Teško je reći što je ovu lađu bez imena nagnalo da potraži zaklon u brsečinskoj uvali. Je li posrijedi nevrijeme, neprijatelj pred kojim bježeći ih je zgodila snažna eksplozija, požar? Drugom navodu u prilog ide rasuta utroba broda u dijametru od 200tinjak metara među kojima su svakako najuočljivije topovske kugle i cijevi. Upravo tu naša priča uzima maha.
Stršeći iz morskog dna, topovske cijevi prvi puta su privukle pažnju sudionicima trenažnog ronjenja kojeg je 2002. godine provodila Specijalna policija MUP RH. Uslijedila je eskavacija topa koji je nakon podrobne restauracije postao izloškom dubrovačkog Pomorskog muzeja. Istom prilikom izvađena je većina tada vidljivih dijelova brončanih topova – tri pedrijere i dva falkona. Nakon, 2005. pronađena je još jedna topovska cijev, odnosno njen veći dio tipa sakro. Aktivnosti vađenja preostalih ulomaka se zbog financijskih okolnosti tad zaustavljaju na čitavo desetljeće.
Tek 2015. godine grupa podmorskih arheologa Hrvatskog restauratorskog zavoda na čelu s Igorom Miholjekom prionula je intezivnom istraživanju ovog lokaliteta otkrivši među ostalim olovnu oplatu broda koja sugerira kako je on bio dugačak 40ak metara. Uvjerenje kako je uloga broda bila prenošenje ostataka vatrenog naoružanja s utvrda oštećenih ratom u talionice metala gdje će dobiti svoj novi oblik ili svrhu, odbacuje se. Naime tragovi na njima indiciraju kako su uništeni utjecajem visoke temperature, dakle možebitnom eksplozijom spremnika za barut.
Njihov posljednji ulovi, dvije topovske cijevi su đenoveške provenijencije čije se vađenje odvilo u utorak, 18. listopada. Na njima jasno je vidljiv đenoveški grb i signum ljevača – Giovannija Battiste Gandolfa. Tim slijedom zaključeno je kako su izlivene u 16. stoljeću. Zanimljivo je reći nešto o zanimanju spomenutog ljevača. Tradicija izrade topova u đenoveškim ljevaonicama započela je u prvoj polovici 15. stoljeća, a đenoveški ljevači radili su i na dvorovima izvan domovine te su uz one mletačke prvi u Italiji lijevali moderne topove.
No, u drugoj polovici 16. vijeka industrija proizvodnje topova u Genovi opada. Razlozi su tržišnoj potražnji. Mnogi brodari tada radije se odlučuju na kupuju četiri puta jeftinijih engleskih željeznih topova.
Ipak, ostaju još mnoge nedoumice o ovom stradalom morskom putniku. Prvenstveno, nepoznato je mjesto njegova nastanka. Na odgovor je li riječ o dubrovačkom ili kakvom tuđinskom škaru pričekat ćemo još neko vrijeme, priča Miholjek. Također, nije jasna njegova namjena. Opće poznato je kako je u prošlosti brodovlje u svrhu zaštite dragocjenog tereta plovilo pod teškim naoružanjem. O tome će reći njegova građa čije istraživanje je u tijeku. Naime, ratni brodovi građeni su u mnogočem drugačiji od onih trgovačkih ili putničkih.
Vrijeme same havarije, doduše, može se zaključiti zahvaljujući pronalasku sidra izrade specifične za prijelazni tip između kasnosrednjovjekovnih i modernih tipova. Pretpostavljene širine 120 cm, najraniji sačuvani primjerak s jednakim karakteristikama je sidro švedskog broda Wasa koji je zbog nespretne konstrukcije 1628. potonuo nakon samo dva prijeđena kilometra. Brodolom našeg bezimenjaka ovo smješta u prvu polovicu 17. stoljeća.
Foto: Iva Dedo
