Iako je mlad iza njega je bogato iskustvo koje je stekao na raznim brodovima, a od rujna prošle godine obavlja dužnost zapovjednika na PSV-u „Highland Prince”, jednom o najboljih i najmodernijih brodova u Aberdeenu.
Od malih nogu zaljubljen u more, Frane Garma, 35-godišnji Brodaričanin, odlučio se za karijeru u offshore sektoru jer, kako kaže, nikad se nije vidio na tankeru ili bulkeru.
Frane, jednostavan i uvijek spreman na šalu, kao da i ne obavlja posao koji zahtijeva potpunu koncentraciju, posao u kojem je odgovoran za brod, posadu i komunikaciju s klijentom. Kako je došlo do toga da krene upravo u offshore, kakvi su tamo uvjeti i mogućnost napredovanja, upitali smo našeg mladog sugovornika.
1. Recite nam za početak kada ste se odlučili za navigavanje? Da li je netko iz Vaše obitelji bio pomorac ili je jednostavno presudilo to što volite more i živite uz njega?
Kad provedeš cijelo djetinjstvo vezan za brodove i more onda se nije teško odlučiti za pomorsku školu i navigavanje. To mi je bilo nekako prirodno i normalno. Cijela moja obitelj usko je povezana s morem. Dida je bio prvi časnik palube, otac Boris je također navigava kada je bija mlađi, a moj brat Šime radi na jahtama i završava Pomorsku školu. Međutim, ono što nas je obilježilo kao obitelj je spužvarstvo. Otac je bio ronilac cijeli život tako da smo brat i ja uvik molili da nas vodi sa sobom na vijađ, na što bi otac u većini slučajeva i pristao.
Ići liti na vijađ i pomagati starijima oko ronilaca i broda bilo je puno lakše nego učiti u školi. U prvom razredu srednje Pomorske škole bio sam toliko loš da su svi mislili da neću uspit završit školu. Bio san prvi u školi na natjecanju u vezivanju konopa, a zadnji u astronomiji i matematici. Nakon puno muke, truda i rada ipak sam sve priveo kraju i danas sam Zapovjednik na jednom od najmodernijih brodova.
Otac bi bija ponosan. S druge strane nisam netko koga možete poslati na more da se vrati s ručkom. Da mi date sve ribolovne alate svita i pustite na more ja bi umra od gladi za dva dana. Takvi san.
2. Koliko ste godina imali kad ste se prvi put otisnuli na more?
Prvi počeci su bili s ocem na spugama kada sam imao oko deset godina. Kad bi me vodija sa sobom to bi bila teška radost. Isto tako, kada bi morao ostati doma dva dana bi bija ljut i plaka. Prateći oca naučija sam puno toga. Moji vršnjaci nisu znali vozit kaić, a ja sam vozio brod od 13 metara i punija ronilačke boce, pomagao oko svega po brodu. Za mene je to bilo sve i temelji za ovo šta radim danas.
3. Kakvi su bili Vaši počeci? Gdje ste započeli i kako je tekla Vaša karijera?
Nakon završene škole i vojske, par godina mi se izgubilo, a da ni dan danas ne znam gdje. Onda sam se trgnuo i krenuo odrađivati kadeturu. Nakon par mjeseci se krcam na Splitsku Plovidbu i počinjem odrađivati kadeturu. Torba se spakirala i prijatelji su me odveli na ukrcaj u Rijeci na MB Čikolu. Nakon mjesec dana Kapetan mi je rekao da me mora iskrcati jer na moje mjesto dolazi drugi kadet, sin od nekog iz firme i da nemaju drugog izbora.
Nakon nešto više od godine dana u Brazilu prijatelj Kristijan mi je pomogao da se ukrcam na Nomisa u Sjevernom moru. STBY brod koji je četiri tjedna na lokaciji i služi da u slučaju opasnosti evakuira radnike s platforme. Tu sam otkrio sve čari Sjevernoga mora i to mi je bio jedan od najtežih poslova koje sam radio, ili nisam radio, jer nije bilo puno posla. Ružno vrime i samo čekanje da prođe 28 dana me dotuklo te sam tražio premještaj na PSV. Nakon prelaska na PSV firma se prodaje Vroon-u i tu ostajem do 2011., a nakon toga se prebacujem na Viking Supply Ships. Tu preuzimam svoj prvi brod kao Zapovjednik.
