Prodekan za znanost Pomorskog fakulteta u Splitu i kapetan duge plovidbe, Pero Vidan, od djetinjstva je znao da će se baviti pomorstvom. Ljubav prema moru naslijedio je od oca, a nakon kratke navigacije, posebno kada je postao prodekan, bacio se na izmjene i inovacije u korist pomoraca.
Iako svake godine raste broj zainteresiranih za upis na pomorske fakultete i škole, postoje ozbiljni problemi s kojima se treba nositi na kasnijem putu realizacije. Što profesor Vidan izdvaja najvažnijim pročitajte u nastavku.
Uvijek nam je drago pozvati na intervju ljude koje su okusili iskustvo plovidbe i nakon toga svoje znanje nesebično odlučili dijeliti s onima kojima je to najpotrebnije, mladim snagama na kojima svijet pomorstva i ostaje. Kako je Vaš put započeo?
Potječem iz stare pomorske šoltanske obitelji. Pokojni otac mi je radio u kapetaniji. Još kao dijete sam bio sretan kad bi me poveo sa sobom u vizitu broda. Moje prvo putovanje teretnim brodom bilo je upravo na tim malenim brodovima obalne plovidbe. U gimnazijskim danima sam se ukrcavao ljeti kao mornar. Moj prvi ugovor bio je u 16. godini. Odmah nakon završene Gimnazije, krenuo sam u Split na fakultet. Fakultet nisam puno birao. Knjiga mi je oduvijek „ležala“,a a od djetinjstva sam znao da ću se baviti pomorstvom. Nakon fakulteta odlazim na kadeturu na Mediteransku plovidbu. 2007. se zapošljavam na Pomorskom fakultetu, ali sve brevete i matrikulu uvijek držim u roku valjanosti.
Svaki posao nosi sa sobom i svoje prednosti i nedostatke. Što biste izdvojili kao najveću prednost i nedostatak Vašeg rada kao kapetana plovidbe i sada kao prodekana za znanost?
Nikad ne bih mijenjao svoje godine plovidbe. Moja relativno kratka navigacija je bila lijepo iskustvo, puno lijepih uspomena. Dobra strana pomorskog zanimanja je upoznavanje s brodovima, strukom, raznim ljudima, običajima, kulturama, i dakako, plaća. Brod je izvrsna životna škola. Međutim, i pomorstvo današnjem pomorcu nije lako. Mijenjaju se zakoni, pravila… Posada na brodovima je brojčano sve manja. Brodovi u luci stoje sve kraće, a vremena za odmor je sve manje. Slobodno vrijeme su odavna zamijenili administrativni poslovi. Brodovi su uvijek u utrci kao ne bi ispali iz „schedula“ . Od pomorca se traži sve više. Današnjem pomorcu nije lako. Nitko im ne jamči posao, novi pravilnici i regulative su sve zahtjevniji. Stoga treba uložiti dodatne napore za pomoć hrvatskom pomorcu. Prije svega mislim na pomoć pri zapošljavanju, posebice pri pronalaženju prvog posla – vježbeničkog, ulaganja u brodare koji ukrcavaju vježbenike.
Prodekan za znanost sam postao 2011. Uz ovaj posao radim i kao voditelj Posebnog programa obrazovanja. U svom poslu se susrećem i radim s pomorcima. To mi je drago jer sam uvijek u „žiži“ zbivanja i ponekad se osjećam kao da sam još uvijek pomorac. Kako je radno mjesto u upravi, ovu priliku sam iskoristio i promijenio neke stvari koje su mi smetale. Založio sam se za izdavanje znanstvenog međunarodnog časopisa Pomorskog fakulteta u Splitu-„Transactions on Maritime Science“. Pomogao sam boljoj vidljivosti naše međunarodne konferencije – „IMSC“ i od nje napravili događaj važan za pomorstvo u regiji. Ujedinili smo snage pomorskih fakulteta Slovenije, Crne Gore, Poljske i napravili veliku pomorsku međunarodnu konferenciju koja se održava već šestu godinu. Ove godine u Solinu. Pomogao sam kolegama u uključivanju u međunarodne projekte vezane za znanost i edukaciju. Želja mi je daljnje otvaranje Fakulteta prema Europi i Svijetu, kako bi nastavnici i studenti imali priliku steći nove spoznaje, nove nastavne metode, vidjeti novu opremu za obrazovanje, raditi zajedno na međunarodnim projektima. Ukratko želja nam je izaći na međunarodnu znanstvenu i edukacijsku pozornicu gdje bi pridonosili svjetskom pomorstvu. Svemu dakako trebam zahvaliti kolegicama i kolegama koji svakodnevno pridonose svojim radom i idejama i koji daju podršku takvom razvoju Fakulteta.
