Nekada se vjerovalo da žene na brodu donose nesreću, no danas se sve više djevojaka odlučuje na karijeru u pomorstvu, u kojoj su ipak zastupljeniji muškarci. Taj put odabrala je i 27-godišnja Jelena Škobić, rođena u Splitu, odrasla u malom mjestu Brist nedaleko od Makarske, a odnedavno stanovnica Mostara gdje živi sa svojim odabranikom. Nakon završetka srednje Ekonomske škole u Pločama Jelena se našla na prekretnici i preko noći njezin izbor je pao na Pomorski fakultet u Splitu gdje 2007. godine upisuje nautički smjer. Plan je bio završiti prve dvije godine pa otići na brod, no čekajući kadeturu završila je treću godinu, a zatim upisala diplomski studij i na petoj godini stupila na brod. Njezin san o plovidbi vodio ju je trnovitim putem, no danas je, uz puno volje, odricanja i rada, druga časnica palube na tankeru danske kompanije TORM A/S.
Kako je počeo vaš interes prema moru i plovidbi? Da li ste imali uzor u nekom članu vaše obitelji ili je tome presudilo nešto drugo?
Pohađala sam srednju ekonomsku školu i do četvrtog srednje sam bila sigurna da ću studirati matematiku i informatiku te ništa drugo nije dolazilo u obzir. Međutim jednom dok sam mlađoj sestri objašnjavala domaći iz matematike, shvatila sam kako ja nisam za to. Nisam shvaćala kako nekome nešto nije logično što meni je i jednostavno, doslovno preko noći, odlučila da ću studirati nautiku. Nikome, a iskreno sad kad razmišljam nije ni meni baš jasno odakle mi ta ideja jer nisam imala ni jednog pomorca u obitelji. Dvije godine poslije mene mlađi brat Nikola je također upisao pomorski fakultet i evo i on plovi već tri i pol godine u svojstvu trećeg časnika na istoj kompaniji, TORM A/S.
Svi znamo da je teško ukrcati se na kadeturu. Ispričajte kako ste vi prošli taj put. Da li ste pokušavali pronaći posao na našim kompanijama, na kakve ste probleme nailazili i što je bilo najteže?
Prvi plan je bio završiti samo dvije godine fakulteta i odmah se ukrcati na brod, međutim kao što svi znamo nije baš lako se ukrcati prvi put, tako da dok sam ”čekala” da se otvori prilika upisala treću godinu, pa zatim i diplomski studij. Poslije mnogobrojnih popunjenih aplikacija, slanja mailova, posjeta uredima, iskreno više ne znam kojim sve kompanijama nisam pisala, ali odgovor je uvijek bio isti – trenutno ne primamo kadete, imat ćemo vas u bazi podataka….
Na petoj godini fakulteta, uz veliku sreću i pomoć rođaka, ipak sam dobila ponudu da se ukrcam na tankera i to na stranca. Iako mi je želja oduvijek bila ići na kruzere, nisam mogla odbiti kadeturu tako da sam se ukrcala i do dan danas sam na istoj kompaniji. Prvi brod na kojem sam radila kadeturu bio je „Torm Sara” i nakon pet godina evo me opet ne njemu. Drugi brod na kojem sam plovila bio je „Torm Madison” i na njega sam se vraćala više puta.
Koje su bile vaše želje nakon odrađene kadeture i da li ste to ostvarili?
Sanjala smo o tome da položim časnički ispit i ukrcam se za trećeg časnika na kruzer. Recimo da mi se dio želje ispunio – časnički sam položila i ukrcala se na brod, samo ne na putnički nego tanker, ali ne žalim se.
Ukrcali ste se na „stranca” za trećeg časnika, odnosno časnicu. Kako ste napredovali?
Trenutno sam druga časnica palube, a napredovala sam, vjerujem kao i u svakom drugom poslu, uz mukotrpan rad, konstantno učenje i puno volje i živaca.
Koliko vam je u današnjoj plovidbi pomoglo znanje koje ste stekli na Pomorskom fakultetu u Splitu?
Pa iskreno, mislila sam da će mi biti puno lakše jer sam završila fakultet, međutim praksa i teorija nisu jedno te isto, kao i svugdje. Na fakultetu naučiš osnovne stvari, izraze, naučiš učiti te gdje tražiti i snalaziti se po raznim knjigama i manualima. Engleski je dosta pomogao sa stručnim izrazima kojih ima jako puno, a koje nisam nigdje prije čula, no smatram da bi na fakultetu trebali imati puno puno više prakse.
Trenutno plovite na tankeru. Nije li to suviše grub posao za nježnu ženu?
Pa ne znam baš što bi rekla, ja smatram da taj posao može raditi bilo tko, iako bi bilo puno ljepše da nas cura ima više jer ti uz obitelj, prijatelje najviše fali žensko društvo, iako svaka čast dečkima! No ipak u ovom poslu je jako bitno da si psihički jak i da imaš čelične živce.