Kako firma nije imala namjeru kupovati nove brodove, a ja sam htio napredovati i raditi na većim azimut drive brodovima, 2014. u devetom mjesecu se prebacujem na Gulfmark offshore. Sada sam zapovjednik na Highland Prince, STX 09CD PSV napravljen u Norveškoj, 90 metara dug i 20 širok, jedan od najboljih brodova u Aberdeenu. Na Princa se dovode potencijalni klijenti i novi zapovjednici na prilagodbu da im se pobliže opiše što je Gulfmark Offshore i na koji način radi. Velika čast i zadovoljstvo.
4. Opišite nam Vaše iskustvo u trgovačkoj mornarici. Koliko ste proveli u tom sektoru?
Nikada se nisam vidio na trgovačkoj mornarici, nekakvom tankeru ili bulku. Da se kadetura mogla odradit na Offshoru vjerojatno bih to i učinio. Privlačilo me to što kada ste na AHTS-u ili PSV-u radite na nekom projektu i pripadate dijelu većeg tima. Prijevoz tereta od točke A do točke B meni je teška muka i dosada.
5. Nakon trgovačke mornarice put Vas je odveo u offshore sektor. Recite nam koja je razlika između mornarice i offshore sektora? Kako ste se odlučili za prijelaz u offshore?
Razlika je ogromna, nedavno sam bio zamoljen prihvatiti starijeg gospodina koji je dugi niz godina bio zapovjednik na tankerima za prvog časnika palube i nije išlo. PSV je kontejneraš, tanker i bulk u jednome, uz to da uz rad sa svim tim teretom moraš manovrat 10 metara od platforme na vremenskim uvjetima koji graniče s ludošću. Mi pumpamo gorivo, mud, cimenat, vodu i istovremeno krcamo/iskrcavamo kontejnere. Kada se pomorci speciliziraju za jednu vrstu prijevoza tereta onda im je teško kad se uspiju prebacit na offshore i u većini slučajeva moraju krenuti od početka.
Za mene nikad nije postojala opcija izvan offshora. Svi koje sam poznavao su bili u offshoru i bilo je samo pitanje vremena kada ću im se pridružiti.
Offshore je podcijenjen u odnosu na trgovačku mornaricu u većini slučajeva jer ljudi ne razumiju o čemu se radi. Ljudima je važnija dužina broda umjesto posao koji obavljaju. Kada vas u Kapetaniji na ispitu pitaju žito ili paru, a vi im krenete pričati o AHTS, PSV, MPSV i Diesel/Electric strojevima samo zakolutaju očima i potjeraju vas vanka. Tolike su razlike.
6. Od 2005. godine ste u offshore sektoru. Opišite nam svoja iskustva od početka karijere u offshore sektoru do danas, kada obavljate dužnost zapovjednika. Što se radi, koji su kriteriji i kakvi su uvjeti?
Offshore se strahovito promijenio. Od vremena kada ste provodili 4,5 dana u portu i dan na lokaciji, sada vas ukrcaju u pola dana i provedete 10 dana na lokaciji. Kada sam ja krenuo već je sve bilo postroženo i samo sam slušao priče kako je bilo prije i na koji se način radilo. Prije kad je brod radio na platformi bacija je ankoru i krmom se vezao za platformu te pogasio sve makine. Mogli ste se izvući ako vam nešto ne radi i nije vam smetalo tako isploviti. Posada se tražila po lokalnim kafićima, breveti su bili potvrde od firme da ste sposobni za rad. Danas je to nezamislivo, a prije je to bilo normalno.
U Aberdeenu ima možda dva, tri broda koja nemaju DP i rade na Joystick. U Norveškoj već odavno nema broda bez DP-a. Offshore brodovi su postali nevjerojatno modernizirani, s DP konzolama, kompletno automatiziranom strojarnicama (4 diesel electric motora koji se sami pale i gase, zavisno koliko vam treba snage u određenom trenutku) te mostovima koji izgledaju kao nešto iz SF filmova. CCTV kamere po cijelom brodu, sve se snima i prati. Safety na brodu je nešto o čemu se vodi posebna pažnja. Ne radi raznoraznih inspekcija, već radi nas samih. To je oprema koja nam može spasiti život i oko toga nema gledanja kroz prste ili šparanja. Sve mora biti u vrhunskom stanju jer uvjeti u kojima radite su ekstremni. O posadi i certifikatima sve znamo, konstantno obnavljanje i doškolovanje su postali normalni dio života, traže se mladi ljudi sa završenim školama, vrhunskim preporukama i godinama iskustva iza sebe.