U Hrvatskoj postoji 7 pomorskih škola i 4 pomorska fakulteta. Da li je obrazovanje naših pomoraca na nivou? Što je najveća prepreka kvalitetnom i kompletnom obrazovanju pomorca?
Obrazovanje pomoraca je doživjelo velike promjene u posljednjih desetak godina. Mnogo je još stvari ispred nas koje je potrebno promijeniti. Ovoliki broj fakulteta i srednjih škola, dio su tradicije Hrvatske i njene orijentiranosti prema moru. Prema rezultatima reakreditacije koju su prošli svi pomorski fakulteti u RH, došlo se do zaključka da se naši pomorci, za razliku od drugih zanimanja, ipak zapošljavaju. To je jedan od razloga zbog kojih su i pomorski fakulteti dobili relativno visoke ocjene i kvote upisa. Postojeći programi na pomorskim fakultetima i u srednjim pomorskim školama se godišnje mijenjaju. Ove godine je bila velika izmjena programa zbog usklađivanja s nadopunama STCW iz Manile iz 2010. Zahvaljujući ovakvim izmjenama, studenti i učenici kojima će zanimanje biti u pomorstvu moraju raditi po svjetski priznatim programima koje je preporučila krovna organizacija za pomorstvo- Međunarodna pomorska organizacija. U skladu sa istim zahtjevima od strane IMO-a, nastavu moraju izvoditi nastavnici s pomorskim iskustvom. Prema zahtjevima Ministarstva znanosti, nastavnici na pomorskim fakultetima moraju imati i znanstveno nastavna zvanja (profesor, docent itd.). Stoga možemo zaključiti da stvari idu na bolje. Programi se pišu za učenike i studente, a ne za profesore. Najveća je prepreka , dakako, kadar. Teško je nagovoriti pomorce koji imaju najviša pomorska zvanja na brodu da se iskrcaju i pomorsku plaću zamjene sa profesorskom.
Fakultet je u ljeto 2010. nabavio ruski simulator “Tranas-Full Mission DNV Claas A” vrijedan pet milijuna kuna. Međutim, on nije bio u uporabi zbog neizvjesnosti oko preseljenja fakulteta u Sveučilišni kampus na Visokoj gdje je trebao biti instaliran. Kada se simulator konačno počeo koristiti i kakve je promjene sa sobom donio?
Izmjene STCW konvencije i zahtjeve za suvremenim simulatorom smo morali izvršiti. Međutim izostanak preseljenja u zgradu Triju fakulteta na Visokoj nam je poremetilo planove. Budući da je naša dotadašnja oprema postala podstandardna prema STCW konvenciji, postojeći nautički simulator smo poslali na nadogradnju. Sada imamo brodostrojarski simulator „Kongsberg“, nautički simulator „Transas“ zajedno sa simulatorom za tekuće terete, simulatorom za ECDIS i GMDSS istog proizvođača. Oprema je u potpunosti sukladna sa zahtjevima Konvencije. Novi simulator “Tranas-Full Mission DNV Class A“ nismo mogli instalirati jer su nam postojeći prostori neodgovarajući. Isti ima zahtjevan sustav ventilacije i klimatizacije. Uz to zahtjeva određenu visinu i površinu prostora. Sve predradnje za instalaciju istog u novoj zgradi smo poduzeli, napravljena je kupola za projekciju i kormilarnica, te urađena dodatna elektrifikacija. Na žalost još čekamo preseljenje. Prema novim spoznajama, izgleda da bi to trebalo biti 1. lipnja 2014. Tada ćemo zaista biti u primjernim prostorima s primjerenom opremom. Međutim, simulator je običan softver, skupa računalna igrica. Stoga bi naglasak valjalo staviti na stjecanju iskustva i vježbama na pravim brodovima. Fakultet koristi radionice Hrvatskog vojnog učilišta u Lori sa instalacijama brodskih strojeva. Za vježbu koristimo školske brodove. Mišljenja sam kako se najviše znanja stječe na pravim brodovima gledajući na poslu starije kolege. Zato sam zahvalan Jadroliniji koja nam uvijek dopušta putovanja studenata na njihovim brodovima.
Gledajući prvi ukrcaj kao iskustvo od iznimne važnosti za pomorce dolazimo do jednog od većih problema s kojima se suočavaju mladi kadeti. Kako doći do prvog posla?
