…je prošlo već sto godina…, i nažalost puno je ljudi stradalo u ove dvije pomorske nesreće. Patnju i bol njihovim najbližima nitko ne može izbrisati kako 1912., tako ni 2012. Jad, patnja i bol, žalost i radost, svakog od nas su jednaki.
No, zašto su ove dvije pomorske nesreće tako ostale zapamćene u javnosti? Zašto se recimo, ne spominje Senegalski trajekt Le Joola koji se potopio ispred obale Gambije 26.09.2002., povukavši za sobom više od 2000 putnika, a točan broj se ne zna ni danas, niti će ikada biti utvrđen. Odgovor je vrlo jednostavan, na Le Jooli nije bilo niti “g” od glamoura. Nije bilo one falše projekcije moći i iluzije emocionalne sreće koja prati primate kada dobiju krila od munite. Nije bilo u kabinama onoga za obisit na kvaku “do not disturb”, ni jacuzzi od šampanjca, ni mliko od magarca.
Ali, što još osim glamoura spaja Titanic i Costa Concordiu? Spaja ih nesretna sudbina koja kao da je izronila iz zone sumraka. Na palubi kruzera Costa Concordije u trenutku nesreće bila je i Valentina Capuano, tridesetogodišnja Talijanka, čija je baka preživjela potonuće Titanica. Također, mnogi putnici se zaklinju da je u trenutku nesreće u restoranu svirala pjesma “My Heart Will Go On”, uspješnica iz filma Titanic koju je otpjevala Celine Dion. Ove dvije vijesti su prenijele sve svjetske agencije i zaista imaju eho zone sumraka. Nego, ima toga još što nisu “opazile” svjetske novinske agencije. U brodogradilištu Fincantieri, kruzer Costa Concordia porinut je u more 02.09.2005. Točno 20 godina ranije, 02.09.1985. pronađen je Titanic na dnu Atlanskog oceana. Titanic nikad nije kršten, dok na krštenju Costa Concordie boca šampanjca nije se razbila o bandu broda. Kuma je bila Eva Herzigova, manekenka i supermodel. Zanimljivo je da se Eva Herzigova rodila u Čehoslovačkoj iste godina kada je umrla i jedina kćerka Titanicova kapetana, Helen Melville Smith. U istoj toj Čehoslovačkoj 14.11.1960. dogodila se najteža željeznička nesreća u povijesti te države kada je poginulo 118 putnika, dok je na isti dan 14.11.1960. rođen Francesco Schettino, kapetan Costa Concordie. I opet Češka, ali sada 2010. godine i interview koji je dao Capt. Francesco Schettino češkom magazinu “Dnes” pa kaže: “Ne bih volio biti kapetan Titanica, biti prisiljen navigati kroz ledene sante. Ali mislim, da sa dobrom pripremom možeš nadvladati svaku situaciju i izbjeći probleme.” Pa kapetan, onako mudro dodaje:”Na sreću, ljudi brzo zaboravljaju tragedije, kao kad se sruši zrakoplov, svatko misli – to se meni ne može dogoditi.”
I tako bi mogli nadugo i naširoko o zoni sumraka iako to nije tema ovoga članka, ali eto dobro je koji put i pogledati u sudbinu.
Dakle, da se vratimo na bitno, kako to da dva broda “bisera” završe ovako tragično? Prvi, kao naj, naj u svemu toga vremena, i drugi sa svim modernim čudima navigacije i elektronike, a da ne govorimo o manualima i procedurama. Zbilja, kako? Vrlo jednostavno, oba dva broda su imala Kapetana, odnosno čovjeka, nas primate svagdašnje, sa svim manama i vrlinama. Ma koliko izvještaja, tehničkih detalja, analiza i uzroka nesreće sam pročitao o oba dva broda, ostaje samo jedan nepobitni uzrok – Kapetan. Titanic se rasparao o ledenu santu, a Costa Concordia se rasparala na siku. Sve daljne teorije o zakovicama, smrznutom čeliku, elektroničkim kartama, otvorenim nepropusnim vratima, damage stability… sve je to “trla baba lan, da joj prođe dan”. Jedini uzrok nesreće oba dva broda je Kapetanova greška, dakle čovjek, a sve ostalo su posljedice. Može se napisati milijun Solas-a, ISM-ova, zakona i podzakona, opremiti brod sa zadnjom navigacijom iz “Star Warsa” sve je to uzalud, ako je Kapetan tukac.
