U Hrvatskoj u ovom trenutku kronično nedostaje 15.000 nautičkih vezova, a visoku cijenu sustavnog višegodišnjeg zanemarivanja najvećeg problema domaćeg nautičkog turizma od strane državnih vlasti, prije svih Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstva turizma, masno plaćaju čarter tvrtke koje marinama plaćaju visoke cijene najma godišnjih vezova za plovila namijenjena najmu. Ivica Jurišin, vlasnik čarter agencije „Miramo” iz Zagreba i predsjednik Udruženja pružatelja usluga smještaja na plovilima-čarter pri HGK, ogorčen zbog ponašanja vlasnika marina ali i ignorantskog pristupa nadležnih državnih vlasti koje već godinama rješavanje ovog problema guraju pod tepih, otvoreno kaže kako „bahati vlasnici marina ucjenjuju i reketare čarter tvrtke”, koristeći apsurdnu zakonsku regulativu koja čarter kompanije dovodi na rub ponora.
Naime, odredbe važećeg Zakona o pružanju usluga u turizmu, zbog kojih vlasnici marina već godinama trljaju ruke i ostvaruju goleme prihode, izričito određuju da čarter tvrtke svoje brodove moraju držati u lukama nautičkog turizma – marinama, jer sportske lučice i lučice jedriličarskih klubova ne smiju poslovati na komercijalnoj osnovi, odnosno ne smiju zarađivati od najma vezova. „Posljedica takve odredbe, koja je specifična samo za Hrvatsku i ne postoji u nama susjednim zemljama Italiji ili Grčkoj koje također imaju dugu tradiciju nautičkog turizma, jest činjenica da čarter tvrtke vezove za svoja plovila u postojećim marinama plaćaju u prosjeku 15 do 20 posto skuplje od privatnih vlasnika.
Značajniji „boom” nautičkog turizma počeo je negdje početkom ovoga stoljeća, dakle prije 15 ili 16 godina, a dokaz za to su fascinantne brojke koje pokazuju rast interesa za otvaranje novih čarter tvrtki upravo u tom razdoblju. U 2002. godini u Hrvatskoj je tako poslovalo 85 čarter tvrtki sa ukupno 950 brodova u ponudi, da bi tek desetak godina kasnije, 2011. te brojke drastično skočile na čak 1.583 registrirane čarter tvrtke koje su u ponudi imale više od 4.300 brodova. Nagli rast broja čarter tvrtki u kratkom razdoblju posljedica je tadašnjeg liberaliziranog zakonodavstva, koje je brojnim tvrtkama koje su se bavile posve drugom djelatnošću, nevezanom uz nautički turizam, omogućila da nabave plovila bez plaćanja trošarina, carine i PDV-a i da krenu u čarter biznis sa jednim, dva ili tri broda. Rezultat je drastičan pad cijena najma plovila po jednostavnom zakonu ponude i potražnje. Svjetska kriza i recesija, koja je od 2008. pa do 2010. godine osjetno snizila platežnu moć klijenata, osjetila se i u nautičkom turizmu jer je značajno pao i broj nautičara koji su unajmljivali brodove, a to je uništilo popriličan broj malih čarter tvrtki. U međuvremenu je na snagu stupilo nekoliko novih zakonskih propisa, 2005. godine donesen je i novi Pomorski zakon i izmijenio se čitav niz podzakonskih propisa i pravilnika, pa je u posljednje dvije godine, prema aktualnim podacima Ministarstva pomorstva, na tržištu ostalo između 600 i 700 aktivnih čarter tvrtki sa oko 4.500 plovila, od čega 200-tinjak njih spada među veće čarter tvrtke koje u svojoj ponudi imaju više od tri plovila, a tek polovina od tog broja su ozbiljne kompanije sa 10 i više brodova. To su aktualni podaci Ministarstva pomorstva, budući da svaka čarter tvrtka mora prijaviti popis posade za svako iznajmljeno plovilo.
