Godine istraživanja i doba otkrića obuhvaćale su 15. i 16. stoljeće, slavno no kontroverzno razdoblje u povijesti čovječanstva, koje je pomoglo olakšati pomak od srednjeg vijeka do modernog doba. Ovaj put – iako često zamijenjen kolonijalnom eksploatacijom potaknutom ekspanzionističkom europskom vanjskom politikom – naglašava žudnju za otkrivanjem i avanturom čovječanstva, dopuštajući da udaljeni kontinenti budu otkriveni i mapirani te potvrđujući sumnje da je naš planet okrugao. Također, povećavajući trgovinu između nacija, istraživačko doba označilo je pravi početak globalizacije. Sve to ne bi bilo moguće da nije bilo hrabrih i odvažnih pomorskih istraživača koji su godinama plovili morima u potrazi za novim krajevima, ovo su najznačajniji.
9. Bartolomeu Dias (oko 1451. – 1500.)
Rođen u portugalskom gradu Algarve, nekadašnji nadzornik kraljevskog skladišta Bartolomeu Dias, prvi je portugalski istraživač koji je dospio do Rta Dobre nade nakon što mu je kralj Ivan II povjerio ekspediciju od tri broda da istraži krajnji jug Afrike.
Za vrijeme ekspedicije vrijeme je bilo toliko loše da se rt gotovo nije ni vidio. Po dolasku na kopno u Kwaaihoek na istočnom dijelu rta došlo je do napetosti između posade broda i lokalnog plemena, a kako se nisu znali sporazumjeti Bartolomeu je prihvatio jednoglasni zahtjev časnika da se vrate. Na povratku Diaz je ugledao impozantni rt te ga je nazvao Olujni rt, a kasnije ga je portugalski kralj Ivan II preimenovao u Rt Dobre nade jer je postao redovita plovna ruta za Indiju.
Više od godinu dana nakon njegova odlaska iz Afrike istraživač se vratio u Lisabon, nakon čega je istraživao trgovačku rutu prema Indiji kako bi izbjegao opasni Bliski Istok. Dias je, nažalost, stradao na istom području tijekom druge ekspedicije 1500. godine.
8. Vasco da Gama (oko 1460. – 1524.)
Vasco da Gama možda je jedno od najslikovitijih imena u pomorskom istraživanju. Nastavio je istraživanje tamo gdje se stao Bartolomeu Dias te je 1497. godine krenuo na ekspediciju koja je trajala pune dvije godine. Da Gama je tako postao prva osoba koja je oplovila Rt Dobre nade na putu za Indiju, a ekspediciju mu je povjerio kralj Manuel I kako bi pronašao profitabilni trgovački put kroz Indijski ocean. Na taj način, portugalski istraživač pokrenuo je kolonijalnu ekspanziju svoje zemlje u Aziji. Unatoč tome što je prolazio kroz negostoljubive vremenske prilike i podmukle uvjete na moru, revolucionarni put Vasca da Game pokazao je da je moguće doći do Indije bez opasnih putovanja kroz Mediteran i Arabiju. Portugalska kruna je stoga uključena u unosnu indijsku trgovinu začinima zaobišavši potencijalne neprijatelje. Da Gamin se put u Indiju, istražujući morski prolaz koji se i danas koristi, navodi kao poticanje globalnog multikulturalizma i potaknulo je trajno razdoblje izgradnje portugalskog carstva. Neustrašivi i ratoborni istraživač umro je od malarije u Indiji 1524. godine.
7. Kristofor Kolombo (1451. – 1506.)
Nije bio prvi Europljanin koji se zaputio u Novi svijet, ali, rođen u Genovi, Kristofor Kolombo uvijek će se smatrati “čovjekom koji je otkrio Ameriku” – slučajno otkriće koje je oblikovalo moderni svijet.
Rođen kao sin tkalca, već kao dvanaestogodišnji dječak počeo je ploviti na lađama po Sredozemlju, a uzori su mu bili slavni Gaj Julije Cezar i Marko Polo koji je prvi istraživao Kinu.