Opišite nam kako izgleda vaš radni dan na brodu.
Radni dan na brodu nikad nije isti, ovisi da li smo u navigaciji i koliko je duga, da li smo privezani pa ukrcavamo/iskrcavamo teret, da li peremo tankove ili smo na sidru. Dok nam je navigacija duža radno vrijeme na zapovjedničkom mostu mi je od ponoći do četiri ujutro te od podne do četiri sata popodne. Kako sam druga časnica, zadužena sam za planiranje putovanja, crtanje ruta, naručivanje karata i općenito za navigacijsku opremu pa većinu posla uspijem obaviti unutar gvardije, mada uvijek dođem malo prije i ostanem poslije da to sve bude po, kako se kaže, PS-u. Ako sam sav posao na mostu obavila uvijek odem do chief-a, odnosno prvog časnika te pomažem oko održavanja opreme i palube općenito. Usput i učim, jer možda ja, jednog dana, postanem prva časnica. Uvijek pomognem oko održavanja opreme za spašavanje i protupožarne opreme trećem časniku jer sam i safety officer, a kako sam to i sama nedavno radila, nije mi teško pomoći.
Koliko imate slobodnog vremena?
Pa iskreno i nema se baš slobodnog vremena, pogotovo ako je kratka navigacija ili smo u luci, ili je pak na redu pranje tankova ili debalastiranje. Virujte, uvijek je nešto, radi se u gvardijama dnevno po 12 sati, a onda još nešto moraš obaviti teko da nema mnogo slobodnog vremena. Ipak, kada je dugo putovanje to je ipak druga priča. Ako imate dobru ekipu onda se daju organizirati i turniri u pikadu, stolnom tenisu i slične zanimacije.
Žena na brodu, koje su po vašem mišljenju prednosti i mane te kako na vas gledaju muški kolege? Ima li još koja djevojka na brodu na kojem plovite ili ste jedina?
Kao prednost žene na brodu, rekla bih da je pedantnost, urednost, a žene su sklone multitaskingu pa kao i u svakom poslu lakše držimo više stvari pod kontrolom. Što se tiče mana, spomenula bih da sam se srela s par kolega, pogotovo Indijaca koji još ne mogu pojmiti da sam žensko uz to još ako ste viši rank od njih onda te pokušavaju nekako spustiti i stalno moraš pet puta provjeravati neke stvari jer ti pokušavaju smjestiti i optužiti za nešto. Mana ima više, što nerado priznajem, ali mislim da je najveća ta što danas, sutra ako želite imati obitelj morate ”prekinuti” karijeru ako ne za uvijek, bar na duži period, što kod muškaraca nije stvar.
Na kompaniji nisam jedina cura, tako da sam do sada plovila više puta s još jednom djevojkom i moram vam priznati da je to puno bolje i lipše, bar meni, imaš s kim popričat o ‘ženskim stvarima’.
Koliko je članova posade na brodu i koje su nacionalnosti?
Na brodu bude od prilike dvadesetak članova posade, a nacionalnosti s kojima sam ja do sada plovila su Hrvati, Danci, Poljaci, Filipinci i Indijci.
Jeste li ikada doživjeli da vam muškarci izađu ususret i pomognu vam u nekom težem dijelu posla?
Naravno, a meni nije neugodno ni pitati da mi pomognu, tako da mi uvijek prenesu ili podignu nešto teže, čak i ako ja to mogu i sama prenijeti. Kad me netko od posade vidi da sama radim, odmah potrči i pomogne, no isto tako sam i ja njima puno puta pomogla oko ‘ženskih’ stvari, ali i nerijetko me zamole da im napravim neki dio papirologije jer im je to većini tlaka napraviti.
Što biste rekli koja nacionalnost nekako najviše ima sluha za ženu na brodu?
Nisam plovila baš s toliko nacionalnosti da mogu izdvajati nekog posebno, ali većina kolega s kojima sam plovila su bili i više nego u redu, no mislim da ih još dosta misli da ženama nije mjesto na brodu i ne smatraju da je to normalno.
Postoji li neki dio posla koji biste radije izbjegli da možete?
Budimo realni, uvijek postoji dio koji ti se ne da ili manje voliš raditi. Za sebe bih rekla da ne volim gvardije 6-6, a i općenito rad u portu mi nije baš najzanimljiviji, više volim navigaciju…
Na kompaniji na kojoj trenutno radite koliko je teško za ženu da napreduje? Imate li saznanja da li je to lakše ili teže u odnosu na druge kompanije?
Na mojoj kompaniji žene avancaju jednako kao i muškarci te nisam primijetila da se po ičemu razlikujemo od drugih kompanija. Smatram da je to svugdje manje-više isto.
Koje sve kvalifikacije mora imati žena da bi se mogla priključiti ovom, rekli bismo, gotovo muškom poslu?
