Kad se spomene pulsko žensko jedrenje, na pamet odmah padaju tri dame, Gea Barbić, Mateja Petronijević i Tajana Ganić. Bile su ekstra klasa, jedriličarke koje su lakoćom dominirale u Hrvatskoj i potom s velikim uspjehom nastupale i na međunarodnoj sceni. Nakon kraćeg zatišja Pula je dobila još jednu jedriličarku koja je već “poharala” domaću scenu, a riječ je o Sari Muješić. Kako su i Gea i Tajana članice Vege, nije čudno da je baš njih Sara navela kao uzore.
– I ne samo uzore, one mi i jako pomažu savjetima. Velika je privilegija moći učiti od njih – rekla je nova ženska uzdanica Vege koja od ovog ljeta jedri u laseru 4.7. – U srpnju sam zaključila s nastupima u klasi optimist i prešla u laser 4.7 gdje me trenira Mladen Mihalj, dok su me prethodno u optimistu učili Ivan Martinčić i Dario Batel.
Želja
Tri mjeseca kasnije mlada se Puljanka već ima čime pohvaliti. Dva nastupa, dvije pobjede.
– Prvo sam pobijedila na prvenstvu Hrvatske za natjecatelje do 16 godina održanom u Betini. Bila sam prva u apsolutnoj konkurenciji klase laser 4.7, a potom sam nastupila i na Otvorenom prvenstvu Slovenije i osvojila drugo mjesto u apsolutnoj, odnosno prvo u ženskoj konkurenciji. Sad se pripremam za novi nastup na državnom prvenstvu, onom što će se od 26. do 30. ovog mjeseca održati u Splitu. To je prvenstvo Hrvatske za olimpijske i prijelazne klase.
U Splitu će ova učenica prvog razreda pulske Gimnazije prvi puta nastupiti u konkurenciji hrvatske jedriličarske elite. A, znamo li da su hrvatski jedriličari briljirali na nedavnim Olimpijskim igrama u Riju gdje su Fantela i Marenić osvojili zlato u klasi 470, a Tonči Stipanović srebro u laseru, Sara će imati od koga učiti. No, ne misli tek učiti. Uostalom, navikla je na pobjede.
– Želja mi je biti prva u ženskoj konkurenciji, ali neće biti lako jer je tu konkurencija do 18 godina. Nakon tog prvenstva vjerujem da ću nastupiti i na regatama Europa cupa, vjerojatno u Ankaranu i na Novogodišnjoj regati na Hvaru, a iduće godine mi je cilj nastup na Europskom prvenstvu u ovoj klasi.
Snaga
Optimizma mladoj pulskoj jedriličarki zasigurno ne manjka, no temelja za to ima. Kako u dosadašnjim nastupima, tako i u radu. A budući da jednako uspješno spaja i sportske i školske obaveze, u Vegi mogu zadovoljno trljati ruke. Uostalom i dosad su njezini rezultati, oni ostvareni među optimistima, bili vrhunski.
– Počela sam jedriti u trećem razredu osnovne škole, a ljetos sam nastupe u toj najmanjoj klasi zaključila ostvarivši po jedno zlato u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, te jedno ekipno srebro s prvenstva Hrvatske. Dva sam puta nastupila i na svjetskom prvenstvu, prošle sam godine bila u Poljskoj, a ove u Portugalu gdje je uz mene bio i sportski direktor našeg kluba Refko Ganić koji mi je pomagao savjetima. Te sam nastupe izborila mjestom na domaćoj kriterijskoj ljestvici. 2015. godinu sam zaključila na trećem mjestu, pri čemu sam bila prva među jedriličarkama, a ove sam godine bila prva apsolutno i to nakon što sam vodila cijele sezone – zaključila je Sara koja je, dakle, s velikim uspjehom odradila prijelaz u novu klasu. A nije da je to lagano ili da to svakom uspijeva tako brzo. Razlike su…
– Velike. Posebno u brzini broda, a potrebna je i puno veća snaga. Ali, sviđa mi se u ovoj klasi. Čak i više nego u optimistu. Dinamičnije je. Zato sam morala mijenjati i treninge. Dosad sam od pet treninga tjedno ček četiri imala na moru, a tek jedan na “suhom”. Sad imam dva suha treninga, jer moram malo ojačati. Zato mi sad više odgovara kad jedrimo po manjim valovima i srednjem vjetru. U klasi optimist mi je više odgovaralo da su veći valovi i jači vjetar jer sam bila jača od suparnica – uz osmijeh je pojasnila Sara.
SARINI USPJESI
Optimist
32. mjesto (ž) na SP u Poljskoj 2015.
28. mjesto (ž) na SP u Portugalu 2016.
1. mjesto pojedinačno na PH 2015.
1. mjesto ekipno na PH 2012.
2. mjesto ekipno na PH 2014.
1. na kriterijskoj ljestvici za 2016.
3. na kriterijskoj ljestvici za 2015.
Laser 4.7
1. mjesto na PH do 16 godina
1. jedriličarka na prvenstvu Slovenije
Podrška
Da jedrenje nije jeftin sport razumljivo je samo po sebi. Brod, jedra, oprema, sve to košta, a sve to treba s vremenom mijenjati. A, tu su i brojna putovanja, često vikend za vikendom.
– Imam veliku podršku i u klubu koji mi je kupio jedrilicu i od svojih roditelja. Znam da nije lako i zato im nastojim zahvaliti uspjesima.
Isti pokazuju da u tome itekako uspijeva. A, onda je ipak lakše posegnuti za novčanikom.