Kao što sam već rekao, svi bi trebali pomoći mladim ljudima da što prije dođu do posla. Kad kažem svi, tu mislim na fakultete, srednje pomorske škole, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo pomorstva, ali i na brodare, agencije i sindikat.
Pomorski fakultet u Splitu ima suradnju sa tvrtkom IVA. Preko nje smo započeli suradnju s NYK kompanijom koja svake godine objavljuje natječaj za stipendije za buduće kadete i asistente. Osim što ih stipendira, NYK im nudi stažiranje za kadeta i asistenta po završetku studiranja. U pregovorima smo sa tvrtkom „Bourbon“ i agencijom „Muštra“. Novi Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama …je olakšao kadetima i asistentima smanjivanjem veličine broda i snage strojeva za stažiranje. Tako su se vrata otvorila i za manje brodove velike obalne plovidbe, off-shore i sl. Trenutno smo i u pregovorima s jednom tvrtkom u vezi korištenja europskih fondova za stručnu praksu kako bismo olakšali našim studentima odrađivanje vježbeničkog staža. Naime, pojedine zemlje EU su koristile fondove Leonardo da Vinci koji su financirali plaću kadeta i asistenata i kartu za repatrijaciju. Dakako da se to isplatilo i brodarima i kadetima i asistentima. Leonardo da Vinci je zatvoren, ali se otvorio program ERASMUS+ sa istom mogućnošću. Međutim svi naši napori su kap u moru ako se ne priključe i druge ustanove.
Što jednog pomorca čini traženim kandidatom za posao i koje vrijednosti je važno razviti ukoliko žele napredovati?
Za napredovanje u na brodu najvažnija je stručnost, prilagodljivost politici kompanije, sposobnost prilagodbe multikulturalnosti posade, znanje engleskog jezika i naravno, poznavanje tehnologije broda.
Koliko su kompetentni ubrzani tečajevi koji se nude pomorcima?
Posebni program obrazovanja su odgovor na zahtjev pomorskog tržišta. Osobno mislim da se trebamo prilagoditi tržištu i da srednje pomorske škole i pomorski fakulteti trebaju biti u funkciji pomorskog gospodarstva. Strahovi za gubitkom studenata na pomorskim fakultetima su se pokazali neopravdani. Svaku godinu bilježimo sve veći interes studenata za pomorskim fakultetom. Program je dobro rješenje koje može poslužiti kao „shortcut“ stjecanja najviših pomorskih zvanja, međutim propisani program bi trebalo osvježavati i usklađivati prema potrebama tržišta. U svemu, značajnu ulogu ima Lučka kapetanija koja nam je povratna veza obrazovanja. Dobri ili loši rezultati na ispitima u kapetaniji su nam znak učinkovitosti prijenosa znanja na Programu. Zato uvijek cijenimo informaciju kolega iz ispitnih povjerenstava pri kapetanijama. Nismo sretni s najnovijim izmjenama Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama …. MPPI-a kojim se pohađanje nastave za polaznike ograničava na 6 sati dnevno i 36 sati tjedno. Naša iskustva su suprotna. Do sada je Program trajao 12 sati dnevno i polaznici su uspješno završavali. Zbog čega? Prije svega jer su motivirani. Program je skup, a završen program je preduvjet unaprjeđenja. Programi na stranim učilištima Warschascha, OAA i dr. također traju cijeli dan. STCW tu ne pravi ograničenja. Međutim pravimo ih mi, sami sebi. Stoga primamo sve više pritužbi pomoraca-polaznika Programa. Izmjene su produžile Program na 22 tjedna. Na taj način se pomorce stavlja u nezavidan položaj. Autori pravilnika su očito nesvjesni kako pomorac ima ugovornu obvezu prema kompaniji. On nije stalno zaposlen kadar. Svaka kompanija će pustiti svojeg zaposlenika da odgodi jedan put ili dva puta ukrcaj. Međutim, nijedna to neće učiniti tri puta. Stoga su pomorci u nemilosti, posebice oni s najkraćim ugovorima od mjesec dana kakve imaju „off-shore“ kompanije. Za vrijeme trajanja Programa, pomorci su kod kuće, ne zarađuju, a moraju hraniti svoje obitelji. Obrazovanje im se unatoč tome ne broji kao navigacija pa često moraju ostati kod kuće i duže od 183 dana i platiti porez. Dobra stvar u svemu ovome je što smo se uspjeli izboriti za Mišljenje Ministarstva financija kojim se Program oslobađa PDV-a.
Hrvatski se pomorci smatraju “brendom” u svijetu pomorstva. Što smatrate najzaslužnijim za takvu reputaciju?
