Nakon završetka izgradnje 1940. godine u brodogradilištu Newport News u Newport Newsu u Virginii, prekooceanski brod „SS America” bio je dugačak 235 metara i imao nosivost od 35.000 tona. Pokretale su ga četiri parne turbine, a mogao je prevoziti 1200 putnika.
Pod pokroviteljstvom Prve dame Eleanor Roosevelt, „America” je porinuta u more 31. kolovoza 1939. godine. Od 1940. do 1941. je plovila kao admiralski brod u floti Sjedinjenih Američkih Država.
Kako se rat u Europi proširio postalo je neizbježno da će Sjedinjene Američke Države biti uključene i 28. svibnja 1941. mornarica je zatražila da se „America” uključi u službu kao brod za prijevoz vojske. Tada je otplovila je u Norfolk i nakon prenamjene preimenovana je u „USS West Point”.
Mornarica je tim potezom povećala kapacitet putnika na više od 7500 i „USS West Point” je više od pet godina preveo prevozeći vojnike i izbjeglice s raznih i na razne lokacije diljem svijeta. Svojim radom zaradio je brojne medalje za usluge i kampanje.
Nakon Drugog svjetskog rata bio je prebačen natrag u civilnu službu, a njegovo ime je ponovno vraćeno na „SS America”. Pod tim imenom plovio je na raznim transatlantskim rutama do 1964. kada se vratio u Newport News na reciklažu.
Prije no što se to dogodilo „Americu” je kupila grčka Chandris Grupa i preimenovala je u „Australis”. Njezin putnički kapacitet je povećan i sada je mogla prevoziti više od 2200 ljudi i počela je redovito ploviti na emigrantskoj ruti iz Southhamptona u Engleskoj do Australije i Novog Zelanda. To je potrajalo trinaest godina dok nije „umirovljena” u Timaruu na Novom Zelandu u prosincu 1977. godine.
„Australis” je kupila tvrtka Venture Cruises sa sjedištem u New Yorku 1978. godine i preimenovala je ponovno u „America”. Njeno prvo krstarenje pod ovim vlasništvom bilo je porazno, a remont je obavljen prebrzo tako da nije bila ni završena prije isplovljavanja iz luke. Uvjeti na brodu su bili toliko loši da je skupina putnika prisilila kapetana da se vrati prije nego što je „America” izašla iz vida Kipa slobode. Ostatak njezine službe u vlasništu tvrtke Venture Cruises bio je jednako loš budući da je zaplijenjena zbog neplaćanja dugova i nije prošla inspekciju od strane američke službe javnog zdravstva. Krajem 1978. Okružni sud SAD-a naredio je da se „America” proda na aukciji.
„Americu” je ponovno kupio Chandris i ovaj put je preimenovana u „Italis”. Chandris je skinuo njezin prednji dimnjak kao dio plana njezine modernizacije, no nikad nije dočekala završetak. „Italis” je služio u različitim ulogama za Chandris za iduću godinu, prije nego što je vezan u rujnu 1979. godine.
„America” je propadala sljedeće desetljeće i pol mijenjajući vlasnike i imena nekoliko puta. Konačno, 1993. godine, ponovno je prodana i bilo je planirano da se otegli u Phuket na Tajlandu gdje će postati luksuzni plutajući hotel.
Preimenovana u „American Star”, bila je spremna za tegalj preko oceana i napustila je Grčku u prosincu 1993. godine ploveći iza ukrajinskog tegljača. Samo nekoliko tjedana u operaciji tegljenja, a koja je trebala trajati tri mjeseca, „American Star” i tegljač su razbijeni u oluji.
Pokušaji da ih se ponovno osposobi za tegljanje su propali i 17. siječnja 1993. godine posada je spašena helikopterom, a nekad ponosni brod ostavljen je da pluta u Atlantiku. Sutradan se nasukao na zapadnoj obali Fuerteventure, jednom od Kanarskih otoka.
U roku od 48 sati od njezinog nasukavanja trup se prepolovio na dijelu drugog dimnjaka. U srpnju 1994. godine procijenjen je ukupan gubitak, a dvije godine kasnije njezina se krma se potopila. Pramac je izdržao nešto duže i polako je iz godine u godinu tonuo. Pogled na gigantski brod koji polako hrđa iznad vodene linije postao je popularna turistička atrakcija i lokacija za dobre fotografije.
U travnju 2007. pramac je naposlijetku potonuo čime je završila tužna priča o brodu „SS America”.
