O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Array

Čekajući plaću izgubili zdravlje i dostojanstvo

Vidno ispijenih lica, lakši 20 do 30 kilograma, jako bolesni i iscrpljeni, ali ipak na svojim nogama, konačno su zagrlili supruge, djecu i unuke. U silnoj tuzi bilo je i radosti zbog ponovnog spajanja obitelji, ali i suza nakon neljudskih napora i užasnih uvjeta života kroz koje su pomorci prošli, a da ni danas, ništa od toga nemaju.Bila je to godina dana pakla. To je gore od zatvora, bez normalne opskrbe hranom i vodom, bez novca i gotovo ikakvih veza s našim obiteljima. Čudo je što smo uopće preživjeli i došli kući. Ovim su riječima trojica hrvatskih pomoraca s broda Katina jučer u Zagrebu opisivali nevjerojatnu kalvariju kroz koju su prošli u jemenskoj luci Hodeidah, gdje su deset mjeseci bili na sidru čekajući spas s ukletog broda. U Zagreb, pa potom u Rijeku jučer su stigli zapovjednik Katine Davor Brozičević, prvi časnik palube Branko Mičetić i mehaničar Vlado Podobnik. Ispijenih lica, lakši 20 do 30 kilograma, bolesni i iscrpljeni, ali ipak na svojim nogama, konačno su stigli u Hrvatsku, gdje su ih dočekale supruge, djeca i unuci. U silnoj tuzi bilo je i radosti zbog ponovnog spajanja obitelji, ali i suza nakon neljudskih napora i užasnih uvjeta života kroz koje su pomorci prošli, a da ni danas, ništa od toga nemaju. U godini dana dobili su tek jednu plaću. Posljednje obećanje Vitomira Jurage iz šibenske tvrtke Brodarstvo d.o.o., koja upravlja brodom, stiglo je početkom svibnja, a glasilo je kako će jedna plaća pomorcima biti isplaćena u roku od pet dana. Od tada je prošlo gotovo dva mjeseca, a nikakve isplate nije bilo.
Bivši zapovjednik Katine Davor Brozičević za pomoć u povratku kućama zahvaljuje Sindikatu pomoraca Hrvatske i Ministarstvu vanjskih poslova.

Uzaludna muka

– Zadnja godina mi je najgori period života. Može se usporediti sa zatvorom, iako je ovo puno gore od zatvora. Tamo bar imate hrane i vode, možete i izaći prošetati, a ovdje ste zatočeni bez ikakvih prava, kazao je zapovjednik Katine Davor Brozičević, koji je zapovijedanje broda prepustio drugom časniku palube. Od ukupno pet pomoraca u Hrvatsku su se vratila četvorica, jer je električar Denis Malnar stigao ranije, pa se sada na Katini nalazi samo mehaničar Giovanni Senčić, koji se zasad ne želi iskrcati u nastojanju da izbori pošteno zarađene plaće. On je dodatnu tragediju preživio na brodu, jer mu je u međuvremenu umrla kći, a da nije mogao ni doći na sahranu. Sa Senčićem je na Katini još 12 pomoraca iz Filipina i Mianmara.
Pomorci će sigurno imati i posljedica po zdravlje, a najteže je u tome prošao Branko Mičetić, koji je doživio lakši moždani udar, te je bio smješten u bolnicu u Jemenu. On i danas pati od poremećaja govora i povremenog gubitka pamćenja, pa stoga nije bilo smisla uznemiravati ga novinarskim pitanjima nakon slijetanja u Zagrebu. Kako govore članovi njegove obitelji Mičetić je deset mjeseci prije ukrcaja na Katinu bio bez posla, te je jednostavno bio prisiljen prihvatiti bilo kakav ukrcaj. Ispostavilo se da je sva muka bila uzaludna, pa sada gotovo dvije godine nije primio plaću, iako je radio.

