Svake godine u moru svoj život završi stotinu teretnih brodova. Zbog univerzalnog pomorskog sustava za pogibelj i sigurnost na moru (GMDSS) i automatske identifikacije brodova (AIS) utvrđeno je da samo jedan posto brodova nestane bez traga. Upravo u taj jedan posto ulazi i napušteni brod otoka Saba.
Nevjerojatno je kako moderni brodovi tako jednostavno nestanu, čak i bez davanja signala pogibelji. Čak i mali brodovi su opremljeni modernim komunikacijskim sustavima, a za brodolom u blizini otoka Saba nitko ne zna čak ni služba spašavanja.
Vulkanski otok Saba naselili su Nizozemci prije više od 400 godina. Nekad je to bila jazbina pirata, a danas njegove litice i stjenovita obala tjeraju turiste. Na jednoj od otočnih plaža proteže se pješčani sprud – podvodni raj koji zauzima 2000 četvornih metara površine. Uz to što je otok dom tisućama stanovnika Kariba, ovdje leži nepoznata olupina.
Brod su slučajno pronašli nizozemski pomorci prilikom topografske izmjere 12.svibnja 2006. godine. Ultrazvučni signal otkrio je na dnu mora siluetu velikog broda.
Napušteni brod leži na dubini od 36 metara, a njegov je trup prepolovljen na dva dijela. Misteriozna smrt broda sugerira da je prevozio nešto protuzakonito. Uostalom, na području otoka Saba prolazio je put za krijumčarenje narkotika. Lokalni stanovnici dugo su bili zabrinuti tajanstvenim brodolomom te i zato je za, provedbu detaljnog preglede i utvrđivanja uzroka brodoloma, lokalne uprave pozvala poznate ronioce Mikea i Warrena Fletchera.
Napravivši veliki broj zarona i provevši mnogo vremena u različitim arhivima te razgovoru sa svjedocima poznati ronioci prenijeli su rezultate svoje istrage vlastima otoka Saba.
Iz njihovog izvješća vidljivo je da je olupina nosila ime „Warna”. Prema podacima iz arhiva brod s istim imenom sagrađen je u Bugarskoj 1968. godine. Teretni brod pod zastavom Saint Vincenta i Grenadina 25 godina je prevozio robu širom svijeta, dok ga u ranim 90-ih nije preuzela tvrtka jednog od britanskih otoka za prijevoz cementa na Karibima.
Ronioci Fletcher slučajno su saznali da je brod posljednji put viđen 127 kilometara od mjesta na kojem sada počiva. Nedaleko od otok Tortola (britanski Djevičanski otoci) u Karipskom moru brod za prijevoz cementa „Warna” nakon ponoći 4. kolovoza 2000. godine počeo je primeti vodu te je poslan signal pogibelji. Posada je bila spremna napustiti brod koji tone. Spasitelji su brzo stigli na mjesto događaja i evakuirali posadu. Voda je došla do palube, a valovi su se razbili preko nje. Međutim, brod je uporno plutao na površini te su ga struje nosile ravno na stjenovitu obalu otoka Ginger. Administracija Djevičanskih otoka, bojeći se da izliveno gorivo ne dovede do ekološke katastrofe, zamolila je spasioce da spase situaciju.
Tim entuzijasta prihvatio se posla. Riskirajući svoje živote, spasioci su se popeli na poplavljeni teretni brod. Međutim, kada su počeli pumpati vodu otkrili su da je u strojarnici na lijevoj strani otvoren zatvarač, koji je uvijek učvršćen. Ispostavilo se da je netko namjerno htio potopiti brod i prikazati to kao nesretni slučaj.
Spasioci su uspjeli zaustaviti curenje i otegliti brod u luku, 38 kilometara od otoka Tortulo, na manji popravak. Nakon toga su vlasti naredile vlasniku da brod odvuče iz teritorijalnih voda te je on udovoljio zahtjevu i u rujnu 2000. godine uputio teretni brod u Trinidad. No u biti on ga nije imao namjeru dostaviti u odredišnu luku. Budući da je teretni brod dao svoje, njegov popravak i održavanje moglo bi ga koštati stotine tisuća dolara. Čak je i vuča broda do luke radi prodaje bio skup posao. Vlasnik je, dakle, naredio kapetanu broda da ga potopi.Ovaj put operacija je prošla „uspješno” i to je razlog zašto je „Warna” misteriozno završila svoje dane na dnu mora kod otoka Saba.
Tako je riješen misterij brodoloma koji je mnogo godina zabrinjavao stanovnike otoka. Brod „MV Warna” više nije brod-duh, sada je dom mnogim morskim vrstama.