Cijene vezova u marinama otišle nebu pod oblake
Takav nagli rast brodova u čarteru nije slijedio adekvatan rast broja raspoloživih vezova u marinama. U ovom trenutku na hrvatskom dijelu Jadrana posluje 57 marina koje ukupno raspolažu sa oko 16.000 vezova u moru i oko 8.500 vezova na suhom. Od toga broja 22 marine posluju u sastavu lanca nautičkih marina ACI, koji je u većinskom državnom vlasništvu, dok sve ostale posluju u vlasništvu privatnih domaćih i inozemnih tvrtki. Još 2009. godine donesena je Strategija razvoja nautičkog turizma u Hrvatskoj za razdoblje od 2009. do 2019. godine, koja je između ostaloga predvidjela i izgradnju oko 10.000 novih vezova u moru i oko 5.000 na kopnu. No malo je toga od Strategije realizirano, a nautički je turizam – tada, jednako kao i danas – ostao među zadnjim problemima na listi prioriteta Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstva turizma. Od tada pa do danas, nepune tri godine prije isteka zacrtanog razvojnog razdoblja, Jadran je bogatiji za nešto manje od 2.000 novih vezova jer je duž obale izgrađeno tek četiri ili pet marina. Potpuni nedostatak volje i želje nadležnih državnih tijela da se konkretnije posvete nautičkom turizmu, koji u ovom trenutku donosi između 15 i 20 posto ukupnih prihoda od turizma po sezoni i privlači u pravilu klijentelu iznadprosječnih platežnih mogućnosti, ali i neka sporna zakonska rješenja već godinama idu na ruku marinama, omogućavajući im monopolističko ponašanje prema čarter tvrtkama.
No ako nije rastao broj novih vezova u marinama, njihova cijena jest. I to nebu pod oblake. „Dakle, 2002. godine prosječna cijena veza za plovilo dužine oko 12 ili 13 metara u vlasništvu čarter kompanije iznosila je oko 2.000 eura. Danas je ona 7.000 eura! Moja čarter tvrtka plaća 15 posto veću cijenu veza od cijene za privatnog vlasnika plovila za istu dužinu broda, a neke marine naplaćuju čak 20 posto veće cijene, što je apsurdno. Naime čarter tvrtka je kažnjena jer se bavi djelatnošću koja omogućava marinama i ostalim uslužnim djelatnostima u turizmu povećane prihode kroz cijelo razdoblje čarter sezone. Jednom riječju, marine se ponašaju kao monopolisti, koriste postojeću zakonsku regulativu kako bi na nama ostvarivali ekstra profit. Marine slobodno formiraju cijene, a svake godine one rastu u prosjeku za oko 10 do 15 posto. I što ja kao vlasnik čarter tvrtke mogu učiniti? Ništa! Zakon me obavezuje da brodove držim u marini i da za vez plaćam astronomske iznose koje mi nameće vlasnik marine. Mogu li otići u drugu marinu? Da, mogu, pod uvjetom da nađem slobodan vez, a to u situaciji kada imate premalo vezova na obali nije tako lako. Ali koja korist i od promjene marine kad ću i u drugoj biti u istoj situaciji” kaže Jurišin i dodaje da će ovaj problem efikasno riješiti jedino izgradnja 15-ak tisuća novih vezova. A za to treba pričekati novu vladu i nove zakonske propise. „Kod nas se uvijek nešto čeka. I u tom čekanju prolazi nam vrijeme i nitko ništa ne radi!” kaže Jurišin.
