01. Listopada 2012 European Community Shipowners Association (ECSA) poslala je interno pismo svojim članovima kojima objašnjava probleme u sustavu školovanja filipinskih pomoraca, te predlažu hitne mjere koje Manila treba usvojiti da se riješe problemi u školovanju Filipinaca.
E sad, Manila bi trebala poslati pismo svojim pomorcima da ne trebaju vodit brigu i da su još uvik bolji od Kineskih, pa će Kinezi poslat svojima da su bolji od Vijetnamskih, a Vijetnamci da su bolji od Somalijaca, pa će Somalijci reć “what a fuck” i otet će brod sa cilom posadom Europljana, i tako ukrug.
Pas nikad ne laje radi sela nego radi sebe, tako i ECSA, uvik triba nešto nać, izmislit, napisat, samo da ne bi digli plaće. Te su pomorci ovakvi, te onakvi… , ali zbilja kakvi smo mi? Ili još preciznije, što je naša snaga, što je to čime se moramo nametnuti, ili pojednostavljeno, kako zaslužiti veću plaću?
Gledano iz perspektive ˝ownera˝, on kaže: šta je mukte, nije skupo. Odnosno, da pomorci besplatno navigaju owneri bi bili najsritniji, šta može bolje od toga? Može, “jeftinija” posada bi panatiku donila sa sobon. A oni stvarno jeftini bi još koji dolar dali i zato što spavaju na brodu.
Gledano iz perspektive pomorca, ako iman deset iljada dolara i misec-misec ugovor, moga bi dobit ugovor, misec na brodu i četri doma sve plaćeno, uuuu.. nemože bolje, a možda može, pa recimo da dignu plaću za milijun dolara! E sad, pitanje. Oćemo li mi biti milijun puta bolji?
Nećemo. Biti iznimno dobar u svome poslu ne jamči uspjeh na brodu ili u pomorstvu ili veću plaću, ali biti iznimno loš jamči neuspjeh. Znači, ne smijemo sebi servirati neuspjeh. Nemamo pravo na neuspjeh! A, jesmo li mi uspješni?
Dosta mi kolega kaže da jesmo, jer plovimo na najsofisticiranijim trgovačkim brodovima današnjice. Nema te vrste broda di nas nema, od offshorea do plina, bagera i dizalica. To je točno, ali koliko dodatne nauke (tečajeva, seminara, treninga) smo morali proći da bi se makli s mista. Ne znam kakva je sada situacija, niti o tome mogu sudit, ali ne virujen da se i današnja Srednja ili Viša Pomorska ili već kako se sada zove, pronikla u bit problema školovanja pomoraca, dakle ne profesori, nego sistem kao takav, može li odgovoriti na izazove današnjega pomorstva. Ja bih volio da griješim i da me kolege isprave, ali evo jedne činjenice. Baš oko Dana neovisnosti javija mi se prijatelj i kaže da mu je sin završija pomorski faks i da se nema di ukrcat za kadeta već godinu dana. Obiša je sve naše firme i agencije ali posla nema. E sad ja pitam sam sebe, je li odgovornost našega fakulteta prestala onoga momenta kada je ovaj mladi čovik završija školu? Ja mislim da nije, ako te je netko školovao i osposobija onda on treba garantirati za tebe. Istina, fakultet garantira diplomom koju je izdao i udrija pečet na nju, i to je sve. Ali izgleda da je ta diploma, nekako, kao valuta bez pokrića. Tek nakon dugo godina našeg mukotrpnog naviganja, zalaganja, nauke, odricanja, rada i snalažljivosti ona dobije na težini i postane “zlatni standard” hrvatskog pomorstva. A baš bi trebalo biti obrnuto, jednom da kad završiš školu za pomorca, ma kako se ona zvala Viša, Niža, Srednja ili Osrednja, to mora imati svoju težinu i značenje. Zato sve rasprave je li za zvanje Kapetana ili Upravitelja stroja treba imati Višu Pomorsku ili Srednju Pomorsku su trivijalne, pomorska škola mora biti “zlatni standard”, treba imati svoju težinu i odgovornost. Tako da bilo koja odgovorna firma na svitu zna šta dobije sa hrvatskim kadetom. Naposljetku, suština školovanja nije u tome koje ocjene dobivamo, već kako učimo, što s time spoznajemo, čemu nas je škola naučila i kako nas to mijenja.
Pa eto, opet za Dan neovisnosti čitam po portalima da je nas predsjednik odlikova bar 100 ljudi i udruga, što za ovo, što za ono, virujen da su zaslužili, i onda je reka kako je nezaposlenost velika i da je to problem. A da je bija pametan, moga je odlikovat kojega CEO-a velike svjetske brodarske firme koja zapošljava hrvatske pomorce i zamoli ga da primi i naše kadete. Eto tako se spaja politika i posao, valjda će doć pameti pa će se sitit i ovoga. Nego, ostavimo se politike i vratimo se na školovanje pomoraca.
Svako je znanje dobro, a najbolje je znat koliko ne znaš. Spoznaja o tome koliko malo znamo gura nas naprijed da učimo i veselimo se znanju. Mi trebamo biti zahvalni našim profesorima koliko su nas naučili unatoč nesavršenosti sistema, i dan danas, sistem treba usavršavati. Školovanje nije nepromjenjivo, svaki dan treba ga stvarati, i braniti, izvjesne osobine odbacivati, druge stvarati. Evo još jedne činjenice, praktične pouke donose nam bolju edukaciju od one koju stječemo teorijskim iskustvom. Možda da počnemo od toga, možda cjelokupno školovanje prebaciti na engleski jezik, ispite, predavanja…nisam stručnjak za školovanje pa o tome ne mogu sudit.
Sporo se usvajaju novi smjerovi, recimo, gdje se može studirati za subsea engineer-a? Kako naprijed kad sistem školovanja ne može odgovoriti na izazove industrije. Nema napretka bez školovanja. Budućnost će naslijediti oni koji uče, a oni koji misle da sve znaju, bit će frustrirani svijetom koji ih je prevladao. Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu školovanju mladosti, u protivnom, uvijek nam ostaje Somalija kao izbor.
Pozdrav svim Pomorcima ma gdje bili!
