S jednim automobilom se vozi po cesti, ali i plovi po moru

Ideja da se s jednim automobilom vozi po cesti, ali i plovi po moru uz pomoć propelera, počela je ozbiljno zaokupljati inovatore i inženjere raznih profila još od 1900. godine. Velikog uspjeha nisu imali u prvih 40 godina 20. stoljeća, ali su zato Nijemci za potrebe Wermachta u Drugom svjetskom ratu napravili svoj T-166 Schwimmwagen Volkswagen.

Ovaj amfibijski terenac s 4 x 4 pogonom proizvodio je Ferdinand Porsche po nacrtima svog prvog dizajnera Erwina Komende. Bio je dug 382 cm, a pokretao ga je zrakom hlađeni četverocilindrični bokser motor obujma 1131 cm3 koji je na 3000 o/min razvijao 25 KS. Volkswagen je do 1944. izradio 14.265 modela Type 166 i tu brojku dosad u klasi amfibijskih automobila još nitko u povijesti nije nadmašio. Sada na svijetu postoje samo 163 Schwimmwagena (Plivajuće vozilo), s time da je samo njih 13 preživjelo bez restauracije.

Američki odgovor

Kao odgovor na njemački Type 166, Amerikanci su 1942. godine počeli proizvoditi Ford GPA Seep (Sea Jeep), amfibijsku verziju modela Forda GPW Jeep. Ova je amfibija bila duža od njemačke (462 cm) i snažnija (60 KS) s obzirom na četverocilindrični motor od 2199 cm3. Ukupno ih je za potrebe vojske proizvedeno 12.778, s time da su se poslije rata prodavali farmerima, bogatašima i avanturistima.

Naravno, u cijeloj priči nisu izostali ni Rusi, premda su zakasnili. Kako su im Saveznici tijekom rata slali vojnu opremu, uključujući Ford GPA i ploveći kamion DUKW s pogonom 6 x 6, Rusi su na njihovoj bazi 1954. izradili vlastitu amfibiju – GAZ-46 MAV. Njihovo amfibijsko vozilo teško 1270 kg i dugo 507 cm pokretao je motor obujma 2112 cm3 (preuzet iz GAZ-a 69) snage 55 KS. No, iako je amfibija bila popularna u Rusiji i drugim državama Istočnog bloka, proizvodnja je obustavljena 1958. godine.

Uspješni Amphicar 770

Iza Drugog svjetskog rata nastavila se parada amfibija namijenjenih u komercijalne i zabavne svrhe. Među prvima se 1961. za civile počeo proizvoditi Amphicar Model 770. S obzirom na to da se do 1968. prodalo 4000 primjeraka, Amphicar je do danas ostao najprodavaniji automobil civilnih amfibija. Dizajnirao ga je Nijemac Hanns Trippel, izrađivala ga je grupacija Quandt Group u Lübecku i Berlin-Borsigwaldeu, a uglavnom se izvozio bogatim kupcima u SAD. Kabriolet dužine 4,3 m imao je Triumphov motor iz modela Herald 1200 s 4 cilindra i mjenjač s 4 brzine. Iz obujma 1147 cm3 razvijao je 43 konja na 4750 điri, što je bilo malo više snage od cestovnog Heralda. Po moru je Amphicar plovio brzinom od 7 čvorova, dok je na suhome dosezao i 110 km/h. Ova amfibija se pokazala vrlo trajnom i mnogi modeli su još u funkciji. Usput rečeno, na aukcijama doseže visoke svote dolara.

Brza Aquada

Među iznimno uspješne amfibije ubraja se i njemački RMA Amphi-Ranger 2800 SR (Seewasse-Rresistent). Terenac s 5 stupnjeva prijenosa i Fordovim V6 motorima iz Granade i Scorpia je za potrebe njemačke državne službe održavanje naftovoda i plinovoda proizvodila kompanija RMA (Rheinauer Maschinen- und Armaturenbau) između 1985. i 1995. godine. Za njega je specifično da je imao karoseriju izrađenu od aluminija otpornog na more.

Jedna od najbržih amfibija u povijesti je Gibbs Aquada s kojom je 2004. vlasnik grupacije Virgin Richard Branson prešao Engleski kanal za rekordnih 1 sat 40 minuta i 6 sekundi. Aquadu je, nakon preuzimanja Lotusa 1996. godine, osmislio 2003. Novozelanđanin Alan Gibbs i na njoj patentirao čak 60 tehničkih inovacija. Ona je s Roverovim 2.5-litarskim V6 motorom jurila po cesti 160 km/h, te plovila po moru brzinom od 26 čvorova. Nažalost, kako je Rover prestao isporučivati pogonske strojeve, kompanija Gibbs Sports Amphibians obustavila je proizvodnju Aquade 2004. godine.