Novac nam curi kroz prste i bježi u Italiju i Crnu Goru
I dok se hrvatska ministarstva natežu oko novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i već godinama otežu s njegovim donošenjem, susjedi Talijani ne čekaju. „Talijani su u posljednjih pet ili šest godina na talijanskom dijelu Jadrana, posebno u arhipelagu između Trsta i Venecije, izgradili nekoliko tisuća vezova od planiranih 25.000. Nešto slično se događa uCrnoj Gori. Brodovi vezani u tim marinama plove u našem moru i nakon par dana se vraćaju u svoju matičnu luku u kojoj plaćaju vez, a mi ostajemo kratkih rukava. Novac nam pred nosom pokupe drugi jer mi već godinama pričamo kako trebamo nove marine i nove vezove, ali sve ostaje samo na pričama” objašnjava Jurišin. Opravdanje za pasivnost i nedostatak bilo kakvih pokušaja da se realiziraju planovi izgradnje novih marina i novih vezova, zacrtani u Strategiji razvoja nautičkog turizma, već se godinama pronalazi u tvrdnjama kako čitav nautički sektor željno očekuje donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji bi trebao osigurati nove smjernice u razvoju luka nautičkog turizma i koji bi posebno trebao riješiti do sada nedefinirane probleme koncesija za izgradnju luka nautičkog turizma, odnosno marina. No taj se zakon u mukama rađa već dobrih šest ili sedam godina i prošle su već tri vlade a da niti jedna od njih nije pokazala ni volju ni želju da taj zakon konačno izglasa. Jedna od novina koju će donijeti novi zakon – a koji bi, bar se tako nadaju svi u nautičkom sektoru, konačno trebala izglasati nova vlada – trebala bi liberalizirati pravo čarter tvrtki na korištenje vezova u sportskim ili lokalnim lučicama i komunalnim lukama. „Tražili smo od Ministarstva da nam se novim zakonom omogući da koristimo postojeće vezove u sportskim lučicama ili komunalnim lukama, ili da u dogovoru sa lokalnom zajednicom u nekom mjestu u vlastitoj režiji postavimo nekoliko pontona koje bismo koristili za svoje potrebe. Korist od toga bila bi obostrana, jer bi nama to značajno snizilo cijene veza za plovila i olakšalo nam poslovanje, a sportskim bi lučicama ili pak lokalnoj zajednici donijelo nemali izvor prihoda. Nadamo se da će kroz novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama to konačno biti realizirano” objasnio je Jurišin.
Druga je pak mogućnost, na koju upozorava Jurišin i što su kao Udruženje već zatražili od nadležnih vlasti i za što su lobirali tijekom izrade novog zakona, da se čarter tvrtkama dade prednost prilikom izdavanja koncesija za gradnju novih marina kako bio one same pokušale riješiti problem nedostatka vezova za smještaj plovila koja se koriste u čarteru. Čarter tvrtke bi, pojedinačno ili pak udružene u svojevrsne interesne grupe, zatražile koncesiju za gradnju marine u koju bi uložile vlastita sredstva i uz pomoć suinvestitora sagradile marinu u kojoj bi dio kapaciteta bio namijenjen smještaju plovila u čarteru, a preostali dio slobodnih kapaciteta iznajmljivao bi se na komercijalnoj bazi. „Mi bismo na taj način sami sebi pružali uslugu smještaja plovila, što bi nam značajno smanjilo sadašnji trošak plaćanja preskupih vezova u marinama. Vjerujemo da bismo na ovaj način dugoročno riješili problem vezova za čarter plovila i da bi nam poslovanje bilo osjetno lakše. No sve je to za sada samo plan, čija će realizacija biti moguća tek kada se izglasa novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Dakle, mi i dalje čekamo” kaže Jurišin.