A kakvi su bili Capt. Edward John Smith i Capt. Francesco Schettino? Bili su ljudi koji su radili svoj posao onako kako su najbolje znali i umjeli, bili su pomorci cijeli svoj život, svaki u svom vremenu i na svom brodu. Tvrtke su im povjerile brodove vrijedne milijune dolara, a putnici su im povjerili svoje živote. Zašto su onda falili, zašto su rasparali brodove, zašto su putnici poginuli? Odgovor je vrlo slojevit. Prvo, to nisu napravili namjerno. Drugo, kako to nisu napravili namjerno onda je nesreća proizašla iz nemara, neznanja, neiskustva, nebrige. Treće, Capt. Smith se percipira junakom, časnim kapetanom, čak mu je i spomenik podignut, dok je Capt. Schettino ispao kukavica, nula i sramota za nas pomorce.
1907. godine Capt. Smith kao zapovjednik broda Adriatic je izjavio: „Ja ne mogu zamisliti niti jednu situaciju koja bi dovela do toga da se ovaj brod potopi, moderna brodogradnja je riješila taj problem.”
11.04.1912.
02:00 partenca Titanica iz Queenstown-a, Irska za New York
14.04.1912.
09:00 brod Caronia šalje „ice warning” 42° N ; 50° W
13:43 brod Baltic šalje „ice warning”
13:45 brod Amerika šalje izvještaj o dvije velike sante 41° 27′ N ; 50° 08′ W. Poruka nije direktno poslana na Titanic već je trebala biti ponovljena kada Titanic dođe u domet transmitera.
19:15 Temperatura pada na 3° C, „ice warning” sa broda Baltic tek sada je donesen na most.
19:30 brod Californian šalje upozorenje da je uočio tri velike ledene sante 42° 03′ N ; 49° 09′ W
21:00 Temperatura pada na 0° C
21:20 Capt. Smith ide spavati
22:00 Titanic plovi brzinom od 22,5 čvorova, Frederick Fleet and Reginald Lee preuzimaju gvardiju na provi (bez dalekozora)
22:50 Cyril Furmstone telegrafist sa broda Californian koji je bio samo 19 milja daleko od Titanica pokušava poslati poruku Titanicu da su se zaustavili i da su okruženi ledom, međutim Jack Phillips telegrafista sa Titanica mu odgovara: „ušuti, smetaš mi signal, šaljem privatne poruke”. Cyril Furmstone je nakon nekog vremena odustao od čekanja i otišao spavati.
Temperatura mora je -2° C
23:30 Gvardija na provi vidi foškajicu ispred sebe
23:39 Gvardija ugleda ledenu santu i panično zove most na telefon: „santa ravno isprid nas”
23:40 BUM!!!
Izgleda da je Capt. Smith bio uvjeren u nepotopivost Titanica, a u prilog tome govori i činjenica da je ignorirao sve potvrđene „iceberg warnings”, otišao spavati, nije smanjio brzinu niti zaustavio brod preko noći, kao što je to učinio Capt. Stanley Lord, zapovjednik teretno-putničkoga broda Californian samo 19 milja sjeverno od Titanica. Capt. Smith je vjerovao u nepotopivost Titanica. S druge strane, Bruce Ismay glavni menadžer White Star Line-a, zahtijevao je od Capt. Smitha da plovi najbrže moguće, jer je želio da Titanic pređe Atlantik u 6 dana. Dakle, neznanje u kombinaciji sa komercijalnim pritiskom bio je opasan koktel koji je potopio Titanic.
Da li je Capt. Smith bio neznalica? Nije, on je doveden u zabludu, nije bio svjestan stvarnih činjenica, vjerovao je što mu je rečeno – da je Titanic nepotopiv.
To mu se nije smijelo dogoditi, njegova razina (ne)znanja svakako nije prihvatljiva za odgovornost koju je imao. A kako to nije bilo prepoznato? E, to je već drugi par postola, a o tome drugi put.
