Prije 25 godina, 23. rujna je iz Atlasova remontnog brodogradilišta u Mokošici prvi put u ratnu misiju isplovio gliser dubrovačkog Odreda naoružanih brodova, brod Sveti Vlaho. Prethodno je za ratne potrebe preuređen od Carinarnice Dubrovnik zaplijenjeni švercerski gliser. No, ratna flota postrojbe ONB Dubrovnik se brzo širila i bila vrlo raznolika, od brzih glisera do starih trabakula, a dan početka ratnog djelovanja prvog dubrovačkog ratnog broda obilježava se kao dan početka djelovanja postrojbe koja je kasnije dobila ime Odred naoružanih brodova.
U razdoblju koje je slijedilo, Odred je iz dana u dan dobivao nove pripadnike, te je u konačnici flota raspolagala s čak 23 broda i 117 dragovoljaca. Većina tih brodova imala je tek simbolično naoružanje, ali su zahvaljujući vještinama svojih posada uspijevali prolaziti kroz totalnu blokadu i zahvaljujući tome održavati vezu grada s vanjskim svijetom, čime je postrojba postala važna karika u opstanku i obrani Dubrovnika. Razvijajući se s vremenom, odred je postao organizirana postrojba, sačinjavale su je plovne snage, jedinica posebne namjene, radarska služba, služba motrenja i sanitarna služba.
U potpunom okruženju, u kopnenoj i pomorskoj blokadi, u gradu koji je ostao odsječen od ostatka Hrvatske, bez struje i vode, s preko 55.000 stanovnika i prognanika iz Konavala, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja, Odred naoružanih brodova osiguravao je svojim djelovanjem opstanak grada i u njemu zatočenih ljudi. Prevozilo se hrvatske vojnike i ranjenike, prenosilo vojne zapovjedi, donosilo oružje, municiju, gorivo, ogrjev, hranu, lijekove pa čak i tiskovine.
Odred je djelovao u akvatoriju Koločepskog kanala, 20 milja dugom i svega 2 milje širokom, često se plovilo pod okriljem noći, svega nekoliko metara od obale i bez obzira na vremenske i uvjete na moru te uz svakodnevnu izloženost neprijateljskim bunkerima i pomorskim patrolama. Na tom putu, nažalost postrojba je izgubila 5 suboraca, te imala 4 ranjenika i jednog zarobljenika.
Procjenjuje se da je postrojba u razdoblju svoga djelovanja od rujna 1991. do prosinca 1992. oplovila oko 50.000 milja, prevezla oko 3.500 vojnika i 1.500 civila, te dopremila u grad nešto više od 2.700 tona raznih potrepština. Za svoju hrabrost, čovječnost i požrtvovnost, te doprinos oslobođenju, a prije svega opstanku Dubrovnika u teškim ratnim uvjetima postrojba je 1992. dobila priznanje „Plava vrpca Vjesnika”, a 2006. godine odlikovana je „Redom Nikole Šubića Zrinskog” za ratne i vojne zasluge u obrani Republike Hrvatske.
Uz sve gore navedeno za istaknuti je da je postrojba sudjelovala i u ratnim akcijama protiv Jugoslavenske ratne mornarice i armije. Spomenut ćemo prije svega sudjelovanje u oslobađanju Slanog pored Dubrovnika u svibnju 1992. kada je upravo ova postrojba bila prva koja je ušla u tada prvi oslobođeni teritorij Republike Hrvatske, te sudjelovanje u oslobađanju Cavtata i Konavala u listopadu 1992. Uz postrojbu se vežu i druge zasluge, poput postavljanja hrvatske zastave na svjetionik pred Cavtatom na Badnjak 1991. godine, te ponovno aktiviranje svjetionika na Svetom Andriji pred Lopudom točno u ponoć na dan međunarodnog priznanja Hrvatske.
Foto: Željko Tutnjević
