Foto: Dunkić d.o.o.
Hrvatski su brodovi u krizi bili dvostruko skuplji od francuskih jer su troškovi proizvodnje i nameti bili barem dvostruko veći nego u Francuskoj
Mirko Dunkić, vlasnik malog brodogradilišta smještenog u šibenskoj poslovnoj zoni Podi, u kojem proizvodi motorna plovila Šibenik 800, kaže da je krizu koja je pogodila malu brodogradnju preživio zahvaljujući danonoćnom radu.
“Morate raditi od jutra do mraka i imati dobre radnike, a ja to imam. Nema praznika u ovom poslu. I naravno, unatoč tome što imam jako dobre i odane radnike, moram biti stalno prisutan u pogonu. Mene moji radnici doživljavaju kao organizatora posla i iz te kože ne mogu. Da sam angažirao menadžera, siguran sam da tvrtka ne bi dobro završila. Kad imate relativno male prihode, ne možete raditi što hoćete. Morate paziti na svaki detalj. U ovom poslu ne smijete biti komotni. Moje kolege koje su bile iole opuštenije nisu dobro prošle. Treba zapeti. Mi smo doslovno bili na koljenima. Ovo je obiteljski posao u kojem moja supruga vodi administraciju, a kći joj pomaže pogotovo u IT dijelu”, pojašnjava Mirko Dunkić, vlasnik i direktor tvrtke Dunkić iz Šibenika.
U proizvodnji brodova sve je, kaže Dunkić, isto kao s drugim stvarima, a najvažnije je da je brod vizualno dopadljiv. “Može imati izuzetne maritimne sposobnosti, ali ako brod vizualno ne privlači, nitko ga neće kupiti. Zato sam ja htio napraviti vizualno privlačan brod s odličnim maritimnim sposobnostima. Proizvodimo moderan brod sa starim, tradicijskim izgledom i šarmom i vizurama. To je prilagođeno našem podneblju. Kad napravite brod ugodan oku, onda vas vole i turisti. To potvrđuju i moji kupci radnih brodova. Kažu mi da tek kada se napuni njihov brod, onda se počnu puniti i ostali. Taj isti brod mora ići dobro na moru, dakle mora biti čvrst i stabilan. Treća stvar koja je vrlo važna jest moje ponašanje i mojih djelatnika prema naručitelju broda, odnosno prema kupcu. Kupac izdvoji do 100 tisuća eura za naš brod, očekuje da mu jednostavno morate stalno biti na usluzi. Brod je skupa igračka i kupuju ga ljudi koji vole taj način života. Njegovo održavanje nije skupo, nego je skup vez i usluga marina. Cijena broda ima veliki raspon i ovisi o ugrađenoj opremi”, kaže Mirko Dunkić.
Ova i prošla godina za tvrtku Dunkić bile su vrlo uspješne zahvaljujući tome što, kako kaže njezin vlasnik i osnivač, očito ima dobar proizvod.
U pogonu smještenom u poslovnoj zoni Podi kod Šibenika izrađuje se radni i turistički brod, koji imaju dobre karakteristike na moru. Korito je, kaže Dunkić, isto i u slučaju radnog i turističkog broda. Turistička ili obiteljska verzija broda posebno se oprema i ima posebno nadgrađe, a radna verzija služi ljeti za prijevoz turista, a zimi za ribarenje. Razlika između njih je u nadgrađu, a na radni brod može sjesti petnaestak ljudi.
“Kako sam stolar i modelar, ušao sam u tajne oblikovanja materijala i u to vrijeme jedini smo proizvodili brodove na klasičan način. U početku smo radili ručno, bez žurbe. I spremanje marende bilo je neizostavan dio posla. I danas je spremamo, samo što puno više i puno brže radimo. Radilo se o hobiju i ljubavi, a iz toga je nastao dobar proizvod – Šibenik 800”, prisjeća se Mirko Dunkić.
Kredit od HBOR-a
Kao obrtnik počeo je proizvoditi brodove 2000. godine, a tvrtku je osnovao 2005. Proizvodio ih je u maloj skromnoj proizvodnoj hali u Dubravi u predgrađu Šibenika. Tu je proizvedeno dvadesetak brodova. Kako je kasnije posao rastao i bilo je nemoguće organizirati proizvodnju u toj maloj radionici, Dunkić se među prvima preselio u proizvodnu zonu Podi. U preseljenje je investirao oko 2,5 milijuna kuna. Mogao je, kaže, proći i povoljnije, ali kad već investirate, onda, prema njegovu mišljenju, trebate investirati kvalitetno jer dobra investicija uvijek donese povrat ulaganja.
“Moja je sreća što sam uspio dobiti kredit HBOR-a po relativno povoljnoj kamatnoj stopi, jer da nije tako, sigurno bismo imali velikih problema. Izgradili smo pogon i radionicu u kojoj imam sve što mi je potrebno. U njoj radi šest radnika, ali imam dosta kooperanata”, otkriva Dunkić.
Preseljenje u poslovnu zonu Podi nekako se poklopilo s krizom.
“U to vrijeme u Francuskoj, kako su mi pričali poslovni partneri, država je davala malim brodograditeljima subvencije od 30 posto samo da bi nastavili poslovati i premostili krizu. Kod nas je država uvela trošarine, tako da nas je to dodatno pogodilo. Zato su naši brodovi bili dvostruko skuplji od francuskih jer su troškovi proizvodnje i nameti bili barem dvostruko veći nego u Francuskoj. Brod je luksuz i ljudi ga kupuju tek nakon što riješe niz važnijih stvari u životu”, napominje Dunkić.
