Foto: Glas Istre
Drveni brod Moira još uvijek stoji potopljen uz rivu otoka Katarina u Puli gdje se Končar naveliko sprema uložiti u novu pulsku marinu. Međutim, upravo zbog tog broda koji je pod morem već dvije godine, Končar ne može već nekoliko mjeseci ući u posjed tog državnog zemljišta koje je dobio u koncesiju, pa tako ni graditi marinu što je namjeravao upravo u špici ove sezone kako bi bila gotova do ljeta 2018. Bar prvi dio.
A Puljanin Pavle Orešnik, čija je rodbina bila u vlasništvu tvrtke potopljenog broda, tvrdi da za to nisu krivi nekadašnji vlasnici, odnosno tvrtka Tigar i lav, nego stečajni upravitelji koji su se nizali nakon što je tvrtka išla u stečaj.
Pokušaj dogovora
– Da se nas pita, mi bismo taj brod odavno bili izvadili iz mora. Na kraju krajeva i sami smo to nudili, ali onda bi se sigurno konačno pojavio stečajni upravitelj koji bi rekao kako to nije u našoj nadležnosti – kaže nam Orešnik koji tvrdi da se čuo s predstavnicima Končarova projekta nakon što je u medijima objavljena priča o tome kako njegov bivši potopljeni brod koči investiciju od 60 milijuna eura (oko 450 milijuna kuna) u Puli.
– Pa taj se brod može izvaditi iz mora u dva dana i bez problema se može riješiti taj problem. Uostalom, Uljanik je preko puta i ima dizalice. Ali ništa se ne može raditi zbog stečajnog upravitelja firme. A upravo on, a i onaj prije, najviše su krivi za sadašnju situaciju jer ih za taj brod nije bilo briga. Nije brod auto pa da ga pustiš u garaži tri godine bez da ga pogledaš. Čim se brod potopio, Lučka kapetanija naložila je da se izvadi iz mora, ali oni to nisu napravili. Toliko o tome koliko su odgovorni – veli Orešnik koji je ogorčen na čitavu situaciju oko drvene Moire koja je po njegovu mišljenju kada je tvrtka išla u stečaj vrijedila 30 tisuća eura. A dug zbog kojeg je tvrtka išla uopće u stečaj, veli, bio je oko 12 tisuća eura.
– Da su stečajni upravitelji bili imalo savjesni, ne bi dopustili da se dogodi što se dogodilo. Mi smo sami na svoju ruku dok se brod nije potopio zbog oluje svakodnevno ga obilazili, praznili vodu. Njih nije bilo blizu. Da su ga prodali, namirili bi se bili svi dugovi i sve bi bilo riješeno. Ne znam je li uopće taj brod bio ponuđen na prodaju za vrijeme prvog upravitelja. Znam da je ponuđen tek kada je potopljen – veli nam Orešnik.
Vrijedni dijelovi
Ističe da i sada na njemu, iako je potopljen, ima vrijednih dijelova, ali da je vrlo vjerojatno kako se ništa od toga neće uspjeti spasiti, pa time ni namiriti dugovi.
– A sada je ta vrijedna stvar nestala i ne znamo što ćemo. To plovilo u ovom stanju sada malo vrijedi jer je pod vodom bilo predugo. Sve se to dogodilo zbog velike nemarnosti – ističe Orešnik.
Čeka se država
S druge strane, aktualni stečajni upravitelj tvrtke Ivor Pliskovac svojedobno nam je kazao da se čeka okončanje stečaja nakon čega će državi prepustiti da izvadi iz mora spornu brodicu. Navodno bi to trebalo biti skoro. A tada će i Končar ući u posjed Katarine i početi s radovima. Kako nam je kazala Barbara Peruško, koja vodi ovaj milijunski projekt, rokovi su zasad pomaknuti za početak rujna.
