Ove godine me dopala čast da budem jedan od rijetkih Hrvata na Olimpijskim igrama u Sochiju, dobro ne baš kao natjecatelja, nego kao promatrača – navijača.
Trenutno radim na 90 metara velikoj jahti, koja je ujedno bila i jedina jahta privezana u Adleru, udaljenom nekih 25 km od Sochija, a niti 200m od Olimpijskog sela i parka.
Skijališta su bila dalje u brdima na nekih uru i pol vožnje vlakom, tako da tamo baš i nisam pohodio, nisam se smio micat puno od broda, ipak smo morali povremeno i raditi. Od samog početka organizacije igara, zapadni mediji svim silama su se trudili pronaći mane igrama posebice upozoravajući na sigurnost .
Malo je sve to štekalo ispočetka, ali kako su dani prolazili pristizalo je sve više pohvala i ukupnih dojmova. A što se tiče mog pogleda na sve Rusi su me impresionirali. Napravili su vrhunski Olimpijski park, sa 6 različitih dvorana od kojih je Fisht olimpijski stadion služio samo za otvaranje i zatvaranje igara. Iceberg je služio za umjetničko klizanje, Adler arena za brzo klizanje, Shayba Arena za ženski hokej, Ice Cube je bio Curling centar, a najveći i po meni najljepši bio je Bolshoy Ice dome u kojem su se odigravale legendarne muške hokejaške utakmice s kapacitetom preko 12 000 gledatelja.
U samoj sredini Olimpijskog parka nalazio se ogroman toranj, nekih pedesetak metara visok, sa olimpijskom vatrom na vrhu, a u krugu oko njega nalazile su se zastave svih zemalja učesnica igara. Rusi su se iskazali i u infrastrukturi, izgradili su hotele, asfaltirali putove, popravili željeznice. Sve kućne fasade su osvježene, parkovi uređeni … Fali njima dosta barova, restorana, kafića i trgovina da bi bili konkurentni Francuzima, Talijanima pa i nama, ali poznavajući Ruse i dubinu njihova džepa ne sumnjam da će se potrudit , imaju velike planove, od Casina do utrke Formule jedan, koja je na rasporedu u Listopadu u samom olimpijskom parku. Obala Crnog mora u Sochiju-Adleru nije lijepa kao naša, više me podsjeća na onaj Talijanski dio od Genove do Francuske granice s malim plažama i željezničkom prugom i brdima odmah do. Svakako bih preporučio za posjetit, kao i ostale gradove na Crnom moru koji su u blizini – Sevastoplj, Yalta, Odessa, gradovi bogate povijesti, a koje sam i osobno imao priliku posjetiti prošlo ljeto.
Ovo sam sve pisao prije koji dan čekajući na našeg dragog Čedomila Lukšića da se smiluje i pošalje mi koju sliku sa njegova putovanja u Sochi. Moj uvaženi kolega i prijatelj je Chief engineer iliti po Hrvatski – kapo na jednom cruiseru koji je u Sochiu služio kao ploveći hotel za smještaj gostiju tako da je on više vremena od mene boravio po skijalištima, a imao je i priliku družiti se s obitelji Kostelić (uspio sam iskamčit par slika).
Ali… uvijek neki ali. Sad nam se dragi Putin više posvetio tenkovima i vojnim brodovima nego turizmu i sad tko zna što će biti od svih tih planova, možda bude sve OK i ispadne da samo malo pokazuju zube, a možda … tko zna… vrijeme ce pokazati. I Nijemci su 1936. organizirali Olimpijske igre.
Do idućih – veliki pozdrav!
