U francuskom Brestu lađa je pobuđivala znatiželju posjetitelja, ali i ozbiljne analize, stručno zagledavanje mnogih detalja. Zanimali su ljude detalji gradnje i konstrukcijska rješenja.Zaplovila je rapska lađa! Nekoliko sati prije svečanog trenutka njena porinuća radosnu vijest telefonom nam je priopćio Joško Andrić, predsjednik rapskog ogranka Matice hrvatske, ključna osoba u realizaciji gradnje starodrevnog, jedinstvenog i autohtonog plovila našeg kraja. Prvom plovidbom, sa svečanim činom u sklopu Rapske fjere, okončan je trogodišnji rad, izuzetno značajan za vrednovanje naše povijesne baštine.
Unatrag pedesetak dana rapska lađa našla se u središtu mnogih značajnih događanja. Najprije smo je vidjeli na riječkom Korzu, u sklopu manifestacije Fiumare, u ranoj fazi gradnje. Njene konture tada se teško dalo naslutiti, ali je usprkos tome pobuđivala veliku pažnju. Drugačija je od ovih naših, današnjih barki. Pojednostavljeno rečeno, pola izdubeni balvan, pola klasična drvena barka s rebrima i oplatom.
Nakon stanovita vremena, u hali Kvarner brodogradnje u Rabu, našli smo rapsku lađu u završnoj fazi gradnje. Dojam je bio posve drugačiji. Postalo je razvidno kako bi u konačnici trebala izgledati. Iskusni brodograditelj Ivan Krstinić objašnjavao nam je tada što još treba napraviti, kako će izvesti neke detalje. Slijedeći susret uslijedio je u okolici Rijeke, u Marčeljima, na dan polaska prema francuskom Brestu na Festival mora i mornara. Opet je rapska lađa bila drugačija – pituranjem, odnosno blakanjem učinjen je značajan korak naprijed.
Uslijedio je potom petodnevno “druženje” daleko na obali Atlantika, od jutra do kasno u noć pratio sam reakcije posjetitelja, njihovu znatiželju, ali i ozbiljne analize, stručno zagledavanje mnogih detalja. Raspitivali su se odakle je taj brod, kad je i kako građen, zanimali su ih detalji njegove konstrukcije. Zanimljivo je bilo promatrati te ljude, impresioniralo me koliko poznaju brodove, kakvu ljubav prema njima iskazuju. Uistinu, najveća svjetska smotra brodova održava se na pravom mjestu. Iako, posjetitelji nisu bili samo Francuzi, posebno ne samo žitelji Bresta i pokrajine Bretanja, kojoj je on glavni grad. Festival je imao posjetitelje sa svih strana svijeta, najviše je bilo susjeda s britanskih otoka, pa Nizozemaca, Nijemaca, Skandinavaca… Svima su njima more i brodovi u gene ugrađeni. Upravo zato, velika je stvar što se rapska lađa našla na toj smotri.
Opet plovi
Nakon Bresta rapsku lađu nisam vidio, ali sam redovno informiran o svakom njenom koraku, svakom detalju završnih radova. Nakon prvog, probnog spuštanja u more, Joško Andrić je nazvao:
– Bilo nas je malo strah, da li će ploviti i kako će ploviti. Bojao se i Krstinić. Tko će prvi veslati, kako će se lađa ponašati na moru. Za sve nas ona je velika novost, posljednje lađe na otoku nitko od nas nije vidio. Polako smo se opuštali, upoznavali lađu, shvatili kako treba veslati i kako se na njoj držati. Brzo smo uočili i neke detalje što ih treba mijenjati. Jasno je to bilo od početka, od upuštanja u gradnju. Nitko nije znao kako rapska lađa izgleda u stvarnosti. Posljednja lađa izgrađena je na Rabu prije više od stotinu godina.
Veliki posao priveden je kraju. Ono sitno što je preostalo za dovršiti, promijeniti ili popraviti predstavlja slatko zadovoljstvo. Najvažniji zadatak je ispunjen – rapska lađa opet plovi!
