Vlada je na zatvorenom dijelu svoje prošle sjednice, održane u četvrtak, donijela zaključak vezan uz projekt LNG terminala na Krku, no ta je točka dnevnog reda klasificirana pod oznakom »povjerljivo«, i o njoj premijer Andrej Plenković nije želio reći ništa osim da Vlada čini sve kako bi se realizacija projekta ubrzala, piše Novi list.
Prebacivanje u »petu brzinu« nesumnjivo je i rezultat interesa SAD-a da ozbiljnije krene u izvoz svog ukapljenog prirodnog plina iz škriljaca, za što im je onda potreban i veći broj LNG terminala u Europi.
Bilo sedam ponuda
Kako se neslužbeno može čuti, povjerljivi zaključak Vlade odnosi se na dogovor s trima stranim investitorima o ulaganju u terminal. Riječ je o investitorima koji su već prije godinu dana odabrani za ulaganje u kopneni terminal na Krku, većeg kapaciteta, a s kojima se otad pregovaralo o ulaganju u plutajući terminal koji će zapravo biti brod za regasifikaciju ukapljenog plina te prateća infrastruktura.
Investitori su, neslužbene su informacije, europski investicijski energetski fond Marguerite, koji čini šest velikih europskih financijskih institucija – Europska investicijska banka, poljska PKO Bank Polski SA, njemački KfW, francuska Caisse des dépôts et consignations, talijanska Cassa Depositi e Prestiti, španjolski Instituto de Crédito Oficial – koji ulaže u velike energetske i infrastrukturne projekte u Europi, poput plinovoda, autocesta, pa je tako ulagao i u gradnju nove zagrebačke zračne luke, zatim španjolski Enagas koji upravlja s nekoliko tamošnjih LNG terminala, dok je treći ulagač, kažu neslužbene informacije, konzorcij koji drži litavski plutajući terminal u luci Klaipeda, pušten u rad 2014. godine.
LNG Hrvatska d.o.o. je javni poziv za ulaganje u terminal zaključio na kraju 2015., dokad je zaprimio ukupno sedam ponuda – četiri od industrijskih ulagača, iz LNG biznisa, te tri ponude financijskih ulagača. Još se prošle godine moglo čuti da će imena odabranih investitora biti objavljena nakon što s njima dogovore gradnju jeftinijeg, plutajućeg terminala, umjesto velikog kopnenog. Odavno je proveden i postupak zakupa kapaciteta kopnenog terminala kojim su definirani kupci, no nije poznato jesu li isti ti zakupci i dalje u igri, zainteresirani za kupovinu plina s plutajućeg terminala, kapaciteta oko 2,5 milijarde kubika plina godišnje.
Zakup kapaciteta
»Čestitam vašim zemljama što su već započele ove divne projekte koji će omogućiti pristup tržištu energenata, primjerice riječ je o projektu plutajućeg LNG terminala na hrvatskom otoku Krku, jesam li to dobro izgovorio?«, obratio se američki predsjednik Donald Trump Kolindi Grabar-Kitarović nedavno na summitu u Varšavi.
Osim za izradu dokumentacije, Hrvatska je iz EU-a dobila i dio sredstava (102 milijuna eura) za nabavku broda za regasifikaciju koji će, može se neslužbeno čuti, biti američke proizvodnje, i u njegovoj bi kupnji ili leasingu trebali sudjelovati odabrani investitori. Natječaj za nabavku broda najavljen je za ovo ljeto, dok bi konačna investicijska odluka o plutajućem LNG terminalu u Omišlju trebala biti donesena u prvom tromjesečju 2018. godine. Ukupna cijena investicije bit će poznata, naime, tek nakon što pristignu ponude za nabavku broda i izgradnju priveza s infrastrukturom i priključkom na transportni sustav. Uslijedit će i nastavak »open seasona« za zakup kapaciteta terminala, koji će zapravo pokazati hoće li, i koliko, terminal biti konkurentan. Prvi bi plin s njega prema kupcima trebao krenuti početkom 2020. godine.
