Foto: Novi list
Porinuće je najteži trenutak u životu broda – kaže za Jutarnji list Tomo Robotić, poslovođa u Dalmontu, dok stojimo na mostiću ispod krme novogradnje DA06, trajekta za Rapsku plovidbu vrijednog 8 milijuna eura koji se dovršava u brodogradilištu Kraljevica.
To je trenutak strašnog opterećenja za brod koje ostaje na samo dvije točke. Krma ulazi u more i pod uzgonom je, pramac je na saoniku. Treba sve pripremiti da to klizi. Pripreme za porinuće traju po mjesec dana – nastavlja Robotić, 63-godišnjak koji se porinuća u životu nagledao.
– Izgraditi brod je poseban osjećaj. To je kao da dobiješ dijete – kaže pomalo zaneseno.
Robotić je rođeni Kraljevičanin i praktički je cijeli njegov život vezan uz brodogradilište koje je othranilo generacije i generacije stanovnika tog primorskog gradića, unazad gotovo tri stoljeća. Završio je srednju brodograditeljsku industrijsku školu u Kraljevici koja je odgajala buduće kadrove za rad u tom škveru i odmah po diplomi se tamo i zaposlio.
– Praktički nema Jadrolinijina broda na kojemu nisam radio. Unuka me, svaki put kada vidi njihov brod, pita: ‘Deda, ti si i ovoga radio, jel da?’ – navodi kraljevički brodograditelj.
– Imao sam ponuda da idem raditi u Italiju, ali nisam želio otići odavde. To je ljubav, to nije samo posao. Sada se ne dam u penziju – dodaje kroz smijeh.
Prije 22 godine Robotić je prešao u tada još uvijek malu kooperantsku tvrtku Dalmont koja je obavljala svoju djelatnost unutar kraljevičkog škvera. S direktorom i vlasnikom Ivanom Ivićem ima odnos koji je mnogo veći od onog profesionalnog tipa – oni nisu samo poslodavac i zaposlenik, nego i dobri prijatelji.
To je jedna od specifičnosti ovog brodogradilišta u kojem koncesionar Dalmont trenutno zapošljava 150 ljudi. Većina ih je s Ivićem od samih početaka, a vlasnik svakog od njih zna poimence, ne sjedi po cijeli dan u uredu, izoliran, nego je svaki dan zajedno s njima na navozu.
Kako kaže Robotić, svi imaju zajednički cilj, opstanak brodogradilišta i unapređenja poslovanja. Takva je vrsta predanosti poslu i spasila ovaj škver od zatvaranja koje je, nakon otvaranja stečaja Brodogradilišta Kraljevica, bilo više nego izgledno. Ali Dalmont, koji se izborio za koncesiju i preuzimanje škvera, iznenadio je sve, i državu i lokalnu i regionalnu samoupravu.
Iznenadio ih je u tolikoj mjeri da je u stečajnom postupku gotovo sva pokretna imovina škvera bila rasprodana, a prostorni planovi prilagođeni gašenju djelatnosti. Čak ni to nije spriječilo Ivića da ostvari svoj naum i spasi od konačne propasti najstarije hrvatsko brodogradilište koje u kontinuitetu radi od 1729. godine, kada ga je osnovao car Karlo VI. Habsburg, otac Marije Terezije čije su zasluge za razvoj ovih krajeva i dandanas praktički bez presedana.
Vlasnik Dalmonta Ivan Ivić rođen je u Drnišu 1954. godine i u Kraljevici se zaposlio 1973., kod kooperanata Montmontaža. U Kraljevici se oženio lokalnom djevojkom, živi 300 metara od škvera. Početkom devedesetih radio je ovdje kao šef gradilišta u kooperantskoj tvrtki Industromontaži Zagreb, a kada je ta tvrtka propala, odlučio je preuzeti stvari u svoje ruke. Osnovao je kooperantsku tvrtku Dalmont 1992. godine i ovoga mjeseca proslavit će 25. jubilej.
