“Bez mora i okusa soli.” Tim riječima hrvatski gospodarstvenici i brodari opisuju strateške poteze Vlade u kojima nema mjesta pomorstvu, brodarstvu ni brodovima. Vjerojatno znate da Hrvatska danas broji oko 28 tisuća pomoraca (od kojih čak 15.000 časnika). Istodobno, brodarima je ovo najteže razdoblje u poslovanju od osamostaljenja Hrvatske. Gubici se iz godine u godinu gomilaju, neki su već odavno u stečaju, što boli tim više jer znamo kakvo nasljeđe pomorstvo i brodarstvo nose i koliko se dugo na našim prostorima dičimo upravo tom privrednom djelatnošću. Možda je ovo pravi trenutak da se prisjetimo nekih od najznačajnijih pomorskih razdoblja Hrvatske koja su utrla put ovoj gospodarskoj grani, ali i stoljetnoj tradiciji.
18. je rujna 887. godine. U akvatoriju nadomak Makarske Neretvani su, pod vodstvom kneza Branimira, porazili Mlečane i prisilili ih da im sljedećih stotinu godina za slobodnu plovidbu Jadranom plaćaju danak. Nedugo zatim, Hrvatska je postala zakonitom kraljevinom te kao takva počinje stvarati vlastitu mornaricu. Koliko je taj dan obilježio tijek povijesti najbolje govori činjenica da se on danas slavi kao Dan Hrvatske ratne mornarice.
Preskočimo li nekoliko stotina godina, naći ćemo se u 14. stoljeću koje možemo nazvati začetkom renesanse pomorstva i brodarstva na južnom Jadranu. Taj procvat počiva na bogatoj tradiciji pomorstva Dubrovačke Republike čiji su brodovi u doba njezina blagostanja dominirali Mediteranom. Dok su većinu jadranske obale zaposjedali Mlečani, Dubrovnik je bio na vrhuncu gospodarske moći. U 16. stoljeću mogao se pohvaliti trećom najjačom pomorskom flotom na svijetu, s trgovačkom mornaricom koja je brojila 170 brodova koji su plovili izvan Jadrana (cijeli Mediteran, Crno More, Flandrija, Njemačka, Engleska) i predstavljali opasnu konkurenciju Venecijancima. Ono čime su se Dubrovčani najviše ponosili bio je jedinstven, kvalitetan način gradnje galijota i karaka – velikih, plemenitih trgovačkih brodova koji su u to doba vladali europskim morima te bili toliko upečatljivi da ih je u svojim djelima često spominjao i William Shakespeare. Danas se smatra da je u Dubrovniku nedugo prije ukinuća Republike obitavalo oko 7000 pomoraca, brodograditelja, brodovlasnika, a broj jedrenjaka prekooceanske plovidbe premašivao je 230 brodova.
Skok od dvjesto godina unaprijed i evo nas u Austro-Ugarskoj. Godina je 1869. i austrijska fregata “Donau” sprema se na put oko svijeta, a kreće iz Pule. Većinu članova posade (njih 350), osim viših časnika, čine pomorci s otoka i jadranske obale. Putovanje će potrajati gotovo dvije godine i bit će to prvi put da su Hrvati na jednom brodu “službeno” obišli cijelu Zemlju. Naravno, osim trgovačkih brodova, najvažnija mornarica Austro-Ugarske bila je ona ratna sa sjedištem u pulskom Arsenalu i s 33 tisuće hrvatskih mornara koji su joj vjerno služili sve do kraja Prvog svjetskog rata.
Nekoliko desetljeća kasnije, Jadranskom orijentacijom definirana je ekonomska poluga koja je odredila stratešku orijentaciju prema pomorstvu i brodarstvu bivše Jugoslavije. Dok će se neki danas rado prisjetiti tog “zlatnog doba” hrvatskog brodarstva čiju su perjanicu činile kompanije poput “Jugolinije”, “Tankerske plovidbe Zadar”,, “Jadroplova”, “Atlantske plovidbe Dubrovnik”, “Uljanik plovidbe”, “Lošinjske plovidbe”, “Šibenske povidbe” i drugih, drugi će pak ustvrditi da se i tada radilo tek o mrtvom slovu na papiru. Kako god bilo, u to je doba, s 200 trgovačkih brodova, hrvatska flota ponosno držala 90 posto putničke i 70 posto teretne flote Jugoslavije.
Danas smo suočeni s ranije spomenutom realnošću, ali i dalje običavamo isticati kako je u hrvatskoj povijesti i gospodarstvu pomorstvo oduvijek zauzimalo posebno mjesto. Nadajmo se samo da to mjesto neće uskoro ostati upražnjeno.