Gibbs se puno bolje snašao s modelom Gibbs Quadski, ATV-vozilom na četiri kotača koje se u 5 sekundi transformira u plovilo s jet pogonom. Četverocikl predstavljen je 2012. godine i postiže 72 km/h na kopnu i moru. Za njegov razvoj je Gibbs prijavio 300 patenata, a Quadski se, opremljen s High Speed Amphibian (HSA) tehnologijom relativno dobro prodaje.

Najbrži je Python

Svakako valja spomenuti i njegovu Gibbsovu Humdingu, amfibiju s 5 sjedišta i 4WD pogonom iz 2012. koju pokreće V8 motor snage 350 KS. Brzina? Oko 160 km/h na moru, te 65 km/h na moru.

Tvrtka WaterCar iz Kali-fornije, čiji je osnivač 1999. godine bio Dave March, može se pohvaliti s najbržom amfibijom na svijetu. Naime, njihov Python je 2010. ušao u Guinnessovu knjigu rekorda s postignutih 204 km/h na suhome i 96 km/h na vodi. Nije ni čudo kada ga je pokretao motor snage 450 KS iz Chevrolet Corvette. Ipak, Python zbog velikih troškova izrade nikada nije ušao u serijsku proizvodnju, ali je zato WaterCar 2013. lansirao model Panther koji ostvaruje 130 km/h na suhome i 72 km/h na moru.

Ovaj morski SUV je prikladan za sve vrste terena i proizvodi se na bazi Jeepa CJ8 Scramblera u pogonu Fountain Valley BodyWorks. Popularan je među tajkunima i naftnim magnatima, jer oni sebi mogu priuštiti cijenu od oko 140.000 dolara. Panther za pogon na rabi jet-propulziju i Hondin Acura motor obujma 3,7 litara. Uz pomoć hidrauličnog off-road ovjesa, spreman je za prijelaz s ceste u more za samo 15 sekundi.

Ploveći autobusi

Jedna od vrlo uspješnih kompanija je i Cool Amphibious Manufacturers International iz američkog Ridgelanda čiji je čelnik i inovator John Giljam napravio i dva autobusa amfibije. Iz njihove kuhinje izašao je i sportski četverosjed Hydra Spyder koji s 6-litarskim V8 motorom iz Corvette LS2 snage 400 KS, uparen s ručnim mjenjačem s 5 stupnjeva prijenosa, plovi brzinom od 85 km/h, dok na cesti probija barijeru od 200 km/h. Najnoviji u njihovu nizu je 3,9-metarski Hydra Gator s dizelskim motorom. Služi za golf, ribolov, lov i kampiranje po jezerima, ali nije predviđen za more.

Švicarska kompanija Rinspeed uglavnom se bavi maštovitim preradama raznih modela, a 2004. predstavila je Splash amfibiju s posebnim hydrofoil dizajnom. Njihova jurilica na cesti ide preko 200 km/h, ali je živahna i na moru gdje postiže 30 čvorova. Prva je amfibija na svijetu s pogonom na prirodni plin, a pokreće je dvocilindrični turbo motor obujma 750 cm3.

Među najljepše amfibije spada Amphibious Lambor-ghini s centralno smještenim motorom. Prvi čovjek tvrtke SeaRoader Mike Ryan cijeli se život bavi preradama automobila u amfibije, ali nitko prije njega nije uspio jednog Lamborghini Countacha prenamijeniti za vožnju po moru.

Maštoviti Dobbertin

Od nehrđajućeg čelika i aluminija Rick Dobertin je 2002. napravio impresivnu amfibiju Dobbertin HydroCar. Uz pomoć Rolla propelera s 4 lista i Big Block Chevrolet motora od 762 KS HydroCar je postizao 200 km/h na cesti, te 96 km/h po vodenoj cesti. No, ova je kombinacija katamarana, Batmobila i Ferrarija duga 6,82 m i teška 3,8 tona ostala unikat. Vlasnik je prije par godina zbog manjka novca čak prodavao na eBayu za 770.000 USD.

Sea Lion je također amfibija futurističkog izgleda. Dizajn prototipa potpisuje Marc Witt i pokreće je Wankelov rotacijski motor iz Mazde RX-8 snage 174 KS. Witt je Morskog lava međutim ponudio na prodaju pa je pitanje hoće li od tog modela, napravljenog od 5052 aluminija jednog dana nešto biti u serijskoj verziji.

Neobičnu kombinaciju predstavlja Iguana 29. Ova amfibija s pentom ma krmi na moru postiže brzinu od 35 čvorova, ali je na suhome puno sporija jer umjesto kotača ima gusjenice i ne kreće se brže od 9 km/h. Unatoč tome, cijena joj je vrlo visoka i doseže 290.000 dolara.

Sea Monstera ne možemo ubrojiti u skupe amfibije, ali je zanimljivo da ga je osmislio 77-godišnji lovac na patke Stan Hewitt s Aljaske. Opremljen s motorom iz Chevroleta Trailblazer koji mu pokreće proplere, Sea Monster plovi brzinom od 45 km/h. Hewitta je koštao 130.000 dolara, a samo se u 18 sekundi pretvara iz vozila u plovilo.