Tijekom Napoleonovih ratova, otok Vis bio je pod britanskom okupacijom cijelih desetak godina, točnije od 1805. do 1815. godine. Jedna od najvećih britanskih pobjeda na moru u tom periodu dogodila se upravo u vodama oko otoka Visa, što je danas relativno malo poznato prvenstveno zato jer je primat najinteresantnije bitke odavno preuzela ona koja se u istim vodama odigrala 55 godina kasnije, između austrougarske i talijanske flote a u kojoj je admiral Tegetthoff porazio admirala Persana. Ipak, koliko god je drugi Viški boj 1866. godine označio, barem privremeni, kraj talijanskih pokušaja da osvoje Dalmaciju i njene otoke, toliko je onaj prvi 1811. godine, barem simbolično označio početak kraja francuske dominacije na Jadranu i u Dalmaciji.
Prilike na Jadranu početkom 19. stoljeća
Vis, koji je tada bio u rukama Velike Britanije iako je prema mirovnom ugovoru iz Schönbrunna cijela obala Dalmacije pripala Francuzima, ali u kojem su bili stacionirani i brojni gusarski brodovi koji su pod prešutnim odobrenjem Britanaca napadali i pljačkali francuske brodove, bio je trn u oku Napoleona koji je takvo ponašanje pokušavao zaustaviti na sve moguće načine. Napoleon je napadima na Britance na Jadranu pokušavao ostvariti prevlast na moru prvenstveno zbog lakše opskrbe svojih teritorija u Dalmaciji, na Apeninskom poluotoku i na Krfu.
Ipak, činjenica da su stanovnici Dalmacije, koje su Francuzi čak i pozivali da se počnu baviti gusarenjem, zazirali od Francuza i gotovo redovito se priklanjali Britancima od kojih su imali koristi, kao i snaga britanskih pomorskih snaga na Jadranu navele su Napoleona da na Jadranu formira dvije divizije koje su imale zadaću provoditi veće vojne operacije.
Prvi napad na Vis 22. listopada 1810.
Zapovjedništvo Talijanske divizije povjereno je francuskom admiralu Bernardu Dubourdieu. Prethodno je Dubordieu, temeljem zasluga zbog zarobljavanja britanske fregate, bio imenovan zapovjednikom pomorske eksadre na Jadranu. Prvi uspjeh postigao je kad je, isplovivši iz Ancone i podigavši britanske zastave kako bi zavarao neprijatelja, što mu je i uspjelo, s fregatama Uranie, Favorite i Corona, korvetama Bellona i Carolina i brikovima Jena i Mercure 22. listopada stigao do Visa i s tri broda (Favorite, Corona i Bellona) ušao u uvalu Sv. Jurja, napao grad Vis i u njemu s 500 iskrcanih vojnika popljačkao britanske trgovine i skladišta te potopio određeni broj brodova, dok je nekoliko brodova zarobio i poslao u Split.
Kad je dobio informaciju da su se na horizontu pojavili nepoznati brodovi, zapovjedio je povlačenje svog brodovlja natrag za Anconu. S obzirom na snagu britanskih brodova, ta odluka bila je itekako opravdana jer ni u kom slučaju nije mogao očekivati pobjedu protiv nadmoćnog protivnika, a pogotovo je bilo nemoguće sa snagama kojima je raspolagao zadržati Vis…
Bitka 13. ožujka 1811. godine
Kako je Napoleon bio bijesan zbog neuspjeha tog prvog napada na Vis, zapovjedio je novu akciju nakon koje je na Visu, prema zapovijedi, trebalo držati stalnu posadu od 800 vojnika, 3 do 4 topovnjače i jedan brik.
Netom nakon formiranja, francusko-talijanska eskadra pod zapovjedništvom Dubordieua je 11. ožujka iz Ancone isplovila prema Visu s četiri francuske fregate (Favorite, Flore, Danaë i Corona) i Venecijanskim korvetama Bellona i Carolina, brikom Principessa Augusta, goletom Principessa di Bologna, šambekom Eugenio i nekoliko manjih brodova s ukupno 271 topom i 2100 članova posade, bez pridodatih oko 400 pješaka. Dubordieuov zapovjedni brod bila je fregata Favorite.
12. ožujka, dok su još bili oko trideset milja udaljeni od Visa, od lokalnih ribara saznali su da na otoku trenutno nema britanskih brodova. Ipak, nepovjerljiv prema lokalnim ljudima, Dubordieu je poslao jedan brod kako bi to provjerio, koji je informaciju dobivenu od ribara i potvrdio.
U isto vrijeme, komodor William Hoste sa svojim je brodovljem bio blizu Hvara. Odred se sastojao od tri fregate (Active, Amphion i Cerverus) i jednog sloopa (Volage) s ukupno 124 topa i 879 ljudi. Hosteov zapovjedni brod bila je fregata Amphion. Kad su u viškom kanalu primijetili više nepoznatih brodova, očito francuskih, fregata Active odmah je obavijestila druge brodove iz svoje grupe a zatim krenula prema uočenim brodovima.
Dubourdieu je, vidjevši da se britanski brodovi približavaju, neposredno pred početak bitke promijenio zapovijed o prethodno utvrđenom bojnom rasporedu poslavši Favorite na čelo kolone. Kako je tek probijala zora, neki od francuskih brodova taj signal nisu ni vidjeli, a uredno je primljen samo na Belloni dok je Favorite prolazila mimo nje. U nesređene dvije kolone, dijelom i zbog činjenice da je s izlaskom sunca vjetar prestao puhati pa je manevriranje postalo otežano, oko 6 sati francuzi su zaplovili prema neprijatelju.