Sukob s kapetanom

Posebno potresno bilo je svjedočenje Vlade Podobnika, koji opisujući uvjete života i rada na brodu govori kako su prošle godine u listopadu na termometru izmjerili temperaturu od 59 stupnjeva Celzijevih. Jest bilo na suncu, ali je i mjerenje obavljeno u 8 ujutro.
– To je teško izdržati. Morate piti, a čim popijete vodu užasno se znojite. Klime nema, svi smo spavali na palubi, jer je u kabinama neizdržljivo. I svi smo užasno izgubili na kilaži, ja sam došao sa 88, a sad imam nešto malo više od 70 kilograma. Senčić sad ima oko 65 kilograma, a Mičetić je izgubio više od 30 kila. Ja sam tek prije nekoliko dana prvi put izašao s broda. Deset mjeseci nisam zakoračio na kopno. Prvi časnik se teško razbolio. Dugo vremena je u njegovoj kabini bila hrana, koja je isparavala, a on je to udisao. Kad je konačno kapetan zvao lječnika , a ovaj došao na brod i vidio kako čovjek izgleda rekao je da ima karcinom u zadnjem stadiju i da mu preostaje još svega nekoliko dana života. Srećom nije bio u pravu, jer se ipak počeo oporavljati u bolnici. S njim je tamo zadnjih mjeseci bio i kapetan, on više uopće nije ni dolazio na brod, kazao je Podobnik, koji za uvjete života i rada na brodu smatra odgovornim ne samo vlasnika broda, već i zapovjednika Brozičevića, koji je po njemu, svojim odlukama negativno utjecao na odnose među posadom, te dodatno pogoršao ionako nezavidnu situaciju.
– Dobar dio problema nastao je još na početku kada je kapetan dobio novce za naše plaće, ali ih nije svima podijelio. Mi smo dobili manji dio, Mianmarci sve, a Filipincima nije dao ništa. Pitam se što se dogodilo s tim novcem za naše plaće i gdje je završio, jer je bilo više novaca od onoga što smo dobili? Čim bi došle namirnice i ostale stvari na brod kapetan bi sve cigarete uzeo sebi u kabinu, podijelio bi dio, a onda bi tvrdio da nema više, iako je sam pušio valjda tri kutije dnevno. Kuhinja se potpuno raspala, tako da smo mi Hrvati imali dvije kuhinje na brodu, jednu za kapetana i prvog časnika, gdje je obrok bio tri puta dnevno i bilo je voća, povrća i raznolike prehrane, te druga, gdje smo mi ostali kuhali za sebe. Najčešće bi imali jedan obrok dnevno, uglavnom je to bila riža i tuna, jer je on mjesecima samo to i neke konzerve naručivao na brod. Čak nismo dobili ni udice, jer ih nije naručio, već smo improvizirali udice od spajalica i time hvatali ribu kako bi se prehranili. Filipinci su imali svoju, a Mianmarci svoju kuhinju.

Napad sjekirama

Vjerujte da sam rijetko kad u životu proživio takav strah kao kad su kapetana Mianmarci napali sjekirama i krenuli da će ga baciti s mosta i ubiti. Isto su jednom pokušali i Filipinci, pa je kapetan u jednom trenutku izvukao i pištolj, nitko nije ni znao da ga ima, te se tako uspio odbraniti. Vladala je potpuna nedisciplina na brodu, nitko nije bio zadovoljan s kapetanom i stalno su ga svi napadali, ističe Podobnik dodajući kako posjeduje i snimke koje prikazuju fizičke sukobe na brodu, kao i užasne uvjete koji su na njemu vladali.
Kako je o zapovjedniku u sličnom tonu govorio i Denis Malnar nakon povratka iz Jemena upitali smo kapetana Brozičevića kako on komentira nezadovoljstvo članova vlastite posade.
– Mislim da to nezadovoljstvo nije opravdano. Dio posade uvijek krivi kapetana. Ja sam nastojao biti jednak prema svima i radio sam što sam bolje mogao u teškim uvjetima. Nama su više od tri mjeseca SMS poruke bile jedina komunikacija s vanjskim svijetom. Pokušajte vi naručiti hranu na brod SMS-om, pa ćete vidjeti kako to izgleda, rekao je Brozičević.

