Jučer rano ujutro u Tivatskom zaljevu započela je komplicirana operacija ukrcaja velikog plutajućeg doka Jadranskog brodogradilišta Bijela (JBB) na specijalni nizozemski brod za prijevoz teških i vangabaritnih tereta „Dockwise Vanguard“.
Nizozemski heavy lifter usidren usred Tivatskog zaljeva, upumpao je morsku vodu u svoje balastne tankove i kontrolirano zaronio do dubine od 18 metara, kako bi njegova glavna paluba bila na dovoljnoj dubini da se na nju vitlima i čelik čelima, uz asistenciju remorkera, navuče bijeljanski DOK-12. Potom, „Dockwise Vanguard“ će za nekoliko sati ispumpati svoje balastne tankove i izroniti iz mora, na svojim leđima noseći DOK-12. Idućih par dana uslijedit će fiksiranje doka na palubi nizozemskog heavy liftera, kako se ovaj ogroman teret ne bi pomicao tijekom plovidbe „Dockwise Vanguarda“ do Litve, koja će kako se očekuje, trajati između tri i četiri tjedna.
Inače, dok dugačak 253, širok 53 i visok 18 metara jučer oko 7.30 isplovio je sa svog veza u Bijeloj na kojem je on proveo 41 godinu, od 1976. kada je ovdje stigao kao potpuno nov iz brodogradilišta u Njemačkoj gdje je izgrađen po posebnoj narudžbi.
Odlazak doka koga su uz remorkere „Boka Sky“ i „Boka Bay“ kompanije „Boka Pilot& Tug Services“ iz Bijele, teglili i remorkeri „Jaki“ i „Alkaid“ kompanije „Brodospas“ iz Splita, sa tugom u očima i jetkim komentarima, pratili su mnogi žitelji Bijele i Bokelji koji su taj događaj prokomentirali kao „definitivnu sahranu brodogradnje i pomorstva u Boki“. Prije devet godina na isti način, Tivćani su gledali i komentirali odlazak „svog“ velikog doka Arsenala kojeg je novi vlasnik Adriatic Marinas, nakon što je zatvorio vojno brodogradilište s tradicijom dugom 120 godina, prodao u Njemačku.
Bijeljani i Bokeljsi uopće, jučer su po društvenim mrežama sa žaljenjem pratili odlazak DOK-a 12 koji je othranio i odškolovao brojne obitelji bijeljanskh brodograditelja što su na tom tehničkom plovnom objektu iz mora izvlačili i remontirali na tisuće brodova u protekla četiri desetljeća.
Najčešći komentar je bio kako se novom vlasniku DOK-a 12 isplatilo da stečajnoj upravi JBB plati 11 milijuna eura za taj dok i uloži najmanje još oko 5 milijuna u njegov skupi transport na heavy lifteru do Baltika i popravak prije nego što na njemu ponovno počne izvlačiti iz mora brodove radi remonta, a Crnoj Gori se nije isplatilo da zadrži brodograđevnu djelatnost u Bijeloj koja traje još od 1927., već je crnogorska Vlada JBB poslala u stečaj i „rasprodala na kilo“, radi relativno malog poreznog duga.
Za par dana u teglju jednog velikog malteškog remorkera i mali dok JBB kojeg je za 2,1 milijun eura kupila jedna kompanija iz Turske, napustit će Boku Kotorsku. Time Crna Gora definitivno ostaje bez tehničkih mogućnosti da iz mora podigne iole veći brod. Osim što je to problem tehničke i ekonomske prirode jer će sad svi domaći brodari sva svoja plovila morati dokovati u inozemstvu, ovo je postao i svojevrstan sigurnosni problem.
Naime odlaskom bijeljanskih, a prije toga i dva plutajuća doka bivšeg tivatskog Arsenala, Crna Gora više nema nikakav tehnički kapacitet za hitna, tzv. havarijska dokovanja plovila kojima zbog oštećenja podvodnog dijela trupa prijeti potonuće ili se iz njih zbog toga u more izlijevaju zauljene tekućine i druge štetne materije. Narušena sigurnosna dimenzija ovakvog opredjeljenja crnogorske Vlade je i činjenica da Mornarica Vojske CG više nigdje u državi ne može radi redovnog ili havarijskog održavanja, podignuti iz mora većinu svojih ratnih i pomoćnih brodova, pa se ionako „tanka“ tehnička logistička podrška Mornarici, praktički potpuno briše.
Iz Ministarstva prometa i pomorstva (MSP) nikada nisu odgovorili na pitanje da li je taj resor suglasan s razvojem situacije u kojoj Crna Gora, nakon prodaje dokova iz Tivta i Bijele, u potpunosti ostaje bez kapaciteta za dokovanje većih plovila. MSP je inače, izdao splitskom “Brodospasu” posebnu dozvolu za kabotažu da se dva remorkera hrvatske firme uključe u akciju ukrcaja velikog doka iz Bijele na “Dockwise Vanguard”.