Mejia Orlando, Baretto Manuel, Reginaldo de Moura, su naše kolege pomorci koji su poginuli na kruzeru Costa Europa 26.02.2010., ujutro u 04:45. Costa Europa je za vrijeme priveza po orkanskom vjetru udario u gat u egipatskoj luci Sharm el-Sheikh, rasparao oplatu, te se brod značajno nagnuo na lijevi bok. Svi putnici su evakuirani, a žrtve, tri poginula pomorca i četiri ozlijeđena putnika.
18.10.2010., ujutro u 04:45 (opet ista ura!) Costa Classica se sudarila na prilazu Šangaju s belgijskim teretnim brodom Lowlands Longevity. Tri putnika su hospitalizirana, a brod je morao na popravak. Da, to je isti onaj brod Costa Classica kojem se sidro zaplelo sa MSC Poesiom ispred Dubrovnika 06.06.2008.
U srijedu 25.02.2009. na kruzeru Costa Romantica izbio je požar u strojarnici i onesposobio cjelokupan električni sistem na brodu. Plutali su više od 24 sata i kad su se začepili svi zahodi na brodu, morali su evakurati 1429 putnika.
15.05.2008., Dover Strait, 02:57, Zapovjedniku broda Grand Neptune se smrzla krv u žilama kad je kruzer Costa Atlantica sa 1697 putnika na brodu okrenija livo i pokušao proći 40 metara po provi. Službujući u Dover Coast Guard-u je dobio slom živaca, a ekipa na Grand Neptunu je da izbjegne direktan sudar, okrenila sve desno i zavrtila brod 360o priko desne strane da izbjegne sudar.
Ista Costa Atlantica u srpnju 2010. sa kapetanom Schettinom je prilikom ulaza u njemačku luku Warnemunde prošao brzinom većom od dopuštene pored vezanog broda Aida Blue kojeg je štigajica očešala o rivu.
I napokon Costa Concordia, brod o koji se nije razbila boca šampanjca na krštenju, ali je 22.11.2008. u Palermu razbio oplatu branduna baš na mjestu gdje se trebala razbit boca šampanjca udarivši u privezani suhi dok. Mjesec dana prije katastrofe Capt. Francesco Schettino je isplovio iz luke Marseille pri brzini vjetra od 60 čvorova unatoč protivljenju Lučke uprave, koje je omekšano na već poznat način.
Ovakve stvari ne bi se trebale događati firmi koja prevozi tisuće ljudi. Mišljenja sam, da svi ovi događaji nisu upalili alarm menadžerima firme da poduzmu sve potrebne korake. Kako liječnici kažu, točna dijagnoza je pola puta do izliječenja. Izgleda da ovdje točna dijagnoza nikad nije ni bila postavljena.
I sada katastrofa,
Petak, 13.01.2012.
19:18 partenca Costa Concordie iz Civitavecchie za Savonu,
21:20 okreće kurs prema otoku Giglio da naprave “pozdrav otoku” vidljivost: odlična, more: bonaca.
21:45 BUM!!!
Glasovni zapis sa brodskog VDR-a (crna kutija)
21:45 Capt. Schettino: “Maro’ ch’aggio cumbinato” (Majko Božja što sam učinija)
Uzbuna i panika na mostu
21:51 Capt. Schettino zove kapa makinje: “Giuseppe, jeli idemo fondo?”
21:54 Capt. Schettino naređuje ofićalu da ne govori putnicima šta se dogodilo “Reci im da je nestalo struje (blackout)”
21:56 Capt. Schettino zove na telefon Roberta Ferrarinija (koordinator tvrtke u slučaju nesreće), pa kaže: “Roberto, zajeba sam stvar!”
Svi znamo što se događalo poslije. Čim je Capt. Schettino stupija nogom na kraj odmah je izjavija – da nije kriv!
U korijenu svakog odstupanja od istine nalazi se egoizam, jednostavno rečeno, egoizam ne misli na drugoga i on u sebi uvijek traži izgovor i opravdanje. Je li Capt. Francesco Schettino kriv? Je, kriv je, kriv je jer nije razumio rizik svog posla, pustio je da mu ego upravlja poslom, luksuz, žene, glamour, ja i nitko drugi nego ja.
Zašto je Capt. Smith ostao častan, a Capt. Schettino kukavica?
Kapetan koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne može da podnese, a žrtvu spašavanja ljudi Capt. Schettino nije podnio.