Kolumbovi rani dani plovidbe odveli su ga u Portugal gdje je njegova ideja o „otkrivanju Indije” nije dobila kraljevsku podršku. Na slična odbijanja naišao je u Engleskoj i Francuskoj te je na kraju u Španjolskoj ipak dobio naklonost kralja i kraljice koji su poduprli njegov pothvat. Nakon više od dva mjeseca plovidbe u kolovozu 1492. flotila s tri broda pristala je na otok na Bahamima koji je Kolumbo nazvao San Salvador. Pod pretpostavkom da je u Aziji, Kolumbo je prijateljske domoroce nazvao “Indijancima”. Kada je umro 1506. godine, najvjerojatnije od srčanog udara, Kolumbo nije ni mogao zamisliti utjecaj njegovih avantura na ljudsku povijest. Naslijeđe je, međutim, složeno: otvorio je razmjenu između Europe i Novog svijeta, dok je posredno bio odgovoran za uništavanje koje je uslijedilo kasnije.
6. John Cabot (oko 1450. – 1499.)
Talijanski istraživač Giovanni Caboto, poznatiji kao John Cabot, krenuo je Kolumbovim stopama kako bi otkrio put do Azije plovidbom na zapad. Kao veliki čovjek za koga se smatrao, Cabot je pretpostavljao da je zemlja koju je vidio 1497. Azija, no njegov brod „Matthew” i posada zapravo su stigli na kopno u Newfoundlandu, čime su postali prvi Europljani koji su došli na kopno Sjeverne Amerike nakon skandinavskih pomoraca četiri stoljeća ranije. Nakon kratkog trijumfalnog povratka u Englesku, Cabot je 1498. krenuo na ambiciozniji put, s ciljem otkrivanja Japana, međutim on nikad službeno nije dovršen. Postoje teorije da je Cabot nestao u moru, pristao u Kanadi ili da se čak uspješno vratio u Englesku. Ipak, iako Cabotova sudbina možda nije poznata, osigurano mu je mjesto u panteonu velikih istraživača.
5. Ferdinand Magellan (1480. – 1521.)
Ferdinand Magellan imao je samo deset godina kada su mu umrli roditelji, inače plemićkog podrijetla, nakon čega je postao paž portugalskog kraljevskog dvora, proučavajući astronomiju i kartografiju. U svojim mladim godinama Magellan je sudjelovao u bitci kod Diua, međutim kad su ga portugalske vlasti optužile za protupravne odnose s muslimanima, Magellan je krenuo prema Španjolskoj da ponudi svoje usluge kralju Charlesu V. Želeći kapitalizirati unosnu trgovinu začina, kralj je sponzorirao Magellana u svojoj nakani da zaobiđe svijet i istraživač je isplovio 1519. godine na putovanje. Iako je bolovao od skorbuta, Magellan je uspio prijeći Atlantik i ušao u ono što je postalo poznato kao Magellanov tjesnac. Kad je Magellan ubijen u travnju 1521. na filipinskom otoku Homonhonu tijekom mjesnog spora, ostatak posade nastavio je njegovo putovanje. U rujnu 1522. godine brod je doplovio u Španjolsku, dovršivši prvo kružno putovanje i zauvijek uništivši mit o tome da je svijet ravna crta.
4. Amerigo Vespucci (1454. – 1512.)
Flirentinski istraživač i kartograf Amerigo Vespucci najpoznatiji je po dvije kopnene kopnene površine koje nose njegovo ime: Sjeverna i Južna Amerika. Vespucci je radio za utjecajnu obitelj Medici koja ga je poslala da nadgleda njihovo poslovanje u Španjolskoj. Vespucci je pozvan da sudjeluje na putovanjima koja su, od 1499. do 1502. godine, utvrdila da je Južna Amerika opsežnija nego što je prethodno realizirano. Štoviše, on je stoga bio iskoristio svoje revolucionarne navigacijske vještine na polju istraživanja Novog Svijeta. Vespucci je koristio Mjesec i planete kako bi odredio njegov položaj, a njegovim je zaslugama njemački kartograf Martin Waldseemüller 1507. godine napravio kartu svijeta. Ovi novi rezultati otkrili su uvjerenje da su Brazil i zapadna Indija dio Azije i dokazali da su Sjeverna i Južna Amerika dosad nepoznati kontinenti.