– Imali smo tada pet ljudi, jednog varioca i četiri montera. Do otvaranja stečaja 2012. godine narasli smo na 120 zaposlenika. Nikada ni jednog čovjeka nismo zaposlili a da nije sa mnom porazgovarao. Većina danas zaposlenih radi sa mnom od 1992. Oni koji su odlazili, odlazili su prirodnim slijedom, u mirovinu. U 25 godina postojanja, nikada nismo bili u minusu. Uvijek smo bili likvidni, uvijek smo se ponašali ‘domaćinski’, bili smo oprezni s investicijama – govori Ivić.
Vladina odluka o stečaju Brodogradilišta Kraljevica donesena je 4. lipnja 2012. godine, a radnici su dobili otkaze i otpremnine. No, tvrdoglavi Drnišanin je ponovno, baš kao i ‘92., u kriznoj situaciji odlučio preuzeti kontrolu i ne dopustiti da se sudbina koju su vlasnici namijenili škveru poigrava njime i njegovim radnicima.
Dvije godine borili su se za koncesiju, a prijenos s Brodogradilišta Kraljevica d.d. u stečaju na Dalmont finaliziran je 21. listopada 2014. Dalmont tada postaje novi koncesionar Luke posebne namjena – brodogradilišta Kraljevica, kako se službeno zove škver koji je prije tri stoljeća bio kolijevka industrijalizacije u Hrvatskoj, a prilikom prijenosa koncesije zadržan je sav kvalitetan kadar koji je odlučio ovdje ostati.
– Nitko nije vjerovao da će brodogradilište opstati. Kraljevicu su doživljavali kao prošlo svršeno vrijeme. Ali ja sam smatrao da brodogradnja ima budućnost. Uvijek će se ploviti, brodovi će se uvijek graditi i održavati – Ivićeva su razmišljanja.
U tri godine od preuzimanja zaposlili su 30 novih radnika, uključujući mlade inženjere brodogradnje, kao i kvalitetan stručni kadar za zahtjevne specijalizirane poslove. Trenutno u Dalmontu zapošljavaju 150 radnika. Glavna poslovna aktivnost odvija se u Kraljevici, ali surađuju i s ostalim brodogradilištima regije – Viktor Lencem, Lošinjskom plovidbom, 3. majem… Ivić kaže da traže još barem 50 radnika za specijalizirana zanimanja kao što su brodomonteri, zavarivači, cjevari i bravari. Prosječne plaće su oko 7 tisuća kuna, a prekovremeni i rad vikendom uredno se plaćaju i mogu biti vrlo isplativi za radnike.
Više od 50 radnika Dalmonta ima prebivalište na području grada Kraljevice, mnogi od njih dolaze iz obitelji s nekoliko generacija brodograditelja. Dalmont je najveći poslovni subjekt u tom gradiću i daje ogroman doprinos lokalnom gospodarstvu. Dodatnoj živosti doprinosi i hotel brodogradilišta u kojem borave radnici, kooperanti, posade brodova na remontu…
U najnovijem poglavlju povijesti ovog škvera, specijalizirali su se za remonte brodova do 100 metara, a trajekt koji grade za Rapsku plovidbu prva je Dalmontova novogradnja otkada su preuzeli Kraljevicu, na što su izuzetno ponosni. Iz ranijih razdoblja iza sebe već imaju nekoliko novogradnji, tako da im iskustva ne nedostaje – u sklopu nacionalnog programa obnove domaće ribarske flote 2009. i 2010. godine izgradili su četiri veće ribarice, a 90-ih godina i motorni brod za Nacionalni park Krka.
Novogradnja 06, kojoj je brodar namijenio ime Četiri zvonika, bit će porinuta 16. rujna. Trajekt je dug 79 metara, ima kapacitet 100 osobnih vozila, 595 putnika u ljetnom, a 495 u zimskom režimu, nosivost mu je 410 tona, a razvija brzinu od 12 čvorova. Ponos flote Rapske plovidbe povezivat će Stinicu i Mišnjak.