U to vrijeme, otkriva Dunkić, i ako su se kupovali brodovi, bili su to polovni jer se tada vrlo povoljno moglo kupiti rabljeno plovilo. Vladala je opća depresija na tržištu. No, napominje, talijanski su brodograditelji prošli puno gore od nas. Mnogi su doslovno preko noći prestali raditi i zatvorili pogone. I kod nas je propalo dosta uzornih poduzetnika u ovom sektoru.
Izlaz iz krize, tvrdi Dunkić, jedino je moguć ako su mali poduzetnici koji se bave proizvodnjom žilavi i svestrani.
“Ja sam se u to vrijeme bavio i servisom, tako da sam tu osigurao nešto posla. Veliki broj brodova tražio je prenamjenu, pa sam i to radio. Recimo, nedavno smo izradili prekrasnu kabinu dugu 19 metara, za brod dug 26 metara. Gradili smo je godinu i pol. Unutar radionice radili smo je u kalupima, interijer je opremljen hrastovinom, sve smo radili u segmentima i na kraju spojili… Riječ je o doista prekrasnom brodu. Nedavno smo sanirali oštećenja na jednoj jedrilici. Imamo niz suradnji s vlasnicima plovila oko servisa i popravaka. Imali smo, na primjer, slučaj u Novalji na Pagu odakle nas je jedan prijatelj, inače ozbiljan poduzetnik, nazvao da je razbio brod. Glas mu nismo prepoznali koliko je bio preplašen, a brod smo mu osposobili u jedan dan, bez obzira na to što je doslovno u punoj brzini prošao preko stijene. Radi se o kupcu našeg broda, a bio mu je prvi dan godišnjeg odmore. To smo uspjeli zato što je naš brod napravljen tako da se u slučaju havarije dio po dio odvaja”, otkriva Dunkić.
Oporavak tržišta, prema Dunkićevu mišljenju, počeo je prije dvije-tri godine.
Motore kupuju vani
“Doduše, ja nisam mjerodavan: kad ja napravim jedan brod više u godini, onda se to osjeti. Brodovi koje mi proizvodimo zapadaju najmanje 70 tisuća eura. Dakle, nije svejedno proizvedete li tri ili četiri. Prošle godine smo proizveli ukupno četiri Šibenika 800, a ove godine već smo dosad proizveli četiri broda. Inače, brodovi se uglavnom kupuju prije sezone, mada ćemo mi do jeseni završiti još nekoliko brodova. Vjerojatno će ih njihovi vlasnici preuzeti prije iduće turističke sezone”, objašnjava Dunkić.
Šibenik 800 proizvodi se, dakle, u dvije verzije. Radi se o motornjaku s motorom jačim i od 300 KS. Takve su, kaže Dunkić, želje kupaca, a brod tako jake motore podnosi izuzetno dobro. Iako je poludeplasmanac, Šibenik 800 postiže brzinu od oko 30 milja na sat. Preinakom je na istom kalupu napravljen i brod namijenjen za obiteljsko krstarenje.
“Htio sam napraviti čvrst, uredan i multifunkcionalan brod koji će biti prilagođen načinu života domaćih ljudi. Htio sam napraviti kompromis i zato radimo poludeplasmanac koji nije čisti gliser, a ipak može ići preko 30 milja na sat. Radi se o vrlo jednostavno koncipiranom brodu, i to je njegova velika prednost. U njemu može spavati šestero ljudi, a brod je prohodan i ima prozračan interijer. Na njemu može ručati 12 osoba. Na jednodnevne izlete može ići više ljudi. Kuhinja i salon su na prikladnom mjestu. Brod je dosta dubok i ljudi se ne moraju saginjati, a nije ni previsok za pogled izvana. Recimo, ja sam u početku mislio da je dovoljno imati motore koji postižu brzine od 15 milja na sat, ali svi naši kupci žele brzine iznad 20 milja na sat. Motore, nažalost, kupujemo od inozemnih, svjetski poznatih proizvođača”, objašnjava brodograditelj.
Unutar pogona Dunkić je osigurao i zimski vez za inozemne kupce svojih brodova. “Kupci su nam dijelom stranci, ali nas jako vole i domaći pomorci, vjerojatno zato što jako dobro znaju što je dobar brod”, kaže Dunkić.
Tvrdi da je najvažnije napraviti dobar model. Prije toga važno je, kaže, precizno zamisliti kako brod mora izgledati.
“Važna je preciznost. Doslovno su bitni milimetri. Svaki brod će ploviti ako mu stavite jak motor, ali je važno i koliko potrošite goriva. Naš je brod prilično racionalan i, ako se racionalno vozi, troši oko litru i pol po milji. Čvrst je, ima četiri i pol tone. Naš brod su prepoznali kupci koji znaju što je kvaliteta jer, usporedbe radi, Francuzi bi od materijala koji ugrađujemo u naša dva broda – napravili tri. Oni rade laganije brodove u serijskoj proizvodnji. Naš brod lomi valove, a serijski proizvedeni brodovi koji su lagani skakuću po valovima”, mišljenja je Dunkić.
Dunkić je napravio, kaže, šezdesetak brodova i napominje da je u svaki brod nešto drukčije ugrađeno.
“Svaki ima određeno poboljšanje vezano za održavanje ili radi korisnikova zadovoljstva. Nastojimo da svaki dio koji treba izvaditi bude dostupan. Neki brodovi svjetski poznatih proizvođača imaju takva rješenja da se hvatam za glavu. Sve morate skinuti da biste izvadili određeni dio. To je za održavanje vrlo zahtjevno”, kaže Dunkić.
Zasad Dunkić godišnje može sagraditi osam brodova Šibenik 800. Veseli ga što će za dvije godine otplatiti kredit, a tada će, kaže, disati punim plućima i raditi opuštenije.