Nova će Vlada trebati riješiti problem čartera
Štošta još u nautičkom sektoru ne ide na ruku čarter agencijama. „Monopolističko ponašanje marina, povećana ponuda plovila koja je samo u zadnjih nekoliko godina snizila cijene najma u prosjeku oko 20 posto, sve češće okretanje klijentele tzv. ‘last minute’ ponudi koja dodatno obara ionako niske cijene najma brodova, ali i osjetno skraćenje nautičke sezone sa nekadašnjih šest na jedva četiri puna mjeseca, uvođenje PDV-a od 13 posto umjesto nulte stope na turističku uslugu koja je vrijedila unazad nekoliko godina, … sve te negativne činjenice koje su se posljednjih nekoliko godina čvrsto usidrile u nautičkom sektoru doslovno su nas dovele na rub izdržljivosti. Naše poslovanje više nije rentabilno. Mnoge bi se čarter tvrtke rado povukle iz ovog posla kada bi mogli prodati flotu za neku razumnu cijenu koja bi garantirala povrat uloženog kapitala. No to je gotovo nemoguće postići, a u brodove vrijedne 100, 200, pa i više tisuća eura uložen je golem novac” objašnjava Jurišin.
Nažalost, iz Ministarstva turizma i Ministarstva pomorstva, s kojima bi nautički sektor trebao usko surađivati, do sada nisu stizali pozitivni signali koji bi pokazali da su te dvije državne institucije zainteresirane za razvoj sektora koji godišnje donosi gotovo petinu ukupne zarade od turizma. Osim načelne podrške i lijepih riječi, sa zagrebačkog Prisavlja, sa adrese na kojoj su u istoj zgradi smještena oba ministarstva, do sada nisu stizale suvisle ideje i konkretna rješenja najakutnijih problema koji muče ovaj sektor. Aktualni, a prema neslužbenim medijskim napisima i vjerojatni budući ministar turizma Anton Kliman za Nacional je potvrdio kako u proteklih sedam ili osam mjeseci mandata nije imao dovoljno vremena da podrobnije uđe u problematiku odnosa između marina i čarter tvrtki, no kaže kako smatra da bi svi oblici turističkih proizvoda trebali pripasti pod nadležnost Ministarstva turizma koje bi se onda moglo temeljitije pozabaviti i svim problemima koji muče pojedine turističke sektore. Smatra da dosadašnja situacija u kojoj je za probleme u nautičkom turizmu bilo nadležno Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture nije olakšalo njihovo rješavanje. „Svi vidovi turizma moraju biti pod jednim krovom kako bi se kompletna legislativa prilagodila tržišnim uvjetima i da se stvore povoljniji uvjeti za poslovanje tvrtki koje pružaju usluge u turizmu. To je ključ uspjeha čitavog hrvatskog turizma. O konkretnom problemu između marina i čarter tvrtki ne znam dovoljno da bih mogao komentirati, ali vjerujem da se nerijetko koristi pozicija sile da bi se ostvarila svojevrsna prednost pred konkurentima. Takve situacije treba razriješiti kako bi čarter tvrtke imale priliku za bolje poslovanje” objasnio je ministar Kliman. Dodao je kako još uvijek ne zna hoće li u novom sastavu Vlade ostati na sadašnjoj poziciji, no kaže kako će se budući ministar, bez obzira tko to bude, morati prihvatiti rješavanja ovog problema. „Tko god bio budući ministar turizma, neće moći pobjeći od ove teme jer je i kolegama iz ostalih resora jasno da stvari u ovom sektoru nisu ni prije bile dobro posložene i da je intervencija neminovna. Stoga će budući ministar turizma, bio to ja ili netko drugi, trebati što prije sjesti sa premijerom i naći adekvatno rješenje za ovaj problem. Jer nautika je budućnost hrvatskog turizma i riješimo li brzo akutne probleme koji muče ovaj sektor u njemu možemo ostvariti puno bolje rezultate nego do sada. Jer uloga ministarstva jest stvaranje uvjeta za bolje poslovanje svih segmenata turizma” kazao je ministar Kliman u izjavi Nacionalu. Njegove riječi zvuče dobro i obećavajuće. No vlasnici čarter tvrtki čekaju konkretna rješenja.
Izvor: Sandra Carić Herceg/Nacional