Hrvatski pomorci su relativno jeftini u usporedbi sa pomorcima koji dolaze iz razvijenih zemalja, a koje su vlasnice najjačih svjetskih kompanija. Ono što nas čini drugačijima od njih je način obrazovanja. Jedna smo od rijetkih država koja je zadržala pomorske fakultete kao uvjet stjecanja najviših pomorskih zvanja. Naš sustav obrazovanja pomoraca je sličan sustavima za obrazovanje u istočnoj Europi i Balkanu. Pa ipak, ovakav sustav je pridonio „brendu“ hrvatskog pomorca. Strani brodari nas prepoznaju kao pouzdane i dobro obrazovane, pomorce koji imaju potrebna tehnička predznanja. To je ono što nas čini konkurentnim na pomorskom tržištu rada. Uz to, rano smo (odmah nakon nezavisnosti) razvili i zaštitili sustav certificiranja –„breveta“. Utjecaj jeftine radne snage s istoka, suzbio je naše pomorce na tehnički složenije brodove, prije svega putničke („cruisere“), „off-shore“, „plinaše“ i „kemikalce“.
Povezati pomorske škole i fakultete. Kako vam se čini ta ideja?
Nemogućom. Ako govorimo o suradnji, ona postoji. Na njoj treba raditi i dalje. Svi smo korisnici istog proračuna. Zato je logično da u jednoj tako malenoj sredini kao što je Split pa i Hrvatska ne valja duplicirati opremu i trening kapacitete već zajednički ulagati u nove.
Svaka druga integracija, bilo fizička ili programska je nemoguća. Srednje pomorske škole moraju biti usklađene s pedagoškim normama prijenosa znanja, programima srednjih škola u kojima se uz stručne predmete uče i osnovni npr. hrvatski jezik kroz četiri godine, matematika kroz četiri godine i dr. Stoga j nemoguće cjelokupan IMO Model Course za stjecanje najviših pomorskih zvanja ugraditi u programe srednjih pomorskih škola, posebice nakon nadopune iz Manile iz 2010. i proširenje IMO Model Coursa. S druge strane Pomorski fakulteti su u tome uspjeli brisanjem iz programa pojedinih predmeta koji su se smatrali manje potrebnim. Dakako, kako je riječ o fakultetima, a ne o školama, moralo se paziti i o akademskoj razini.
Koliko se studenata pomorske struke ustvari ukrca na brod? Što oni koji ne uspiju izdržati izazove ovakvog života navode kao najveće prepreke za daljnje ustrajanje u svojoj struci?
Nemamo precizne pokazatelje, međutim velik broj studenata koji završe Pomorski fakultet nikad ne odluči zaploviti. Oni se zapošljavaju u pomorskim strukama ili biraju druga zanimanja. Jedan dio studenata svakako upiše Pomorski fakultet kako bi nešto studirali, a neki radi ostvarenja socijalnih prava. Mislim da najgore prođu studenti koji se poslije razočaraju. Stvaraju krivu predodžbu o pomorskom zanimanju kao lak način stjecanja zarade. Plaću zapovjednika i upravitelja pomnože s brojem mjeseci i godina i dođu do velikog iznosa. Kad zaplove vide da stvari ne idu baš tako i da pomorsko zanimanje nije samo plaća u stranoj valuti. Stoga već u nastavi valja pokazati studentima video materijalom i CBT-ovima život na brodu, svakodnevne poslove. Stoga smo na Fakultetu nabavili cijelu videoteku „Seagull“ tvrtke i „Videotel“-a. Također smo zahvalni svim pomorcima i studentima koji nam poklone vlastiti video materijal i dokumentaciju npr. dokovanja, inspekcije itd.
Koliko je do sada polaznika završilo Posebni program obrazovanja pomoraca?
Dosad ih je 163 uspješno završilo Program.
Što mislite o Pomorac.net-u i stižete li ga pratiti?
Zbog posla, na žalost malo, ali drago mi je što postoji portal kojeg prate svi pomorci. Međutim volim se informirati. Posebno mi je drag Forum i komentari pomoraca i studenata vezanih za Pomorski fakultet i Posebni program obrazovanja. Uz pomoć takvih komentara i anketa koje radimo s polaznicima nastojimo unijeti novosti i donijeti nova rješenja. U znanosti, ako ne nađete rješenje u sustavu, potrebno je izaći iz sustava i promatrati ga. To je sustavni pristup. Kako je nemoguće da itko od nastavnika izađe iz sustava,a poslije ga mijenja i prilagođava, pomorci koji su izašli iz sustava su naši najbolji pokazatelji i povratna veza o učinkovitosti sustava obrazovanja.