Klijenti su se također postrožili. Recimo da ulazite u charter za BP. Prvo vam na brod dolazi predstavnik chartera s kojim cijela posada napravi sastanak na kojem se objasni što se od vas očekuje, kakva su safety pravila i kućna pravila. Uzima podatke, gorivo, vodu, stanje tankova. To je takozvani On hire survey. Nakon njega dolazi predstvanik tvrtke koju je BP unajmio da napravi OVID tj. inspekciju broda i posade da dokaže da je brod na određenoj razini za ulazak u charter. OVID može trajati i dva dana. Obično je dosta teži i detaljniji od MCA inspekcije i znaju točno što da traže jer ih provode bivši kapetani. Apsolutno sve se pregleda i testira na brodu za vrijeme trajanja inspekcije. Ako imate neki veći propust ne možete ići u charter, a za manji vam daju par dana da ga uklonite. Naravno da propusti nisu opcija jer očekivanja od vas kao zapovjednika su da je brod na vrhunskoj razini i spreman za charter.
Porti su postali kao mali zatvori, Aberbeen Harbour je u centru grada okružen ogradom i zaštitarima. Brodova ispod 3000 GT je sve manje, a sve više brodova od 90+ metara i s preko 20 tisuća konja. Na vezove gdje se vezalo šest brodova, danas se vežu četiri. Manji brodovi rade po portima kao Den Helder i Great Yarmouth jer veći brodovi ne mogu pristati u njih.
U zadnjih par mjeseci cijena barela je pala za 50% što se jako osjeti na Offshore sektoru. Platforme su počele paziti na što i koliko troše. To je dovelo da jedan noviji AHTS za rig move uzima oko 6.000 GBP po danu dok je za isti posao prošlo ljeto uzimao 120.000 GBP. Nedavno smo saznali da dvije velike offhore kompanije zatvaraju urede u Aberdeenu i otpuštaju shore staff, a brodove prebacuju na matične urede. Drastičan pad cijene barela mogu preživjeti samo stabilne tvrtke koje imaju većinu brodova u charterima na duži niz godina uz fiksiranu dnevnu najamninu. Vremena se mijenjaju.
7. Kakva je mogućnost napredovanja?
Napredovanje zavisi o vama samim i o tome kakav ste radnik. Jednako je važno kakav ste u surađivanju s drugima. Ako ste na kompaniji s tri broda i stalnom posadom, naravno da će napredovanje ići sporije.
Ja sam u većini slučajeva radio sa Škotima i Englezima i ne triba pričati koliko vi kao Hrvat trebate raditi da bi vas oni prihvatili i kroz godine rada nagrađivali s napredovanjem. Ako ste vrijedni i sposobni uvijek postoji netko tko će to prepoznati i nagraditi.
8. Kakva su očekivanja klijenta?
Očekivanja klijenta su velika. Safety je na najvećoj mogućoj razini i svi se trude to održati. Ako brod nije imao nikakvu nezgodu ili ozljedu člana posade na duže vrijeme npr. 1000 dana onda se to i nagradi od strane kompanije. Naravno da je to i jedan od pluseva među potencijalnim klijentima. Također se pazi na povijest broda tj. njegovi odrađeni charteri koje je odradio i za koga. Ako ste radili za BP godinu dana bez ikakvog problema onda će brod lako dobiti drugi posao. Naime, BP je poznat po iznimnoj temeljitosti i inzistiranju na provjeri apsolutno svega na brodu od strane vanjskih tvrtki svaka tri mjeseca. Znači, noviji brod s vrhunskom opremom u vrhunskom stanju s iskusnom stalnom posadom po, naravno, povoljnoj cijeni. Zar ste očekivali nešto drugačije?
9. Imate li informacija koliko je Hrvata u offshore sektoru? Ima li koji na Vašem brodu? Kakva je inače njihova mogućnost napredovanja?
Mislim da nas ima dosta, većinom su to viši časnici. Na mom brodu nema Hrvata, osim mene, a na cijeloj kompaniji su trojica koliko sam do sada uspio saznati. Dva zapovjednika i jedan upravitelj stroja. Njihovo napredovanje je isto kao kod drugih nacinalnosti, nema neke posebne razlike. Na norveškim kompanijama većinom su Skandinavci, iako se može dogoditi iznimka. Na mojoj prijašnjoj kompaniji kada biste slali CV preko weba, odgovorili bi vam da ne zapošljavaju ljude iz tog dijela Europe. Naravno da uz preporuku to ide drugačije, ali ako nemate nikoga obično su takvi odgovori.