Izabela Linčić Mužić, voditeljica Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova u Dalmontu, kaže da poslova za brodogradilište ne nedostaje – lani su, recimo, radili remonte Supetra, Prizne, Valuna, Marjana, Bola, Jadrana, Korčule, Lubenice, Svetog Krševana, Tina Ujevića…
U prvom dijelu ove godine radili su također remonte Jadrolinijinih brodova kao što su Biokovo, Brestova, Ilovik, Supetar, Valun i Bol. Ugovaraju i remonte sa stranim brodarima, a posebno ističu posao na kruzeru Crystal Espirit koji su u travnju 2016. odradili za poznatog svjetskog brodara Crystal Cruises. Tijekom 19 dana radova na tom brodu radilo se u tri smjene kako bi se ispoštovali ugovoreni rokovi i svi su dali sve od sebe. Zahvaljujući tome, Crystal Esprit ponovno je došao na remont u Kraljevicu u srpnju ove godine. Za predstojeću jesen već su dogovoreni remonti za tri do četiri nova broda.
– Mi nismo konkurencija brodogradilištima u regiji, već se, štoviše, nadopunjavamo. Puno, recimo, surađujemo s remontnim brodogradilištem Viktor Lenac, ima dovoljno posla za sve nas. Naš je cilj biti manje brodogradilište, specijalizirano za remonte brodova do 100 metara dužine. Praktički smo obiteljska firma, direktor zna svakog poimence, zna obitelji svih ljudi iz Kraljevice koji rade u brodogradilištu – kaže Izabela Linčić Mužić.
S obzirom na to da Vlada pri otvaranju stečaja nije računala da će se pojaviti novi koncesionar pa je pokretna oprema brodogradilišta u stečajnom postupku bila rasprodana, Dalmont je, što se tog segmenta tiče, kretao praktički od početka – iskustva i znanja imali su i više nego dovoljno. Sada ulaze u nove investicije, a prva faza obuhvaća modernizaciju i opremanje postojećih navoza i obale za dizanje, izvlačenje i spuštanje brodova i brodica.
– Nakon podosta zalaganja, s obzirom na to da je u procesu odlaska u stečaj bivšeg koncesionara i prijenosa koncesije došlo do neslaganja u prostornim planovima na razini Grada Kraljevice i Primorsko-goranske županije, u lipnju ove godine dobili smo lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju dva navoza, odnosno prenamjenu postojećih navoza u podloge podiznih platformi za izvlačenje brodova, u svrhu optimizacije radnih procesa i unutrašnjeg transporta – govori Linčić Mužić i dodaje da očekuju potporu regionalne i lokalne samouprave, odnosno da ih se aktivno uključi u izradu prostornih planova kako bi se stvorili preduvjeti i pravna sigurnost za daljnja ulaganja.
Pored ulaza u glavnu zgradu uprave stoji spomen-ploča koja podsjeća na štrajk radnika koji je 1926. godine organizirao tada mladi aktivist Josip Broz, jedno kratko vrijeme zaposlenik ovog škvera. Štrajkovi radnika u Kraljevici danas više nisu potrebni – zajedno s vlasnikom svi daju sve od sebe u borbi za opstanak, podižući iz pepela industriju koju su vladajući političari svojedobno praktički otpisali. Sudeći po razgovoru s radnicima, atmosfera je, unatoč napornom poslu, prilično entuzijastična.
Anto Radić, 49-godišnjak rodom iz Bosne, u Dalmontu je već devet godina, a radi kao brusač.
– U Rijeku sam došao raditi iz Marije Bistrice gdje sam radio kao autolakirer, na nagovor prijatelja. Prvo sam radio u Lencu, kod kooperanta. Uočili su me da sam vrijedan pa su me zvali u Dalmont. Ovdje mi je dobro, jako sam zadovoljan. Da nisam, ne bih ni ostao – kaže.
Sa 63 godine vlasnik Ivan Ivić već je blizu dobi kada se odlazi u mirovinu, ali o tome nerado govori jer trenutno ima druge prioritete. Njegova kći Katarina završila je studij strojarstva i s diplomom inženjera strojarstva prije godinu dana zaposlila se u Dalmontu kao pripravnica. Otac joj nije dao nikakav povlašten status.
– Radi u struci, zajedno s našim inženjerima. Sudjeluje u projektu novogradnje. Tek se treba dokazati, mora ispeći zanat. Put će joj biti dosta trnovit, ali vjerujem da, ako to želi, ovdje ima budućnost – zaključuje za Jutarnji vlasnik Dalmonta.