Važan povijesni korak
Svečano porinuće dogodilo se, kako i dolikuje, na Rabu, pod samim gradom Rabom, uoči blagdana Sv. Kristofora, rapskoga patrona, a u tijeku Fjere kao najznačajniji njezin događaj. Značaj toga isplovljavanja, značaj lađe za našu kulturnu tradiciju i baštinu, potvrđuje i činjenica da se ministrica kulture Andrea Zlatar Violić prihvatila kumstva, a da su porinuću, između ostalih, nazočili potpredsjednik Sabora Josip Leko i župan Vidoje Vujić. Povratak rapske lađe nije samo obogaćenje za baštinu otoka Raba, već će ona morati dobiti svoje primjereno mjesto i u pomorskim enciklopedijama.
Prema riječima Joška Andrića, rapska lađa je biser svjetske, pa tako i hrvatske i primorsko – goranske brodograđevne kulturne baštine, jer se radila i koristila jedino na Kvarneru, na području Raba, zapadnog dijela Paga, sjeveroističnog dijela Krka i obale od Bakra do Senja.
– Važnost joj je svjetska, jer je ona važan povijesni korak kada je čovjek gradeći plovila prelazio s monoksila na bolju, praktičniju i suvremeniju oplatnu gradnju. Rapska lađa je plovilo na pola puta između monoksila jednoduba i oplatnog plovila, rekao je Andrić objasnivši da je ona ustvari nadograđeni monoksil, da se gradila u dužini između četiri i devet metara i da je mogla prevoziti do osam osoba.
Izvorni rapski brod
Rapsku lađu rekonstruirao je iz vlastita sjećanja te brodograđevnim znanjem i iskustvom Barbaćanin Josip Pičuljan, doajen rapske brodogradnje u drvu. Uspio je to, također, temeljem makete koju je 1967. radio njegov otac, ali i zahvaljujući arhivskoj građi koju su skupili članovi Matice hrvatske Rab. Na osnovi makete koju je napravio Josip Pičuljan, Tehnički fakultet u Rijeci je izradio 3-d snimku lađe i radioničke listove, objasnio je Andrić.
Vremešni Josip Pičuljan objasnio je da je maketu napravio po maketi koju je davno izradio njegov otac. Ta je maketa dugo bila izgubljena, lani je pronađena i Pičuljan je uz njenu pomoć ušao u sve tajne tog broda.
– Meni je drago zbog ove lađe, jer ona je pravi izvorni rapski brod. Takav je kakav je – drugačiji nije bio. Ovu lađu drži mornar na veslima – vješti mornar s njom upravlja i ona je tada stabilan brod, kaže Pičuljan.
Brodograditelj je prvi zaveslao
Prvu repliku rapske lađe izgradio je Ivan Krstinić i njegova tvrtka Kvarner brodogradnja.
– Rada je bilo dosta. Utrošilo se dobra dva mjeseca, oko 500 sati. Materijal od koje je rapska lađa građena uglavnom je smrekovina, a neki nosivi elementi su rađeni od hrastovine. To je brod građen od smrekova trupca, a kasnije se na njega nadogradila oplatna gradnja, jelovina s hrastovinom. Lađa je dugačka 7,35, maksimalna joj je širina 1,5 metara. Na njen jarbol dolazi latinsko jedro veličine šest kvadrata, objasnio je brodograditelj Krstinić koji je, nakon porinuća, prvi s rapskom lađom zaveslao, moguće na istome mjestu na kojemu je posljednja povijesna rapska lađa plovila – u uvali sv. Eufemije.
Gradili samouki kalafati
– Naši su djedovi rapske lađe radili kao samouki kalafati, bili su ujedno i ribari i težaci. Naravno, ni jedna lađa nije bila u potpunosti jednaka drugoj. Rapska lađa bila je po svojim građevnim i maritimnim svojstvima fantastično snalažljiv odgovor za preživljavanje u povijesnim uvjetima otoka Raba. Ova replika mora proći višemjesečno testiranje u prirodnim uvjetima akvatorija kako bi se steklo znanje potrebno da se isprave nedostaci što će se uočiti, rekao je Andrić, poručivši da će rapska lađa biti predana na čuvanje i upravljanje Gradu Rabu.
novine.novilist.hr