10. Radite i s drugim nacijama. Koja je nacionalnost najzastupljenija u offshore sektoru? Smatrate li da stranci imaju više znanja i iskustva od naših ljudi?
Može se dogoditi da na brodu imate više Poljaka, Latvijaca ili Engleza zavisno od broda do broda. Iskustvo isto zavisi od osobe do osobe. Kategorizacija naših ljudi kao vrsnih profesionalaca je besmislica. Mene je minjalo par Hrvata koji su bili loši i koji su dobili otkaz nakon par ugovora, ali nisu zato svi Hrvati loši. Isto tako ako imate par dobrih zapovjednika/časnika ne znači da su svi Hrvati najbolji na svitu.
Meni osobno nije bitno tko si i odakle si. Ja se uvijek prema svima odnosim na istoj profesionalnoj razini i to očekujem od svih svojih časnika. Osobu gledam samo kroz njegov rad i ništa drugo.
Norvežani su predstavljeni kao bahati i iznad svih, ali u stvarnosti i nisu iako imaju razloga da budu, jer imaju najbolje brodove i najnoviju tehnologiju na raspolanju uz ogromno iskustvo u Offshoru.
11. Koliko Vam je trebalo da se priviknete na teške vremenske uvjete u Sjevernom moru? Opišite našim čitateljima kako to izgleda.
Još se nisam privikao na Sjeverno more. Onaj tko kaže da je, laže. Naravno, od 2006. sam doživio teška mora na raznim brodovima, ali Shetlandi su nešto posebno. Shetland je, inače, poznat kao otok na kojem ne raste drveće i po ljudima koji se smatraju potomcima Norvežana iako su Britanci. Tu zimi u luci puše vjetar preko 50 čvorova i nije ugodno kada imate sve konope vanka i gurate se sa trasterima, a i dalje stojite tri metra od rive i ne možete prići.
Kako izgleda… izgleda ka da je cili svit odjedanput poludija. Tolika sila vitra i mora da ne povjeruješ. Prošli ugovor za našu platformu, koja se nalazi 170 NM sjeverno od Shetlanda, imali smo prognozu 80 čvorova vitra i 18 metara vala. Tko zna koliko je bilo zapravo, jer smo mi okrenili u zaklon. Upravo je portal Pomorac.net objavio video kako se platforma valja dan nakon, a sad zamislite šta ta sila radi brodu. Prije malo više od mjesec dana mali bulk carrier se prevrnuo i povukao osam članova posade u bezdan. Mi smo prošli istom tom rutom pet sati ranije.
Čitam u Telegrafu da su Englezi proveli istragu te da još ne mogu locirati posadu.
Sve se dogodilo toliko brzo da posada nije stigla poslati poziv u pomoć, već ih je pronašao trajekt koji je vozio za Aberdeen. Helikopter se srušio 50 milja od naše pozicije. Mi smo bili prvi brod koji se javio Obalnoj straži Shetlanda za asistenciju, ali je upućen trajekt koji je bio bliže od nas. Četrnaest ljudi je poginulo. Prije par mjeseci val je probio prozore na mostu Stby broda te usmrtio prvog časnika palube koji je bio u gvardiji. Posada se uspjela evakuirati s helikopterom. Ako se opustiš i okreneš mu leđa gotov si. Tko more ne poštuje, opasan je čovik.
Nije uvik tako. Uvati nas da se ne zavaljamo četiri tjedna pa više slikajemo lipo vrime i sunce, nego kad nas uvati loše vrime. Čovik odmah zaboravi na sve loše stvari.
12. Nakon mjesec dana na brodu vraćate se kući obitelji i slobodni ste mjesec dana. Kako provodite slobodno vrijeme s njima? Kako se opuštate?
Kako moj sin Boris ima dvi i po godine prvo se cili tjedan navikavamo jedan na drugoga dok nas supruga Marina tetoši. Obično smo u điru negdi jer otkad se dignemo uvik je neki show. Vikendom skočimo negdi dalje, malo bicikla s prijateljem i tako. Nije nam dosadno…
13. U svom poslu vidjeli ste mnogo zemalja i oplovila mnog mora. Ima li nekih mjesta na kojima ste bili, a rado biste poveli i svoju obitelj? Na koja se pak više nikada ne biste vratili?
Nemam neka posebna mjesta u sjećanju da sam rekao „E, ovdje ću se vratiti”. U našoj vrsti posla obično ne idete na neka aktraktivna mjesta. To su obično radni porti okruženi zaštitnom ogradom i CCTV. Recimo, najbliže bi bila Angra dos Reis, mjesto u Brazilu, oko 100 milja udaljeno od Rio de Janeira. Prekrasne plaže, čisto more, čista petica.