3. John Smith (1580. – 1631.)
Britanski istraživač i vojnik John Smith otišao je na more u ranoj mladosti nakon očeve smrti, braneći Francusku od Španjolaca. Međutim, to je bio tek početak njegovog burnog života. Smitha je erdelijanski knez proglasio vitezom nakon što je dekapitirao turske zapovjednike u nizu dvoboja. Kasnije je ranjen i prodan u ropstvo, pobjegao je i otišao u Englesku oko 1604. godine. Smith se kasnije pridružio tvrtki Virginia Company iz Londona u pokušaju stvaranja prve stalne kolonije u Sjevernoj Americi koju su osnovali Britanci. Godine 1607. ekspedicija od tri broda osnovala je naselje u Jamestownu. Međutim, kolonizatori su muku mučili sa zalihama hrane i širenja bolesti te se procjenjuje da je za oko četiri mjeseca nakon osnivanja Jamestowna umrlo više od polovice muškaraca. Nedostatak hrane natjerao je Smitha da istražuje zaljev Chesapeake 1608. godine, putujući tisuća kilometara duž obale. To je područje oko Mainea i zaljeva Massachusetts kasnije nazvao “Nova Engleska”, a umro j oko 1631. godine.
2. James Cook (1728. – 1779.)
Rođen u Yorkshireu, James Cook zapamćen je kao Englez “čija su postignuća u mapiranju Tihog oceana, Novog Zelanda i Australije radikalno promijenila zapadnjačku percepciju svjetske geografije”. Zaposlenik jednog trgovca voćem i povrćem u dobi od 16 godina, Cook je preselio u Whitby kako bi se prijavio u trgovačku mornaricu, učio vještine u geometriji, navigaciji i astronomiji koje će se tijekom njegove karijera pokazati ključnim. Nakon što je došao do pozicije kapetana, Cook je 1769. isplovio južno od ekvatora na brodu „HMS Endeavour”. Misija je bila promatrati kako se Venera kreće ispred Sunca, a sve kako bi pronašao glasoviti “južni kontinent”. Tako je započeo trijumvirat ekspedicija u Tihom oceanu, gdje su kapetan Cook i njegova posada napravili prvo poznato kružno putovanje oko Novog Zeland i postao je prvi Europljanin koji je posjetio istočnu Australiju. Nakon potrage za sjeverozapadnim prolazom, Cook je pronašao i istraživao Havajske otoke, gdje je ubijen 1779. godine.
1. George Vancouver (1757. – 1798.)
Postao je besmrtan nakon što su kanadski grad i otok nazvani njegovim imenom, inače rođen u Engleskoj, George Vancouver, jedva je bio u tinejdžerskim godinama kada se prijavio u Kraljevsku mornaricu. Štoviše, uskoro je plovio s kapetanom Cookom na brodu „HMS Resolution” na putovanju na južnu hemisferu od 1772. do 1775. godine. Vancouver je također sudjelovao u Cookovom istraživanju Havajskih otoka, koje je završilo 1778. godine. Nakon što je postao časnik po njegovom povratku u Englesku, Vancouver je 1791. započeo epsku ekspediciju u trajanju od četiri i pol godine na američku sjeverozapadnu obalu od Oregona do Aljaske. To je postalo najduže putovanje u svrhu mapiranja ikad poduzeto. Usprkos njegovim postignućima, pomorac je ipak pao pod utjecaj političke elite i umro 1798. sa samo 40 godina. Njegov jednostavni grob leži na tlu crkve u Petershamu u Engleskoj. Ipak, neki od najvećih prirodnih spomenika Novog Zelanda i Sjeverne Amerike nose imena Vancouvera i njegovih kolega i prijatelja – uključujući Mount Baker, Mount St. Helens i Puget Sound. Kao i kod ostalih istraživača prije njega, otkrića Vancouvera imala su dubok utjecaj na naše znanje o širini svijeta.
