O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Odlazi Ante Mrvica, dobri duh splitske trajektne luke

Šibenčanin s otoka Žirja Ante Mrvica (65) u splitskoj luci do mirovine broji još dva vikenda kroz koja će dočekati i ispratiti kojih stotinu tisuća ljudi, što turista u grozničavoj potrazi za godišnjim odmorom, što otočana kojima je trajekt redovita veza sa životom na kopnu.

Mrvica u svojoj dugoj karijeri zaradio je pregršt epiteta i nadimaka, a najčešće ga nazivaju “dobrim duhom splitske luke” ili “tatom-matom za trajekte”. Službeno, on je “koordinator Jadrolinije za splitsko područje”, odnosno čovjek koji cijelu splitsku luku ima u “malom prstu”.

Konkretno, kako to opisuje Damir Petranović na tportalu, Mrvica ureduje, preusmjerava, intervenira i spašava – kad je kakva veća Hajdukova utakmica, njemu će se otočani obratiti za kasnije isplovljavanje. Kad se na Braču ili Šolti dogodi neka nevolja, on će alarmirati kompletan zapovjedni lanac. Kad autobusu s četrdesetak djece s Visa otkažu kočnice tamo negdje oko Dugopolja, Mrvica će narediti da ih se pričeka – bolje da svi malo zakasne kućama, nego da netko glavu gubi.

Kad krajem mjeseca skine svoju plavu košulju, po kojoj ga prepoznaju putnici u luci i pitaju za savjet, što on spremno rješava za desetak sekundi, Ante Mrvica vraća se na rodno Žirje “malo u masline, malo na lignje… Jest puno slobodnog vremena, ali prilagodit ću se već nekako”.

Kako sada stvari stoje, nitko ga neće zamijeniti na njegovom radnom mjestu u najprometnijoj luci Jadrolinije. Iz Splita i s obližnjih otoka već se čuje mrmorenje zbog neobičnog poteza Jadrolinije, koja red u svojoj najvećoj i najprometnijoj luci po svemu sudeći namjerava održavati “na daljinu”, iz Rijeke.

Ovom dijelu Dalmacije zasad je nezamislivo da neće imati “svoga Mrvicu”, nekoga čiji broj se može okrenuti usred noći i tko će uvijek biti na usluzi, u roku od nekoliko minuta stvoriti se na licu mjesta.

Posljednjih godina Ante Mrvica honorarno drži dva kolegija na splitskom i zadarskom sveučilištu, gdje novim generacijama prenosi svoje iskustvo i znanje, u koje je ulagao cijeloga života.

“Ukrcao sam se na brod i osamnaesti rođendan dočekao negdje na Atlantiku, tako sam navigavao petnaestak godina, a onda sam shvatio da moram raditi na sebi. Najprije sam upisao Višu pomorsku školu, pa onda i Pomorski fakultet u Splitu u njegovoj prvoj generaciji. Završio sam strojarstvo, ali nisam htio da me kao neke kolege ‘vodaju okolo kao kufer’ – pa sam se zainatio i završio i nautički smjer. Želim znati sve i moći sve”, ispričao je za tportal. Nije tu stao: uskoro je magistrirao, a zatim i doktorirao logistiku i menadžment.

“Neki ljudi misle da je pametnije trošiti na robu, auta ili mobitele, ali ja sam se uvjerio da je svaka kuna koju sam dao u obrazovanje višestruko vrjednija. Nema veće satisfakcije”, kaže Mrvica, kojeg mnogi znaju kao suhonjavog i agilnog, prosijedog i preplanulog lika koji je godinama redovito pred kamerama za televizijske vijesti izvještavao o broju trajektnih linija, popunjenosti kapaciteta, izvanrednim isplovljavanjima i prometnim prilikama na otocima.

Šibenčanin s otoka Žirja Ante Mrvica (65) u splitskoj luci do mirovine broji još dva vikenda kroz koja će dočekati i ispratiti kojih stotinu tisuća ljudi, što turista u grozničavoj potrazi za godišnjim odmorom, što otočana kojima je trajekt redovita veza sa životom na kopnu.

Mrvica u svojoj dugoj karijeri zaradio je pregršt epiteta i nadimaka, a najčešće ga nazivaju “dobrim duhom splitske luke” ili “tatom-matom za trajekte”. Službeno, on je “koordinator Jadrolinije za splitsko područje”, odnosno čovjek koji cijelu splitsku luku ima u “malom prstu”.

Konkretno, kako to opisuje Damir Petranović na tportalu, Mrvica ureduje, preusmjerava, intervenira i spašava – kad je kakva veća Hajdukova utakmica, njemu će se otočani obratiti za kasnije isplovljavanje. Kad se na Braču ili Šolti dogodi neka nevolja, on će alarmirati kompletan zapovjedni lanac. Kad autobusu s četrdesetak djece s Visa otkažu kočnice tamo negdje oko Dugopolja, Mrvica će narediti da ih se pričeka – bolje da svi malo zakasne kućama, nego da netko glavu gubi.

Kad krajem mjeseca skine svoju plavu košulju, po kojoj ga prepoznaju putnici u luci i pitaju za savjet, što on spremno rješava za desetak sekundi, Ante Mrvica vraća se na rodno Žirje “malo u masline, malo na lignje… Jest puno slobodnog vremena, ali prilagodit ću se već nekako”.

Kako sada stvari stoje, nitko ga neće zamijeniti na njegovom radnom mjestu u najprometnijoj luci Jadrolinije. Iz Splita i s obližnjih otoka već se čuje mrmorenje zbog neobičnog poteza Jadrolinije, koja red u svojoj najvećoj i najprometnijoj luci po svemu sudeći namjerava održavati “na daljinu”, iz Rijeke.

Ovom dijelu Dalmacije zasad je nezamislivo da neće imati “svoga Mrvicu”, nekoga čiji broj se može okrenuti usred noći i tko će uvijek biti na usluzi, u roku od nekoliko minuta stvoriti se na licu mjesta.

Posljednjih godina Ante Mrvica honorarno drži dva kolegija na splitskom i zadarskom sveučilištu, gdje novim generacijama prenosi svoje iskustvo i znanje, u koje je ulagao cijeloga života.

“Ukrcao sam se na brod i osamnaesti rođendan dočekao negdje na Atlantiku, tako sam navigavao petnaestak godina, a onda sam shvatio da moram raditi na sebi. Najprije sam upisao Višu pomorsku školu, pa onda i Pomorski fakultet u Splitu u njegovoj prvoj generaciji. Završio sam strojarstvo, ali nisam htio da me kao neke kolege ‘vodaju okolo kao kufer’ – pa sam se zainatio i završio i nautički smjer. Želim znati sve i moći sve”, ispričao je za tportal. Nije tu stao: uskoro je magistrirao, a zatim i doktorirao logistiku i menadžment.

“Neki ljudi misle da je pametnije trošiti na robu, auta ili mobitele, ali ja sam se uvjerio da je svaka kuna koju sam dao u obrazovanje višestruko vrjednija. Nema veće satisfakcije”, kaže Mrvica, kojeg mnogi znaju kao suhonjavog i agilnog, prosijedog i preplanulog lika koji je godinama redovito pred kamerama za televizijske vijesti izvještavao o broju trajektnih linija, popunjenosti kapaciteta, izvanrednim isplovljavanjima i prometnim prilikama na otocima.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here