Rado bih se svugdje vratio. Nigdje nisam doživio nešto toliko neugodno da mi je baš ostalo u sjećanju kao nešto puno loše. Evo recimo, nikad se ne bi vratija na Shetlande zimi.
14. Mnogo je mladih koji žele biti pomorci. Što biste im, kao čovjek s mnogo iskustva, savjetovali? Što je potrebno da znaju i kakve predispozicije se traže? Gdje i kako da počnu svoju karijeru?
Vrijeme u Hrvatskoj je takvo da je jako teško naći normalan posao sa zdravom radnom okolinom. U takvoj okolini pomorci jako odskaču jer kad smo doma nismo opterećeni i guštamo u svakom trenutku. Mladi ljudi to primjećuju i odlučuju se na školu/doškolovanje i stjecanja breveta. Početak je težak, jer kad završite školu i steknete osnovne brevete za ukrcaj, sljedeći korak je kadetura/asistentura što je postala ogromna prepreka koju mladi ljudi bez puno sreće i poznanstva ne mogu proći. Svi znamo u kakvoj su situaciji naše brodarske tvrtke i o tome ne treba puno pričati. Međutim, kao posljedica toga mi nemamo gdje školovati naše ljude i prisiljeni su tražiti rješenje na strancima.
Ovo je prije par godina bio onako osrednji problem jer se moglo uz poznanstva ukrcati na stranca, a danas je postao ogroman problem jer stranci sada krcaju svoje. Ja trenutno na brodu imam dva kadeta palube i asistenta makine. Dečki su Englezi i moja kompanija krca samo Engleze jer imaju porezne olakšice ako ukrcaju mlade školovane ljude. Iako sam par puta pokušavao na sve moguće načine pomoći našim kadetima/asistentima uvijek sam bio odbijen. Moj savjet bi bio: „Budite uporni, tražite pomoć od ljudi koji su pomorstvu, budite kulturni i dosljedni i uvik će vam se pomoći. Bilo bi dobro da imate neku viziju na kojoj vrsti brodova biste željeli ploviti. Ako ste budući tankeraš, fokusirajte se odmah na tankere. Ako želite u offsore, šaljite CV njima jer će vam lakše biti poslije naći posao ako navedete da ste kadeturu/asistenturu odrađivali na sličnim brodovima.”
Isto tako danas je vrijeme da kompanije imaju dnevno par aplikacija na stolu i više nije dovoljno reći „evo ovoga moga, stavi ga negdi” i to je to. Prošlo svršeno vrijeme. Ako ste vi ono što kompanija traži, i uz preporuku od same kompanije, imate šanse za početni intevju.
Važno je da ste završili višu školu jer brodova ispod 3000GT je jako malo čak i u Offshoru. Također je važan jezik i osnovni breveti. Kvalitetan CV je obavezan jer dosta govori o vama kakva ste osoba. Ako mislite da je dovoljno napisat par riječi i navesti koje brevete imate varate se. Pravilno napisan CV vam može puno pomoći u traženju posla, zato mu posvetite dovoljno vremena.
15. Kažete da imate sina. Kad dođe vrijeme da bira svoje buduće zanimanje biste li ga poticali da krene u pomorske vode. Što biste mu savjetovali?
Moj sin će uvijek imati moju najveću podršku bez obzira koji posao odabrao. Važno je da bude pošten, vrijedan i neka voli ono što radi, a onda će biti uspješan u bilo kojem poslu. Neka sam sazna što voli i što ga čini sretnim. Ako to bude pomorstvo ili karijera postolara moj savjet bi bio isti, škola, škola, škola pa puno rada uz još malo škole.
16. Što mislite o portalu Pomorac.net?
Čudno je što nema više portala vezanih za rad i živote pomoraca u Hrvatskoj. Danas, ako Sindikatu pomoraca postavite upit oko problema hrvatskih pomoraca i Engleske takse, oni ne znaju ništa o tome, a ako pošaljete email Ministarstvu pomorstva vratit će vam dvije riječi koje nemaju veze s pameću. I to ako imate sreće da vam odgovore. U takvoj sredini ako imate portal koji prati svjetske trendove i upoznat je sa stvarnim stanjem u pomorstvu, onda je to nešto za pohvaliti i poželjeti im sreću. Pomorac.net je svakako zanimljiv portal koji još nije svjestan koliko velik mora postati.