Neizvjesna isplata plaća pomorcima

Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro naglašava kako nažalost nema garancija isplate plaća.
– Jako je neizvjesno hoće li pomorci s Katine dobiti svoje plaće. Juraga se maknuo i ostavio ih i sve sada ovisi o kupcu broda, jednoj stranoj tvrtki, koja je navodno spremna osigurati plaće. No, tek treba hoće li se to i dogoditi. Jako je važno i kako će postupati i presuđivati jemenske vlasti u cijelom slučaju, kazao je Brazzoduro.

novine.novilist.hr

Vidno ispijenih lica, lakši 20 do 30 kilograma, jako bolesni i iscrpljeni, ali ipak na svojim nogama, konačno su zagrlili supruge, djecu i unuke. U silnoj tuzi bilo je i radosti zbog ponovnog spajanja obitelji, ali i suza nakon neljudskih napora i užasnih uvjeta života kroz koje su pomorci prošli, a da ni danas, ništa od toga nemaju.Bila je to godina dana pakla. To je gore od zatvora, bez normalne opskrbe hranom i vodom, bez novca i gotovo ikakvih veza s našim obiteljima. Čudo je što smo uopće preživjeli i došli kući. Ovim su riječima trojica hrvatskih pomoraca s broda Katina jučer u Zagrebu opisivali nevjerojatnu kalvariju kroz koju su prošli u jemenskoj luci Hodeidah, gdje su deset mjeseci bili na sidru čekajući spas s ukletog broda. U Zagreb, pa potom u Rijeku jučer su stigli zapovjednik Katine Davor Brozičević, prvi časnik palube Branko Mičetić i mehaničar Vlado Podobnik. Ispijenih lica, lakši 20 do 30 kilograma, bolesni i iscrpljeni, ali ipak na svojim nogama, konačno su stigli u Hrvatsku, gdje su ih dočekale supruge, djeca i unuci. U silnoj tuzi bilo je i radosti zbog ponovnog spajanja obitelji, ali i suza nakon neljudskih napora i užasnih uvjeta života kroz koje su pomorci prošli, a da ni danas, ništa od toga nemaju. U godini dana dobili su tek jednu plaću. Posljednje obećanje Vitomira Jurage iz šibenske tvrtke Brodarstvo d.o.o., koja upravlja brodom, stiglo je početkom svibnja, a glasilo je kako će jedna plaća pomorcima biti isplaćena u roku od pet dana. Od tada je prošlo gotovo dva mjeseca, a nikakve isplate nije bilo.
Bivši zapovjednik Katine Davor Brozičević za pomoć u povratku kućama zahvaljuje Sindikatu pomoraca Hrvatske i Ministarstvu vanjskih poslova.

Uzaludna muka

– Zadnja godina mi je najgori period života. Može se usporediti sa zatvorom, iako je ovo puno gore od zatvora. Tamo bar imate hrane i vode, možete i izaći prošetati, a ovdje ste zatočeni bez ikakvih prava, kazao je zapovjednik Katine Davor Brozičević, koji je zapovijedanje broda prepustio drugom časniku palube. Od ukupno pet pomoraca u Hrvatsku su se vratila četvorica, jer je električar Denis Malnar stigao ranije, pa se sada na Katini nalazi samo mehaničar Giovanni Senčić, koji se zasad ne želi iskrcati u nastojanju da izbori pošteno zarađene plaće. On je dodatnu tragediju preživio na brodu, jer mu je u međuvremenu umrla kći, a da nije mogao ni doći na sahranu. Sa Senčićem je na Katini još 12 pomoraca iz Filipina i Mianmara.
Pomorci će sigurno imati i posljedica po zdravlje, a najteže je u tome prošao Branko Mičetić, koji je doživio lakši moždani udar, te je bio smješten u bolnicu u Jemenu. On i danas pati od poremećaja govora i povremenog gubitka pamćenja, pa stoga nije bilo smisla uznemiravati ga novinarskim pitanjima nakon slijetanja u Zagrebu. Kako govore članovi njegove obitelji Mičetić je deset mjeseci prije ukrcaja na Katinu bio bez posla, te je jednostavno bio prisiljen prihvatiti bilo kakav ukrcaj. Ispostavilo se da je sva muka bila uzaludna, pa sada gotovo dvije godine nije primio plaću, iako je radio.