Ne bih rekla da žena mora imati ikakve drugačije kvalifikacije od muškarca osim što ne smije biti trudna naravno, ali opet muškarci to ni ne mogu biti pa dolazimo do zaključka da nema razlike. Kao što sam već rekla morate imati čelične živce, duplu volju, spremnost propustiti puno toga na kopnu, ali kao i svaki posao znamo da sve ima svoje prednosti i mane pa tako i ovaj.
Možete li nam ispričati neki događaj koji vam je tijekom ovih godina plovidbe ostao u sjećanju i kojeg ćete dugo pamtiti?
Takvih događaja je bilo jako puno, i svaki loš zaboraviš momentalno kad prekoračiš bandu broda i ostaju samo lijepa sjećanja. Kad bih baš morala izdvojiti neki bilo bi to moje pomorsko krštenje – prelazak Ekvatora po prvi put. Svi su imali nekakve kostime (Neptun i njegovi sluge), puštala se glazba iz Star Wars-a, dobro su me zalili morem i dobila sam pomorsko ime – Blue Hair Mermaid. Spremili smo roštilj i cijela posada se družila, jedinstven događaj za pamćenje.
Udali ste se prije godinu dana i sada živite u Mostaru. Kako je došlo do ideje da i medeni mjesec provedete na brodu? Niste li možda imali želju malo odmoriti od plovidbe?
Mnogi su rekli da sam blesava što sam i za medeni mjesec išla na brod, no ipak je to bio kruzer koji se definitivno ne može uspoređivati s tankerom, a išla sam kao putnik na odmor, a ne na posao. Do te odluke došlo je vrlo jednostavno. Htjeli smo negdje gdje nismo do sad bili, no nismo znali koju destinaciju odabrati, ovako smo posjetili šest različitih gradova zapadnog Mediterana. Sve mi je to dodatno produbilo želju za navigat na kruzerima, a tko zna, možda jednog dana.
Kako je vaš suprug prihvatio činjenicu da ima za svoju životnu družicu ženu koja veći dio godine izbiva od kuće? Kako se nosi s time da ste plovite dalekim morima i da se u muškom društvu?
To bi bilo bolje da njega pitate. Jako puno ljudi mi postavlja ovo pitanje i nemam tu neki ispravan odgovor osim reći da smo se ”navikli”. Nije baš sretan, ali imamo neke svoje životne planove pa se moramo žrtvovati oboje. Sve je dio kompromisa, a najviše povjerenja.
Kako je vama kad, sada kao udana žena, odlazite na brod? Imate li možda neke strahove koje se nisu javljali prije i da li vam se čini da ugovori duže traju nego prije kad nije bilo čovjeka koji vas čeka?
Nemam neke nove strahove, ali ste u pravu, ugovori koji je otprilike 4 – 2 , mi se sada čine troduplo duži i puno mi je teže otići sada na brod nego ranije. Jedva čekaš doći kući i vidjeti onoga tko te s nestrpljenjem očekuje.
Trenutno odmarate u Mostaru. Kako provodite dane do ponovne plovidbe?
Nećete vjerovati, ali nemam još vozačku dozvolu i napokon sam odlučila i to riješiti. Sad sam opet u učenju i mogu samo reći da mi je zasad lakše voziti brod nego auto!
Nakon svih iskustava o kojima ste sanjali za vrijeme studija da li biste možda sada promijenili svoje zanimanje ili je more u vama probudilo još veću želju za plovidbom? Gdje se vidite za desetak godina?
Da sad upisujem fakultet opet bi upisala isto, iako masu puta dok sam na brodu ne mislim tako. Ponavljam opet, svaki posao ima sve svoje prednosti i mane.
Za deset godina se vidim u struci, ali ne na brodu nego možda u nekom uredu ili kao neki inspektor, jer obožavam tražiti neke ‘nepravilnosti’.
Dosta mladih djevojaka ima želju jednog dana „tući more” i okusiti čari mora. Što biste im poručili?
Iako zvuči atraktivno raditi ovaj posao, mlade djevojke moraju biti spremne na puno znoja, rada, odricanja, muke i discipline. Nije to baš tako divno i krasno kao što čitamo i što općenito pričaju pomorci kad se vrate doma. Ipak, čim prekoračiš bandu broda sve ružno zaboraviš, a pričaš samo o lipim stvarima, zato cure držite se, i ako ste se već odlučile na ovo, znajte da morate biti čvršće i tvrdoglavije bar pet puta više od muških kolega!!!
Što mislite o portalu Pomorac.net?
Portal mi je predobar, pratim i čitam ga redovito jer mi omogućuje da sam stalno u korak sa vijestima, zanimljivostima i novostima vezanim za pomorstvo. Isto tako mogu slobodno reći da ljudi koji nemaju pojma o pomorstvu na vašoj stranici mogu puno toga naučiti i približiti im ovo zanimanje, koje s razlogom kažu da je kruh sa sedam kora.
