Kako ih sve nisu zvali – Vikinzi, Normani, ljudi mora, poganska čudovišta. Odredi tih izuzetno hrabrih, odvažnih i žestokih ratnika na malim plovila velike brzine, napadali su obalne gradove Engleske, Francuske, Španjolske, Portugala, Italije i posvuda donosili smrt i razaranje.
Kasnije, Vikinzi su prešli na Kaspijsko more i došli do Bagdada, a pirat i istraživač Erik Crveni je 1000. godine, gotovo 500 godina prije Kristofora Kolumba, stigao do obale Sjeverne Amerike i osnovao naselje na sjeveru Newfoundlanda. Normani su sijali strah i pred njima je strahovala cijela Europa i Azija.
Era Vikinga
Vikinzi su se pojavili u Skandinaviji sredinom 8. stoljeća nove ere u selima i zaseocima koji su se nalazili uz more i duž rijeka. To su uglavnom bili plavokosi Skandinavci, no riječ “Viking” nije etnički pojam i ne govori o nacionalnom identitetu. Postojali su slavenski i irski Vikinzi. U to su vrijeme u sjevernoj Europi Vikinzima nazivali sve ljude koji su živjeli određenim načinom života. Ne može se točno odrediti mjesto i vrijeme postanka vikinške zajednice. U Skandinaviji je bilo mnogo mjesta pogodnih za naseljavanje, ali među njima je postojala razlika. Ona se očitovala u jeziku, metodama gradnje i obredima.
Ljudi su naseljavali obalu dugu tisuću kilometara, tako da je plovidba bila poznata mnogo prije vikinškog doba. Obilje ribe pridonijelo je nastanku brojnih naselja. Žene su imale važnu ulogu u društvu. Dok su muževi odlazili na more, njima je bilo povjereno upravljanje domaćinstvom. Seljačka gospodarstva imala su sve što je bilo neophodno, tako da je u obiteljima bilo mnogo djece. Dječaci su pomagali u kući, ali svaki od njih je sanjao da će se i on uskoro priključiti vikinškim avanturama.
Budući da su ljeta u Norveškoj bila kratka, Vikinzi su morali osigurati dovoljno zaliha kako bi preživjeli dugu zimu. Sušili su ribu i meso tuljana, solili ih i čuvali u drvenim bačvama. Unatoč poslu Vikinzima nije bio stran osjećaj ljepote. Na primjer, staklene kuglice u boji vrlo su cijenjene kod Skandinavaca i bili su spremni ići za njima na kraj svijeta. Bio je to vrlo skup ukras. Kuglice su prelazile s koljena na koljeno. Tražili su ih za vrijeme napada. Prema broju zlatnih kopči moglo se suditi o rangu njihova vlasnika. Kuglice su bile simbol socijalnog statusa.
Klanjanje bogovima Vikinzima je značilo redovito pridonošenje žrtve. Jedan od obreda bio je i čedomorstvo. Ako je žena prvo rodila djevojčicu, uzimali su je majci i odnosili iz vikinškog sela te ostavljali da umre. U vojnim pohodima stradavalo je mnogo muškaraca i na taj način se regulirala demografska situacija, zadržavajući proporciju muške i ženske populacije.
Od drugih bogova tražili su moć i prosperitet. Ritualne ceremonije predvodio je najstariji član zajednice. Svakih devet godina održavali su najkrvaviji obred, kojeg su nazivali “blud”. Žrtvovali su devet različitih bića, uključujući i čovjeka, a obezglavljena tijela vješali su na stablu u šumi. U brodovima su pokapali izabrane članove zajednice, a zajedno s njim polagali su sve što bi im možda trebalo u zagrobnom životu.
Vikinški brodovi
Gotovo u svim selima Vikinga gradili su se brodovi. Stoljećima su usavršili umijeće brodogradnje. Vikinzi su uspjeli stvoriti brod koji je promijenio tijek povijesti. U čitavoj sjevernoj Europi brodovi Vikinga građeni su na isti način – od dasaka pričvršćenih zakovicama. Zahvaljujući njima brod Vikinga bio je snažan i fleksibilan.