Sukob s kapetanom

Posebno potresno bilo je svjedočenje Vlade Podobnika, koji opisujući uvjete života i rada na brodu govori kako su prošle godine u listopadu na termometru izmjerili temperaturu od 59 stupnjeva Celzijevih. Jest bilo na suncu, ali je i mjerenje obavljeno u 8 ujutro.
– To je teško izdržati. Morate piti, a čim popijete vodu užasno se znojite. Klime nema, svi smo spavali na palubi, jer je u kabinama neizdržljivo. I svi smo užasno izgubili na kilaži, ja sam došao sa 88, a sad imam nešto malo više od 70 kilograma. Senčić sad ima oko 65 kilograma, a Mičetić je izgubio više od 30 kila. Ja sam tek prije nekoliko dana prvi put izašao s broda. Deset mjeseci nisam zakoračio na kopno. Prvi časnik se teško razbolio. Dugo vremena je u njegovoj kabini bila hrana, koja je isparavala, a on je to udisao. Kad je konačno kapetan zvao lječnika , a ovaj došao na brod i vidio kako čovjek izgleda rekao je da ima karcinom u zadnjem stadiju i da mu preostaje još svega nekoliko dana života. Srećom nije bio u pravu, jer se ipak počeo oporavljati u bolnici. S njim je tamo zadnjih mjeseci bio i kapetan, on više uopće nije ni dolazio na brod, kazao je Podobnik, koji za uvjete života i rada na brodu smatra odgovornim ne samo vlasnika broda, već i zapovjednika Brozičevića, koji je po njemu, svojim odlukama negativno utjecao na odnose među posadom, te dodatno pogoršao ionako nezavidnu situaciju.
– Dobar dio problema nastao je još na početku kada je kapetan dobio novce za naše plaće, ali ih nije svima podijelio. Mi smo dobili manji dio, Mianmarci sve, a Filipincima nije dao ništa. Pitam se što se dogodilo s tim novcem za naše plaće i gdje je završio, jer je bilo više novaca od onoga što smo dobili? Čim bi došle namirnice i ostale stvari na brod kapetan bi sve cigarete uzeo sebi u kabinu, podijelio bi dio, a onda bi tvrdio da nema više, iako je sam pušio valjda tri kutije dnevno. Kuhinja se potpuno raspala, tako da smo mi Hrvati imali dvije kuhinje na brodu, jednu za kapetana i prvog časnika, gdje je obrok bio tri puta dnevno i bilo je voća, povrća i raznolike prehrane, te druga, gdje smo mi ostali kuhali za sebe. Najčešće bi imali jedan obrok dnevno, uglavnom je to bila riža i tuna, jer je on mjesecima samo to i neke konzerve naručivao na brod. Čak nismo dobili ni udice, jer ih nije naručio, već smo improvizirali udice od spajalica i time hvatali ribu kako bi se prehranili. Filipinci su imali svoju, a Mianmarci svoju kuhinju.

Napad sjekirama

Vjerujte da sam rijetko kad u životu proživio takav strah kao kad su kapetana Mianmarci napali sjekirama i krenuli da će ga baciti s mosta i ubiti. Isto su jednom pokušali i Filipinci, pa je kapetan u jednom trenutku izvukao i pištolj, nitko nije ni znao da ga ima, te se tako uspio odbraniti. Vladala je potpuna nedisciplina na brodu, nitko nije bio zadovoljan s kapetanom i stalno su ga svi napadali, ističe Podobnik dodajući kako posjeduje i snimke koje prikazuju fizičke sukobe na brodu, kao i užasne uvjete koji su na njemu vladali.
Kako je o zapovjedniku u sličnom tonu govorio i Denis Malnar nakon povratka iz Jemena upitali smo kapetana Brozičevića kako on komentira nezadovoljstvo članova vlastite posade.
– Mislim da to nezadovoljstvo nije opravdano. Dio posade uvijek krivi kapetana. Ja sam nastojao biti jednak prema svima i radio sam što sam bolje mogao u teškim uvjetima. Nama su više od tri mjeseca SMS poruke bile jedina komunikacija s vanjskim svijetom. Pokušajte vi naručiti hranu na brod SMS-om, pa ćete vidjeti kako to izgleda, rekao je Brozičević.

Neizvjesna isplata plaća pomorcima

Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro naglašava kako nažalost nema garancija isplate plaća.
– Jako je neizvjesno hoće li pomorci s Katine dobiti svoje plaće. Juraga se maknuo i ostavio ih i sve sada ovisi o kupcu broda, jednoj stranoj tvrtki, koja je navodno spremna osigurati plaće. No, tek treba hoće li se to i dogoditi. Jako je važno i kako će postupati i presuđivati jemenske vlasti u cijelom slučaju, kazao je Brazzoduro.

novine.novilist.hr

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video