Istovremeno, britanci su u zatvorenoj koloni plovili u pravcu zapad-jugozapad, tako blizu jedan drugoga da je kosnik jednog broda dodirivao krmu broda ispred. Na čelu kolone plovila je fregata Amphion a iza nje Active, Volage i Cerberus.
Dubordieu je zbog veće brzine svoje fregate Favorite odlučio sam napasti Britance, udarivši prvo na Volage. Pokušao je poremetiti poredak Britanaca probijanjem između Amphiona i Activea, ali su ga oni napali topovskom paljbom.
Netom prije otvaranja vatre, William Hoste signalizirao je svom brodovlju “Remember Nelson!” (“Sjetite se Nelsona!”, admirala britanske mornarice koji je nakon slavne službe poginuo u bitci kod Trafalgara).
Favorite, pak, prilikom pokušaja probijanja britanskog poretka, nije ispalila niti jedno topovsko zrno. Nakon toga, pokušao je Dubrodieu abordirati Amphion, ali dok je s udaljenosti od 10-20 metara posada Favoritea pokušavala baciti kuke koje su promašile, Amphion je otvorio vatru s razornim rezultatima. Lijevi bok Favoritea bio je jako oštećen, po palubi su ležali mnogi mrtvi i ranjeni a jarboli i jedra bili su uništeni. Poginuo je i Dubordieu, a svi časnici s broda, osim jednog, su također poginuli ili ranjeni.
Nakon toga, francuski brodovi Flore i Danaë došle su u pogodan položaj za napad na Amphion s dvije strane, a približavala se i Bellona. Iako je trebala odgovarati na vatru s oba boka, ipak je fregata Amphion točnom paljbom prinudila Flore da prekine paljbu i udalji se iz bitke. Nakon toga, Amphion je otvorio vatru i na korvetu Bellona, koja je pod teškom paljbom bila prisiljena na predaju i spuštanje zastave. Lijeva francuska kolona uključila se u borbu kad su britanski brodovi, zbog činjenice da su se već prilično približili obali Visa, vršili okret a bila je u prednosti jer je u odnosu na njih bila u privjetrini.
Fregata Danae i sloop Volage sukobili su se na maloj udaljenosti, ali Danae nije mogla izdržati udare teških topova 32-funtaša pa se udaljila toliko da je izašla van dometa topova s Volagea, ali su njeni topovi od 18 funti još uvijek mogli doseći protivnika. Na Volageu su zbog toga odlučili povećati barutna punjenja, što je uzrokovalo oštećenja topova pa je nakon nekog vremena aktivan ostao samo mali top od 6 funti, dok su francuzi i dalje tukli sa svih 14 topova od 18 funti. Istovremeno, sukobile su se i britanska fregata Cerberus i francuska Corona. Nakon kratke razmjene vatre, Cerberus je pogođen nekoliko puta i gotovo potpuno onesposobljen za daljnju borbu. Dok su Volage i Cerberus bili u teškom položaju, fregata Active razapela je sva jedra i žurila da im dođe u pomoć.
Desna kolona francuske grupe bila je uskoro gotovo potpuno uništena, što je porazno djelovalo na moral francuskih posada koji su, iako tehnički u daleko boljem položaju jer su se borili protiv dva teško oštećena britanska broda, ipak odlučili na prekid djelovanja i otplovili su prema Hvaru. Fregata Active se, pak, na sredini Viškog kanala sukobila s Coronom koja je spustila zastavu. Francuzi su, ušavši u hvarsku luku, nekoliko topova prenijeli s brodova na obalu u očekivanju britanskog napada.
Favorite se jako oštećena nasukala na rtu Vela Smokova na Visu, a nakon što se 100-njak ranjenika prebacilo na dva broda koji su otplovili u Split, ostatak posade predao se britanskoj posadi otoka Visa. Na Favorite su, pak, prije napuštanja broda postavljeni štapini u barutne komore pa se oko 16:00 sati začula strahovita eksplozija koja se, navodno, čula sve do Makarske a po nekim izvještajima i sve do Dubrovnika.
Iako bolje opremljeni, Francuzi su u ovom boju platili cijenu slabije uvježbanosti i discipline te slabog poznavanja prilika na Jadranu.
Glavnu pogrešku, ipak, učinio je zapovjednik Dubordieu, koji je umjesto da sačeka i formira kvalitetan bojni poredak odlučio sam prvi prijeći u napad rezultat čega je bila obezglavljena francuska flota koja je ubrzo postala relativno lagan plijen brojčano slabijim ali iskustveno i organizacijski daleko superiornijim britanskim zapovjednicima i posadama.
Kapetan bojnog broda William Hoste tijekom bitke bio je teško ranjen i poslan na liječenje u Veliku Britaniju. Vratio se iste godine u kolovozu kao zapovjednik fregate Bacchante s 38 topova.
Britanci su nakon bitke obranu Visa pojačali baterijom s četiri topa na otočiću pred ulazom u višku luku, a otočić je nazvan Hoste (danas: Host), prema zapovjedniku koji je izvojevao pobjedu u boju. Aktivnosti britanaca na Jadranu i dalje su uključivale napade na francusko brodovlje, a na Jadranu su ostali do 1815. godine.