Vikinški svijet skrivao je mnoge tajne umijeća gradnje koja su danas zaboravljena. Glavni alat u izgradnji broda bila je sjekira, a materijal – drvo. U doba Vikinga gradnja brodova bila je profesija. Za brodove su u šumi tražili drvo s prirodnim iskrivljenjem, pogodnim za konture trupa koji su odlučili izgraditi. Najboljim materijalom za izgradnju smatrao se hrast, no često su se morali zadovoljiti i borom.
Brod Vikinga izgrađen je od specijalnih dasaka. Za njihovu izradu razbijali su debla pomoću klinastih drvenih greda. Iz jednog debla mogla se dobiti samo jedna daska debljine tri centimetra. Daske su imale mnogo veću snagu i fleksibilnost nego danas. Vikinzi graditelji nisu imali nacrte, izrađivali su brodove oslanjajući se na vlastitu memoriju, a tajne vještine prenosile su se s oca na sina. Da bi se osigurala vodonepropusnost, pukotine između dasaka tretirane su zasmoljenom konopljom i vunom. Trup vikinškog broda bio je napravljen od dasaka pričvršćenih takozvanom “klinker” tehnologijom koja omogućuje veću fleksibilnost prema uzdužnoj osi. Ova tehnologija je bila glavni uspjeh Vikinga, primjenjivala se tisućama godina i sačuvala se u tradiciji drugih naroda sjeverne Europe i Amerike.
Krutu strukturu mogli su razbiti valovi, no brodovi Vikinga bili su fleksibilni poput dupina. U tome je bila njihova tajna. Princip je sličan onome, kojim se danas grade prekooceanski brodovi. Čak i uz maksimalni teret trup broda klizi po površini vode, gotovo bez otpora.
Brodovi pod jedrima jedva da su doticali vodu i gotovo su lebdjeli. Postizali su brzinu od 20 čvorova.
Vikinzi su ponosni na svoje brodove. Sa strane se nalazilo 15-20 pari vesala, a u središtu je bio jarbol s jednim kvadratnim jedrom.
Vrste vikinških brodova
Postoji nekoliko vrsta brodova, a svaki od njih imao je svoju namjenu. Na duga putovanja Vikinzi su najčešće kretali u drakarima – izduženim plitkim brodovima sa simetričnim uzdignutim krajevima, a jedan od njih krasio je izrezbareni zmaj koji je trebao izazvati strah kod neprijatelja.
Drakar – ratni brod do 30 metara dužine s jedrima i veslima, čiji se tim sastojao od 60 do 80 ljudi. Svaki član tima ratnog broda nosio je oružje i opremu i bio je spreman da se pridruži borbi. Kako bi se povećala stabilnost broda na dno su stavljali balast. Na takvim brodovima neustrašivi istraživači pohodili su Englesku, Francusku, Španjolsku, mediteranske zemlje, Grenland i plovili do obala Sjeverne Amerike.
Glavnim teretnim brodom smatrao se široki «Knarr» s jedrima površine 90 četvornih metara i gazom od 1,5 metar.
Postojali su također mali brodovi za ribolov i lokalni promet.
Vesla vikinških brodova izrađivala su se od bora s uskim završnim dijelom, a bili su lagana i dovoljno učinkovita.
Sidra su bila izrađena od kamena ili željeza, a bila su vezana čeličnim lancem. Jedra su se izrađivala od vunene tkanine, koju su tkale žene.
Koncept dizajna vikinškog broda može se dobro vidjeti na očuvanim brodovima «Oseberg» i «Gokstad», nazvanima po naseljima u blizini kojih su pronađeni.
Trgovački brodovi su stvorili bazu za širenje Vikinga u Europi i šire. Uspostavši kontrolu nad tržištima i trgovačkim putevima, Vikinzi su pokušali doći na vlast. Djelujući snagom i lukavstvom, kontrolirali su unosnu trgovinu krznom. Uskoro su krznenu odjeću nosili sultani udaljenih carstava, a Vikinzi su za njih dobivali plemenite metale.
