Rosettijem dali smo ponudu i za gradnju dviju plinskih platformi za INAgip. Svakako da intenziviramo i te naše druge dvije djelatnosti, međutim, moramo paziti da nam zbog toga ne dođu u pitanje remonti. Lani je »Sampson« tri mjeseca bio u velikom doku »11« i mi smo zbog toga izgubili drugog stalnog klijenta. Nismo mogli udovoljiti terminima za remont koje je tražio, pa je otišao u Tursku i tamo odradio šest brodova.
Doći na nulu
Kolike su šanse da dobijete posao na plinskim platformama?
– Vodimo završne pregovore, odluka bi trebala biti uslijediti do konca kolovoza, a osim nas u igri su još dva konkurenta. Riječ je o poslu vrijednom oko 40 milijuna eura, a postavljeni rokovi su prilično kratki. »Lenac« i Rosetti, s kojim imamo dugogodišnju suradnju, zajedno su napravili 15 od 18 INAgipovih platformi. To dovoljno govori o našim kvalifikacijama, ali u ovim teškim vremenima nikad se nezna koji će kriterij presuditi. S obzirom tko nam je jedan od konkurenata, a ne smijem imenovati, ipak želim reći kako ne bi bilo u redu da ovaj posao dobije netko tko je registrirao firmu u Hrvatskoj s 20 tisuća kuna temeljnog kapitala, koji ne radi unutar brodogradilišta već na iznajmljenom prostoru, da ne kažem ledini, i za to plaća minimalnu naknadu, nema trošak koncesije, nema ničeg što mi moramo ukalkulirati. Sav novac, osim ono nešto malo što plati kooperantima, na kraju završi izvan Hrvatske.
A tko je drugi konkurent?
– U pitanju je poznata talijanska kompanija koja bi u taj posao išla zajedno s jednim hrvatskim brodogradilištem.
Kojim?
– Mogu reći samo da to nije »3. maj«.
Imate prve brojke, s kolikim gubitkom zaključujete prvo polugodište?
– Gubitak će se biti oko 9 milijuna kuna, koji je ostvaren isključivo na remontima. Prošle godine ukupno smo imali 67, a u prvih šest mjeseci ove godine tek 20 brodova.
Hoće li se u završnoj bilanci na kraju godine taj gubitak još povećati?
– Cilj nam je smanjiti taj gubitak, pokušati doći na nulu. S upitima brodara za drugu polovicu godine i spomenutih poslova koji nam se moguće otvore, ja sam optimist.
Što ako se opet iznenadite?
– Ako i konačan rezultat bude u minusu, svijet neće propasti. Najvažnije je da nam je novčani tijek pozitivan i da možemo financijski pratiti svoje poslovanje.
Imate li plan za tu crnu opciju?
– Sigurno je da moramo biti spremni na sve varijante. Smanjit ćemo sve troškove u okvirima mogućeg. Mislim na režijske troškove, optimalizaciju i bolju preraspodjelu posla, a van ovih investicija, koje su nam pokrivene kreditom, nećemo ići.
Smanjenje plaća?
– To je krajnja mjera. Teško je razgovarati ovako, »što će biti ako bude«, ali sigurno je da bi radnici, naročito oni proizvodni, bili zadnji kojima bi se išlo smanjivati plaću.
To znači da bi se prije »kresala« vaša i ostalih iz menadžmenta.
– Naravno. Najprije se kreće od vrha.
Privremena kriza
Ovaj nedostatak posla ipak je, realno, već smanjio plaće radnicima jer nema prekovremenih sati s kojima su mogli povećati svoje »bušte«.
– Ovo je privremena kriza koju ćemo, uvjeren sam, prebroditi. Mi smo privatna tvrtka i, za razliku od ostalih, moramo se sami pobrinuti za sebe.
U svibnju ste se kreditno zadužili 129 milijuna kuna račun tehnološke obnove. Je li to pametan potez u sadašnjoj situaciji?
– Mi smo za taj kredit aplicirali prije više od godine dana, a realizirali smo ga prije dva mjeseca. Iz tog novca financirali smo nabavku novog doka. Osim što smo time proširili kapacitete, mislim da smo napravili i dobar posao jer da ga danas prodajemo na tržištu dobili bi 40 posto više od cijene koju smo platili. Europske banke više ne prate ni brodare ni brodogradilišta i pitanje je kakva će biti politika HBOR-a, preko kojeg smo dobili ovaj kredit, kad iduće godine uđemo u Uniju. Imali smo super dobru priliku za nabavku novog doka, a dobili smo i povoljne kreditne uvjete. »Lenac« treba ta ulaganja kako bi spremnije dočekali poslove nakon što ova kriza prođe.
Kredit je na 10 godina. To znači koliki godišnji anuitet? Između 15 i 20 milijuna kuna?
– Otprilike, tu negdje, zajedno s kamatom. Dobili smo dvije godine počeka, uz jednu godinu za realizaciju kredita. To znači da će nam prva rata stići u srpnju 2015. godine. Ako dotad ne krene, onda će u čitavom ovom biznisu, ne samo u Hrvatskoj, biti pustoš. Jer, mogu slobodno reći ako bi »Lenac« bio na koljenima, to znači da su već svi drugi mrtvi.
Idući petak konstituirajuća je sjednica novog sastava Nadzornog odbora. Najave su da će se sa sadašnjih pet, povećati na sedam članova. Zašto?
– To pitanje ne spada u domenu Uprave.
Iduće godine, u proljeće, i vama istječe petogodišnji mandat. Nadate li se novom?
– Volio bih završiti posao koji sam započeo, ali o tome će odlučiti vlasnici.
»Vrlo dobar sam«
U posljednje vrijeme postalo je popularno samoocjenjivanje. Niste, istina, u nogometnim vodama, ali na skali od jedan do pet, koliko biste sami sebi dali?
– Pa, recimo, vrlo dobar. Onaj jedan fali zbog restrukturiranja za kojeg smatram da se ne odvija dovoljno brzo kako sam mislio.
Hrabra ocjena.
– Moguće. Nedavno su kod nas bili predstavnici jednog njemačkog instituta koji radi za EU fondove. Zanimalo ih je isključivo restrukturiranje, naš put od jučer do vizije onog što želimo i hoćemo biti sutra. Dobili smo neslužbenu informaciju da smo predloženi, s još jednom europskom tvrtkom, prezentirati svoj plan i dosadašnje rezultate na jednoj konferenciji u Bruxellesu krajem rujna ove godine. To me dodatno uvjerilo da smo na pravom putu da napravimo jedno moderno brodogradilište koje će uspješno poslovati i pozicionirati se na sve zahtjevnijem svjetskom tržištu.
novine.novilist.hr
