Foto: Razglednica potapanje broda Garibaldi – osobna kolekcija, Anđelo Miklić
18. srpnja ove godine navršava se 102 godine od potapanja talijanske krstarice Giuseppe Garibaldi ispred Konavala. Italija je dugo vremena bila članica Trojnog saveza, ali je već početkom 1. svjetskog rata objavila svoju neutralnost. Zapravo, u pozadini priče nalazile su se teritorijalne pretenzije Italije prema Južnom Tirolu, istočnoj obali Jadrana te dijelovima turskih i njemačkih posjeda.
Već prije službenog izlaska iz Trojnog saveza 3. svibnja 1915. Italija je potpisala ugovor s članicama Antante, kojim su joj obećani svi navedeni posjedi, a 23. Svibnja i službeno je objavila rat Austrougarskoj monarhiji.
Osiguravanje istočne obale od talijanskih snaga
Netom nakon proglašenja rata, Austrougarska flota, pod zapovjedništvom admirala Antona Hausa krenula je u napad na niz talijanskih gradova i priobalnih željezničkih pruga, pri čemu je postigla znatan uspjeh.
Osim pokušaja potpune blokade istočne strane Jadrana, Italija se odmah odlučila i na nekoliko osvetničkih napada u području Kotora i južnog Jadrana, poput granatiranja željezničke postaje i pruge u Ćilipima.
Nakon toga, pomno isplanirana sljedeća operacija uključivala je napad grupom brodova, na čelu s krstaricom Giuseppe Garibaldi kojom je zapovijedao admiral Tifari, na prugu Sarajevo – Herceg Novi u području Konavala, iskrcavanje vojnika na Šipan gdje su trebali uništiti vojne instalacije te napad torpednih čamaca na željezničku postaju u Dubrovniku.
Hrabrost poručnika Rudolfa Singulea
Gotovo istovremeno, 18. srpnja 1915. admiral Alexander Hans zapovjedio je zapovjedniku podmornice S.M. U-4, poručniku Rudolfu Singuleu, da zajedno s podmornicama S.M. U-3 i S.M.U-6 isplovi u potragu za hidrozrakoplovom L43. Tijekom potrage, Singule je primio obavijest vojnog zapovjedništva u Boki Kotorskoj da je uočena grupa neprijateljskih brodova svega 3 milje od Molunta, te on oko 3:35 sati uočava navedene brodove. Zaustavljenih motora čekao je pogodan trenutak za napad, a tijekom plovidbe talijanskih brodova prema Boki Kotorskoj, podmornica S.M. U-4 je uočena te su prema njoj u 4:37 sati ispaljene granate s krstarice Giuseppe Garibaldi.
Uvidjevši da nema vremena za oklijevanje, Singule se odlučuje napasti i s udaljenosti od 600 metara ispaljuje dva torpeda u pravcu Garibaldija, koji su pogodili malo iza sredine broda prema krmi. Brod je potonuo u roku od tri minute odnijevši sa sobom u dubinu 53 člana posade, dok su admiral Tifari i 525 članova posade spašeni.
Poručnik Rudolf Singule za ovaj hrabri i viteški poduhvat odlikovan je najvišim austrougarskim odličjem za hrabrost, ordenom viteškog križa Marije Terezije, kao i njemačkim odličjem Željeznog križa 1. stupnja. Kao kuriozitet navodimo da je originalni Željezni križ poručnika Singulea s ugraviranom posvetom s njegovim činom, imenom i godinom 1915. danas u privatnoj kolekciji autora.
Rudolf Von Singule rodio se 08. travnja 1883. Godine u Puli. Vojnu naobrazbu stjecao je na vojnoj akademiji u Rijeci, a zatim i iskustvo na raznim vojnim brodovima. Nakon završetka časničke škole poslan je na službu na oklopnu krstaricu SMS Aspern na kojoj je plovio do Dalekog Istoka 1903. i 1904. godine. Godine 1909. premješten je u novu podmorničku bazu u Puli a 1915. postao je zapovjednik podmornice S.M. U-4.
Preokret u ratovanju
Potapanje Garibaldija i francuske krstarice Leon Gambetta od strane austrougarske podmornice S.M U-5 toliko je utjecalo na talijanske vojne operacije da se nakon toga nisu odlučili na niti jednu veću pomorsku akciju na Jadranu.
1939. godine Rudolf Singule pozvan je na službu u njemačku Kriegsmarine, gdje je služio kao podmornički instruktor u bazama u Italiji i u Kielu. Zapovijedao je školskom podmornicom UD-4 u periodu između 1941 i 1942. godine.
Nesretna sudbina slavnog podmorničara htjela je da bude ubijen dok je branio nepoznatu ženu od pijanih Ruskih vojnika na ulici u Brnu (Češka Republika), samo pet dana prije kapitulacije Njemačke.
